Realnost

Po svijetu se prica kako su Kanadjani generalno fini, pristojni ili simpaticni ljudi, drzava razvijena i sigurna i svasta nesto gdje se uglavnom na Kanadu gleda kroz superlative.
Evo stavit cu jedan video ovdje ako nekoga zanima. Jedan moj poznanik ima svoj kanal na youtubu, pa je snimio jedan jako zanimljiv vidio koji sumira zapravo drustvo i sistem ovdje, pa ako koga zanima neka pogleda. Video je poprilicno depresivan, ali dobro je vidjeti i znati za ovakve stvari koje su ljudima privatno ne normalne, ali javno normalne, pa time dopustene i ignorirane kao da ne postoje.
Ovo nije problem samo sa Edmontonom, nego sa svim gradovima po cijeloj sjevernoj Americi, samo neki bolje neki losije sakrivaju taj problem. 

I ovo uglavnom ide na gore…


Preopsirno sam se razvezao u proslom clanku pa je ostala nedorecena hrpa stvari, ali jbg to je tako.Tko god cita ovo pripremi se jer sad ide vjerojatno jos i duzi .
Inace, imam napisanu hrpu neobjavljenih clanaka, ali nisam zadovoljan. Imam taj prokleti sinusitis kojeg se nemogu rijesiti, glava mi je ko balon, puna magle i ne mogu se koncentrirati kako treba niti napisati stvari kako jesu. Lijeka za to nema. Ni ovaj clanak mi se nesto ne svidja, ali jbg, nesto se mora objaviti.

Sto se tice restoranskog biznisa. Po meni najbolje sanse sa uspjeh ima krenuti od farmers marketa malog cateringa ili cak neki mali food truck nije los start up.

Jedna od ideja je bila da ako idemo u restoranski biznis da krenemo na farmers marketu. Uz malo truda i vremena, mislim da je povrat na investiciju nekako najzahvalniji, doduse i najmanji u pocetku. Znaci, ne mozes izgubiti puno, ali mozes dobiti puno kroz iskustvo, upoznavanje ljudi, izlozenost i sl. Krenes lagano i sa malo, a onda sukladno sa uvjetima rastes i siris se. Nekoliko uspjesnih biznisa je zapravo tako i pocelo. Nisam skroz siguran, ali Duchess, koja je kao godinama najbolja pekara u gradu je krenula sa farmers marketa. Wannabe francuska pekara https://duchessbakeshop.com/ Po meni ta pekara samo izgleda jako lijepo, kao nekakav francuski upscale stih, ali izgled i ime ih prodaju vise nego njihovi proizvodi, jer ne prodaju nista revolucionarno.

Farmers marketi u Edmontonu sad u zadnjih par godina uzimaju vise maha, ali recimo da i dalje uglavnom rade 2 ili 3 dana u tjednu.  Imas dakle 4 ili 5 dana da izdvojis par sati dnevno ili da ako je netko nezaposlen ili part-time onda i vise da slozis to sto ces prodavati. Ako krenes ozbiljno u to i zelis uloziti malo vise novca u kolicinu proizvoda onda mozes iznajmiti komercijalnu kuhinju sto je po meni odlicna stvar, jer moze biti i vremenski i financijski fleksibilno, npr. jednom ili dva puta tjedno za neznam 500$ mjesecno. A s druge strane komercijalna kuhinja ti omogucava da napravis vise i brze tih proizvoda koje prodajes. Jer nije isto raditi neki kolac ili tijesto na obicnom kuhinjskom mikseru i pecnici ili na industrijskom mikseru i pecnici.
Farmers market je super jer doslovno mozes imati obicni plasticni sklopivi stol i staviti 10 proizvoda na njega i prodavati, naravno sve sukladno njihovim pravilima. Ne mozes kupiti Lindt cokolade ili Lays chips i preprodavati.

Aplikacija da budes prodavac(vendor) je prilicno jednostavna. Naravno na popularnije markete je teze uci, ali kada sam ja bio u kontaktu su rekli da su voljni cuti ideju i sto nudim i ako je nesto sto misle da je dobar fit marketu onda bi razmislili i vidjeli ako ima slobodno mjesto pa bi ga dodijelili. Tada im je raznolikost bila bitna, a danas pretpostavljam jos i vise, sto ima smisla.
Imaju pravila da ne smijes prodavati industrijsko, nego lokalno i domace. Kad sam se ja o tome raspitivao proslo je poprilicno vremena i mislim da je danas na popularnijim mjestima ipak teze dobiti mjesto i vjerojatno postoji duza waiting lista. Ali pocetak i na manjima mislim da je super, jer imas vise vremena nauciti sto ti treba, koliko i da se uhodas i naucis kako funkcionira.
Od uvjeta je da moras ispuniti aplikaciju za vendorship, pa imati onu kao sanitarnu iskaznicu(food and health certificate), platis njima njihov mjesecni fee koji je tada bio relativno nizak, mislim da je bio mozda 100tak $ mjesecno i mislim da moras uzeti nekakvo osiguranje, naravno. Bez osiguranja, naravno, u Kanadi niti kruh kupiti. 😊

Inace, kad spominjem farmers market iliti plac po nasem. Ovdje je to na visem nivou i ne gleda se na to kao na neke prostake, siromahe ili needucirane ljude. Vecina ljudi koji zapravo i prodaju su vrlo uspjesni farmeri i bogati ljudi ili nekakvi wannabe hipster enterprenueri. Nekad je bilo da ako imas konja ili krave da si siromah i bogec, a danas ako imas konje i krave si zapravo bogatas, tako je i sa farmama u Alberti. Iz Hrvatske perspektive ne bih vjerojatno nikada razmisljao ista prodavati na placu, ali iz danasnje, neznam kakva je situacija tamo sa regulacijama, ali mislim da nije losa ideja ni tamo poceti ukoliko imas dobar proizvod(ne nuzno voce i povrce) i ideju. Nema nikakve sramote u tome.

Par ideja koje sam vrtio prije 4 ili 5g  su bili domace, po hrvatski, palacinke, pa onda domace hrvatske krafne, naravno bureci(koji su zapravo odlicna ideja jer mogu biti zapravo skroz vegansko jelo, a to je uvijek IN), pa onda neke meksicki umaci(koje cura radi odlicno i bolje nego itko drugi) i sl. stvari. Znaci neki mali standic sa tek toliko proizvoda da se moze spremiti i raditi u stanu ili na mjestu. Palacinke su mi bile dobra ideja, jer ovdje nitko to tada nije prodavao ni radio osim one Crepe Works fransize koja za jednu palacinku bez okusa i mirisa naplacuje 6 ili 7 dolara. Prave hrvatske palacinke su odlicne i brze, mogu biti raznolike i zadovoljiti siroku paletu kupaca raznim okusima, a ne kosta puno i mozes staviti relativno atraktivnu cijenu. Krafne takodjer. Ovdje doslovno nitko nije prodavao krafne do prije par godina osim industrijskih iz Tim Hortonsa ili Safeway ducana, koje su fine, ali nisu iste. Danas vec ima dosta njih koji prodaju krafne. I bas od nedavno na jednom novom marketu ima i stand sa palacinkama ccc

Uz odlican i reprezentativan vizualni identitet(i biznisa i hrane) i najbitnije da nista od toga vec nema na trzistu to bi bio hit, a kada sam ja o tome razmisljao nista od toga nije bilo. U najgorem slucaju po svakoj racunici, mislim da bi mjesecno pokrili sve troskove, znaci ne bi gubili novac, ako bi ga i izgubili to bi bio minimum. Uz to bi naravno mogli zadrzati regularne poslove.
Dok s druge strane da smo ulozili u nekakav prostor morali bi uloziti valjda najmanje 20 000$ i bar jedan od nas bi morao dati otkaz i posvetiti se tome full time. A zamisli koliko palacinki, krafni ili kava moras prodati da bi samo mogao platiti mjesecni najam, opremu i rezije koje su recimo neznam 5000$ mjesecno. A drugaciji su ovdje mentalitet i kultura tako da po meni baciti sve u biznis samo jedne stvari bi bio siguran put u propast.

Bilo je tu stavki koje nisu pomagale, a to su sto farmers marketi kojima sam slao upite nisu htjeli imati vise standova sa kuhanjem, prodavanjem gotove hrane jer imaju kao odredjeno neznam 30% od kapaciteta i to je vec bilo popunjeno. Pa onda zivot u stanu nije nam bio na ruku. Idealno je imati kucu u kojoj imas mjesta za kuhati, spremati i skladistiti ili unajmiti komercijalnu kuhinju. Mi smo zivjeli i dalje zivimo u stanu sto nas uvelike limitira. Zadnja stavka su troskovi proizvodnje necega. Znaci, za to ovdje moras ili preci preko nekih principa ako ih imas ili naplacivati konacan proizvod hrpu love, jer sistem i drustvo nikako ne idu na ruku individualcu i maloj kolicini nego sve na veliko i velikima. Ne nuzno jer oni gube novac, nego jer zaraduju vise tako sto limitiraju manje kolicne i na to im nabiju cijenu. To nije samo slucaj samo u biznisima, nego i u obicnim ducanima prema obicnim kupcima

Npr. odes u ducan kupiti jedan kroasan, on kosta 3$, ali pored njega ima kutija sa recimo sest kroasana i ta kutija kosta 6$. Naravno da ce vecina uzeti tih 6kom za 6$, jer si vecina misli kako je dobio 6kom kroasana, a ne izgubio 3$(ne razmisljajuci pri tome da ce zapravo 3 ili 4 kroasana zavrsiti u smecu). To ide u prilog prodavacu jer je bolje za taj cashflow i knjige, jer najbitnija je brojka na kraju dana. Da li je bolje da li je prodao 6 kroasana po komad ili 60 kroasana po kutiji, zarada bi na to bila 18$ vs 360$. Na prvu izgleda da mu je bolja marza da proda po jedan kom, ali na  tu “veleprodajnu” cijenu on itekako ima zaradu tako da je u svakom slucaju u dobitku. Onaj tko tu gubi je jedino kupac, jer sta ce mi sest kroasana ili tri kruha(karikiram)

Sa recimo poslovne strane nekog malog covjeka koji hoce uci u biznis, npr. mene, to je jako lose, jer nema apsolutne sanse da ja mogu kupiti kvalitetne sastojke te napraviti domaci kroasan i prodavati ga po istoj cijeni kao i konkurencija, a da pritom jos zaradujem novac. Znaci da bi ja pokrio svoje troskove izrade kroasana, materijala, rezija, vremena i truda ja moram taj kroasan naplatiti najmanje 3$…najmanje. I za ta tri 3$ nema sanse da mozes koristiti kvalitetne lokalne sastojke(lokalno brasno, maslac, jaja i sto vec ide u kroasan), nego si primoran kupiti smrznuto od velikog dobavljaca ili najjeftinije iz najjeftinijih ducana(iako i to jako tesko). Vjerojatno postoji malo mjesta za djelomicno ugurati neke kvalitetnije sastojke, ali onda moras zrtvovati svoju zaradu. Doslovno moras savrseno izbalansirati sto ti je bitno pa odluciti. Ne smijes niti pomisliti da se natjeces sa velikim igracima, nego jednostavno moras staviti svoju cijenu za koju mislis da je fer. A obicno to bude vrlo visoko. Npr. kroasan ili krafna u nekoj lokalnoj pekari gdje sve rade svjeze svaki dan je obicno 3-4$, a to je iskreno dosta visoka cijena jer Tim Hortons ili neki takav fast food prodaje slicne kroasane ili krafne za 1$. Neke od tih pekara i varaju jer kupuju smrznute proizvode(od Sysca) koje reklamiraju pod lokalno i domace i njih prodaju za ta 3$. Tu treba uzeti tu kulturu i mentalitet ljudi gdje jednostavno nemaju nekakve standarde za hranu i jest ce bilo sto. Najbitnija im je reklama, a i cijena. Npr. Tim Hortons prodaje “svjeze” kroasane ili peciva. A svjeze u Hrvatskoj i svjeze u Kanadi su dva razlicita pojma. U Kanadi svjeze moze znaciti da je smrznutno 2g, ali je danas ispeceno pa je svjeze. A po meni, a vjerujem i po vecini ljudi u Europi svjeze znaci domace napravljeno od domacih sastojaka i danas ili u najgorem slucaju sinoc.

Ako uzmem pizzu ili burek za primjer, to se doma isplati raditi jedino ako imas viska vremena ili veliku obitelj. Jer raditi jednu pizzu ili jedan burek je skuplje nego otici do ducana i kupiti gotov proizvod. U europskom ducanu npr. prodaju pristojan smrznuti burek za 10-12$, a mene samo sir ili pola kg mesa kosta 7 do 10$

Znaci, cijela ta moja ideja sa domacim finim stvarima jednostavno pada u vodu, jer ne mozes koristiti kvalitetna jaja, maslac, mlijeko, brasno, nego isto ono sto i svi drugi koriste da bi imao nekakvu zaradu. I novac bi zaradjivao tek na odredjenoj kolicini, a dok do toga dodjes moze proci 2g. A znamo da okus recimo domacih jaja ili mlijeka nije isti kao okus industrijskih jaja ili mlijeka, a vec sam napisao da ljudi nemaju neke standarde za hranu. Tako da i krenem sa kvalitetnim sastojcima i stavim visu cijenu zbog toga imao bih vrlo limitirani broj kupaca. A cijela ideja je da se ponudi nesto bolje, finije i mozda kvalitetnije plus malo promovira hr kuhinja, a ne samo talijani, francuzi, grci ili spanjolci.

Neznam kako je tamo u Hrvatskoj, ali mislim da je nekako isplativije kupovati manje kolicine nego ovdje i to otvaranje nekakvog restoranskog kvalitetnog biznisa cini dosta tesko bez velikih ulaganja. Zato vecina ljudi se ovdje odlucuje na te glupe fransize jer je sve vec uhodano i razvijeno, naravno smrznutno i spremno za pecenje/kuhanje/serviranje. Znaci troskovi samog rada i sastojaka svedeni su na minimum i to je zapravo odgovor kako restorani opstaju ili opstanu.

Catering je po meni isto dobra ideja. Npr. kad smo davali kcer u vrtic i gledali s cime hrane djecu nekako mi je zlo bilo, ali boljeg nema. I to naravno rade ne jer ih je briga za djecu nego jer je jednostavno najbolje za biznis, mislim da kao prate i preporuke kanadskog zdravstva i prehrane. Mogu oni imati vlastitu kuhinju, kupovati kvalitetnu hranu i sve raditi domace I svjeze, ali onda taj vrtic vise nece biti 1000$ mjesecno nego 1500 ili 2000$, a i tih 1000$ je preveliki zalogaj za puno ljudi. Znaci opet moraju maksimalno balansirati izmedju zarade i troskova. A u drustvu gdje je novac na vrhu hijerarhije, znamo sto ce se zrtvovati.
Ideja je bila napraviti siroki menu/jelovnik za djecu, sa raznovrsnim zdravim jelima i onda to ponuditi vrticima, naravno sve legalno i sa svim certifikatima. Cak i da samo sklopis ugovor sa jednim vrticem od 50 ili 100 djece to je poprilican uspjeh. Ali naravno, opet se vracam na te troskove same kvalitetne hrane. Jer tvoja svjeza rajcica ili jabuka se ne moze cjenovno natjecati sa rajcicom od Mutija ili Heinza iz konzerve, a vrticu je ipak u interesu da ustede, a ne da potrose vise.
Ne zaboravi da ce im biti puna usta djece i kako su oni divni i krasni prema njima, dok s druge strane sopaju djecu konzervama Heizna i Krafta tjesteninom. Najzalosnije od svega je sto si mislis, pa dobro, meni je moje dijete bitno gdje je sto i kako jede pa cu ja platiti malo vise i tamo ce biti bolje, ali platiti vise ne znaci da dobivas kvalitetniju i bolju uslugu, nego da vjerojatno placas dodatne certifikate, diplome ili ljude koje ta firma ima(npr. bijelci kanadjani naspram indijki). Starbucksu ne placas vise novca jer je bolja kava, nego za njihove uhodane standarde, ime, velicinu i management. Malo karikiram, ali ako je nesto ili netko pojam za hipokriticizam ili hipokrite to su onda Kanadjani i njihova drzava. Za to sigurno nisam u krivu. 🙂
Ovo za vrtice ne pricam gluposti, nego iz naseg iskustva i kroz price nekih teti koji su radile u nekim vrticima. Pa ako tko cita ovo iz Kanade, budite oprezni sa vrticima i dobro se raspitajte prije nego dijete tamo stavite. Ne nasjedajte na lijepu pricu i sirok osmijeh.

Sto se tice cateringa, u svim firmama kojima sam radio sve i jedna je uvijek narucivala ukrajinski catering iz nekog razloga. Neznam je li jeftin, popularan, korijeni su im ukrajinski ili im se samo svidja hrana, ali meni nije ostavio nikakav poseban dojam. Imaju to neko jelo slicno sarmi(cabagge rolls) koje svi obozavaju( jer nikad nisu probali sarmu 😀 ) , pa pire krumpir, nekakvo meso i perogije i jos neke druge stvari. To je ovdje svima super, ali meni je bilo ok za besplatno i ne bih to sebi narucivao osim ako ne bi bilo izbora. Spomenuo sam vec njihove standarde za hranu pa pretpostavljam da je isto i sa ovime. Inace, ljudi ovdje vise vole besplatno, nego fino. I to je razumljivo, ali bilo je nekih situacija gdje su me ljudi sa hvaljenjem nekih smrznutih burgera ili zilavih steakova sokirali svojom srecom i komentarima “kako je jedan od najboljih burgera ili stekova koji su ikad jeli”. A ne smijem im odgovoriti pa sta onda jedete doma jbt ako vam je ovo dobro, jer s Kanadjanima ne smijes biti tako direktan 😆
Benefit kateringa naspram restorana je takodjer sto su troskovi puno manji, pa ne moras ulagati u prostor, interijer, inventar, industrijske miksere, pecnice i sl nego mozes poceti malo po malo i mozes biti poprilicno kreativan. Ako si vjest kuhar mislim da i to mozes poceti sam.

Food truck kad sam istrazivao moze kostati valjda od 10 000$ pa do 250 000$. U Edmontonu nije najsretnije rjesenje zbog te dugacke zime, a i sad zbog kovida. Oni koji rade u uredima sad rade od doma, a najveca koncentracija ljudi u uredima je bila u centru grada medju neboderima. Naravno to je sve bitno ukoliko ulozis 250k pa moras sto prije poceti zaradjivati. U Americi je food trucking puno razvijeniji sto je i logicno obzirom da je toplije i da dolje zivi puno vise ljudi.  
Nekako mislim da je Amerika puno bolje rjesenje za otvaranje bilo kakve firme nego Alberta. Ovdje je sve tako retardirano skupo, zatvoreno i limitirano na neki nacin, mozda je u Ontariju bolje i lakse jer je veci broj ljudi i Amerika je bliza. Ali po meni americko trziste je puno bolje, lakse i ozbiljnije(logicno na broj ljudi) i ako je netko enterprenuer, ima love i hoce otvoriti firmu onda je Amerika prava zemlja. Ovo ovdje je smijeh i cisti copy paste od onoga sto vec ima. A ako se nesto i novo drugacije otvori to je vec u Torontu, Vancouveru ili USA otvoreno prije par godina, u Edmontonu sve kasni 3-5g, a u Calgaryu dodje malo ranije. Zanimljivo je da za Calgary vole reci da su tamo kauboji i nekakvi seljaci, doduse i poslovni ljudi, a Edmonton je kao progresivniji i urbaniji. Evo jedan super artikl koji pokazuje napredak ili progresivnost Calgarya naspram Edmontona ( https://druhfarrell.medium.com/calgarys-east-village-lessons-and-hope-for-our-struggling-downtown-core-e277cad96b28 ) . Inace, ovdje sada u Edmontonu guraju projekt gondole preko rijeke :facepalm:

Sto se tice food trucka, krenuti sa malom prikolicom koja bi bi bila vezana uz glavne parkove ili setnice, pa do parkinga u industrijskim zonama ili po centru je dobra ideja. Onak nesto malo, da te ne kosta bogastvo, a opet da mozes ponuditi nesto brzo i fino za dobru cijenu. Super je stvar sto je mobilno, pa se mozes prilagodjavati. Inace, ovdje ima valjda 100-300km staza za rekreaciju uz rijeku i nema niti jednog jedinog standa koji prodaje bar vodu ili sladoled, a kamoli da ima neki restoran uz rijeku ili velikom parku. Nasao sam na Alibabi neke male mini prikolice koje nisu bile tako skupe, ali kazem opet da taj restoranski biznis je tezak i nezahvalan jer moras biti spreman zrtvovati, vrijeme, novac, druzenja i dogadanja za nesto sto ima puno vece sanse za propast nego za uspjeh. Ta prikolica nije jedini trosak jer onda moras imati jaci i naravno skuplji auto, placas visu cijenu osiguranja, pa ako ne zivis u kuci gdje je ta prikolica parkirana i siguran sam da na investiciju od 15 000 CAD na Alibabi to nije jedini trosak koji bi morao platiti prilikom uvoza. Tako da meni na kraju kad sam sve racunao i stavio na papir nije bilo bas atraktivno, jer opet povrat na investiciju(ako uspije) je predugacak.

Otkada sam poceo svoju radnu karijeru(a mislim da sam i prije pisao/spominjao) nikada nisam htio niti volio ostati niti minute duze od onoga sto sam morao. Cak i kada mi se nudilo da budem placen 50 ili 100% vise ili npr. kad sam putovao po Alberti pa su mi placali dnevnice i sve troskove da radim po terenu gdje je zarada bila super nije mi se dalo zafrkavat. Ne, jer po meni jednostavno vrijeme se ne moze kupiti, pogotovo ako imas sve sto ti treba ili i vise.
Kad pogledam iz ove danasnje perspektive nije mi nikada bilo zao sto nisam vise radio ili zaradjivao, nego da sam bolje iskoristio vrijeme koje sam imao i da sam ustedio vise od onoga sto sam zaradio. A oboje sam mogao bolje. Naravno, postoji ta neka granica gdje ima smisla raditi vise, ali mislim da mi trenutno imamo ok primanja i jednostavno nema potrebe gubiti glavu za par dolara vise. Jos gore je sto je razlika jako mala zbog poreza, tako da ako i dobijes jednu placu visu nego prethodnu mislim da srecu dijelis sa razocaranjem jer ti vlada onda uzme veliki dio kolaca. Jednom kad nadjes dobar posao, dobro placen sa ok ljudima, mislim da je najbolje toga se drzati jer i to je zapravo ovdje ravno dobitku na lotu.

Tako da sam nekako pomirio da vjerojatno nikada necu ici u privatne vode, osim ako se ne dogodi da dobijem otkaz i nemam drugog izbora. Mislim da bih jedino uzivao u privatnom poslu kada bi bio vezan uz nesto sto volim. Npr nekakav bed & breakfast u planinama sa mini restoranom(i naravno revolucionarnom hranom 😀 ) ili npr ova zadnja ideja koja mi se vrti po glavi kad je plandemija kovida krenula, a to je ski, run i bike shop(prodaja, servis i renta) sa kavom i kojim kolacicem u nasem kvartu.
Ali opet za to mi treba ogroman novac, jer moram nesto i prodavat, a to znaci nabaviti neku zalihu proizovda(tenisice/bicikli i skije) plus zaposliti nekoga tko zna, te imati dovoljno sredstava za prezivjeti bar 2g placajuci tog covjeka neku normalnu satnicu, sebe i sve ostale troskove. Znaci i to je vise nekakav science fiction, nego nesto u sto ja sam mogu uci. Frendovi s kojima bicikliram i druzim se nemaju tu poduzetnicku nit i vizije kakve ja imam. Steta, jer sa idejama i duhom koji imam, da nadjem jos par slicnih ljudi planine bi pomicali 🙂

I da zakljucim, taj zadnji “biznis” takodjer je jako tezak jer su na trzistu vec etablirani igraci i sve vec imaju puno jeftinije i razvijenije, nego sto bih ja mogao imati u pocetku, a i u dogledno vrijeme. Ono sto nemaju je dodatak u obliku terase gdje ljudi mogu popiti kavu, popiti pivu ili pojesti kolac, u kvartu. To kronicno fali ovom gradu. Covid je konacno natjerao ljude van i sad se moze vidjeti poprilican broj setaca i rekreativaca tako da bi nesto tako sigurno imalo smisla.

Ali, nikad ne reci nikad, kako kaze Forest “life is lik a box of chocolates, you never know what you gonna get” 😊

Proslo je dugo vremena od zadnjeg clanka. Malo mi je nezgodno pisati jer je laptop otisao u vjecna lovista, a u medjuvremenu sam kupio kompjuter i nemam monitor, pa koristim TV monitor.
Napravljenje su male preinake na blogu u nadi da cu jednom imati vremena i uloziti malo truda da napravim to kako zamisljam. Jer za ono sto hocu iskreno bih morao posvetiti puno vise od sat vremena dnevno. A nisam jos naisao na nikoga tko dijeli moj entuzijazam i poduzetnost da mi pomogne.

Kad sam kod entuzijazma i poduzetnosti malo cu o tome napisati, jer sam puno puta bio upitan zasto ne otvorim svoj posao, jer su ljudi ovdje kao tupavi, pa ako oni mogu, mogu i ja. Istina, zato sam ja umjesto konkretne firme, otvorio blog, jer ako moze Ela, mogu i ja 😀

Istina ili realnost su ipak malo drugaciji. Naime, ovdje je najmanji problem registrirati i otvoriti malu/firmu ili obrt. Ali problem ju je razviti, odrzati, a kasnije i uspjeti. Ulog je ogroman, a koji je dobitak? I sto je na kraju zapravo bitno? Novac, zdravlje, sloboda ili sve troje?
Za zapoceti nesto moras imati ideju i kapital. Ako imas to dvoje onda se mozes kockat i otvoriti nesto u usluznim djelatnostima pa dokle ide. Za dugorocno ipak mislim da su najvaznije vjestine, te jasno znanje/vizija zasto si u biznisu. Ako je samo novac na prvom mjestu onda mislim da je vjerojatnije da neces uspjeti, nego uspjeti. Cak i ako i nemas neko zanimanje/znanje, ali imas novac i kapital onda je jako bitno ulaganje u ucenje. Jer bas ti koji imaju samo ideju i kapital, ili samo jedno od toga, ali ne i nekakvu viziju obicno i propadnu nakon par godina jer ne prate trendove i ne prilagodavaju se vremenima/trzistu.
Ne pisem ovo iz prve ruke, jer nisam otvarao i zatvarao firme, ali sam promatrao i pratio hrpu. Pogotovo sto se tice auta ili nekavih restorana, jer su se moje ideje i nase znanje uglavnom oko toga vrtili. Auti naravno stakla jer sam u tome imao iskustva, a restorani jer je cura diplomirani kulinar.

Imam dosta primjera lose vizije, nedovoljnog znanja i manjak proaktivnsti, a izdvojit cu par restorana u kojima sam bio, a koji su imali dobru ideju, ali nazalost samo su na tome i ostali.
Npr. covjek je otvorio meksicki restoran na relativno dobroj i prometnoj lokaciji. Lokal je prije toga bio nocni klub i jedino sto je vlasnik napravio je promijenio interijer i stavio ime svog restorana ispred i to na neki skroz slampavi nacin. Nije si pomogao ni imenom restorana. Naime, nazvao je meksicki restoran La Copacabana(koja je zapravo plaza u Brazilu). Sami meksikanci sumnjam da mu to mogu oprostiti. Nesto kao da otvoris hrvatsku konobu i nazoves je Skoplje i onda da kao spasis stvar izvjesis hrvatsku zastavu ispred na prometni znak 😀

Ne mogu reci da je ideja restorana bila losa, jer su tada postojala samo jedan ili dva meksicka restorana u Edmontonu, a u isto vrijeme u Calgaryu mozda 6 ili 7, tako da je svakako imao potencijala.
Zanimalo nas je i dali smo im sansu. Prostor je bio ogroman, polu-prazan, nista posebno, jedino sto je svirala meksicka glazba na zvucnicima i to je to. Mislim da realno restoran u punom kapacitetu moze primiti 30-40 ljudi, a mi smo u pocetku bili jedini i kao takvi cekali smo na naruzdbu nekih 45min. I jos su pomijesali sto se pomijesat moglo, pa su donijeli nesto drugo, jer necega nisu imali., pa nisu donijeli sok ili pivo, pa jesu, pa krivo i tako. Hrana koju smo narucili realno treba biti gotova u roku par minuta.
Secer na kraju je bio vlasnik koji je sjedio u restoranu, pa kad smo zavrsili htio je valjda pokazat kako mu je stalo do ljudi pa je onda isao od stola do stola(kasnije je jos doslo par ljudi) pa je pitao kako je sve bilo i zahvalio se.

Ovdje ljudi inace ne uzimaju kritiku na razmisljanje niti opcenito kritiziraju ista, uglavnom muljaju kada je i sve apsolutna katastrofa. Onaj pojam “canadian polite” je zapravo samo pojam ili teorija, praksa ili stvarnost su da se ljudi zapravo boje i srame izraziti svoje misljenje, da ne bi ili uvrijedili nekoga ili dosli u nezgodan moment, ili jos gore da ne bi bili etiketirani na neki nacin. Zato je ovdje sve uvijek great, cool, not bad, awesome, amazing i ostali pridjevi. Sto ih zapravo onako iskreno po meni svrstava u jednu totalno bezlicnu i bezdusnu naciju koja voli sama sebi tepati jer ne zele nikakav konflikt ili neslaganje u misljenju. Zbog te lazne pozitive, jako je tesko mijenjati stvari na bolje jer su si slozili u glavi da je osrednje super. Vidis, o tome bi se dalo napisati poseban clanak.

Al dobro, ja naravno tada vise europljanin nego kanadjanin, naravno da sam rekao sve kako je bilo, da smo npr. cekali hranu toliko i toliko, da uopce nisu donijeli pivu ili sok sto vec i da na kraju kad su donijeli hranu su donijeli nesto trece. Ciko vlasnik pogleda u mene ko u mokru krpu, okrene glavu i nastavi dalje. Boli covjeka ona stvar. Malo po malo sam kroz ove godine naucio da i ja drzim jezik za zubima nekih 70% vremena, jer nitko me ni ne kuzi, a odmah dobijem po nosu od svoje da zasto je tako tesko reci da, ne, hvala, a ne uvijek raspravljati. Ali zalomi mi se cesto da ne mogu drzati jezik za zubima, jer mislim da je to jedini nacin da se nesto promijeni. Kad se jedan zali nema nista od toga, ali ako se 1000 ljudi zali, i jos bolje, udari po djepu tu korporaciju ili biznis e onda ce se stvari mijenjati. To mozda ne pali u Hrvatskoj, ali u Kanadi itekako da. Samo ovdje nije problem da se ljudi ne zale nego bas suprotno, premalo se zale. Hrvati se zale, ali na krivim adresama 😀

Najsvjeziji primjer bas imam od neki dan iz malla kad smo prolazili pored standa Telus-a(telefoni/internet) i lik me pokusava zaustaviti “hey have you ever been with Telus?”, ja onako iz topa, ali sa smjeskom odgovaram “Oh no, thanks, I don’t want to have anything with Telus”.
I ja o tome sto sam rekao mogu razmisliti tisucu puta i opet mislim da sam mu dobro odgovorio jer Telus je od 3 velika sranja(Bell, Rogers i Telus) najgore. Internet im je u banani, usluga(customer service) im je u banani, i pri tome ne mislim na to povlacanje za ruku u mallu nego ako imas problem sa telefonom ili internetom pa onda moras cekati nekog njihovog becara da se ili javi ili da dodje u posjetu. Zivimo u 21st, imamo u Edmontonu repetitore doslovno na svakih par sto metara, ali je jako cesto dogodi da nema signala ili je jako slab(pogotovo Telus), ali se nitko od njih ne srami uzeti poprilican novac za uslugu koju (ne)nude. Znaci, ako mi hoces uzeti 200 $ mjesecno onda me raspameti sa uslugom i ponudom(jer to je ogroman novac za dva mobitela). Ali ne, ovdje funkcionira da ako hoces polovicnu uslugu, plati premium cijenu, ako hoces dobru uslugu plati super-premium cijenum, a ako hoces nesto “jeftino” reci ce “well, you get what you pay”(a zamisli da placas npr. 80-100$ za 1gb interneta, besplatne pozive i poruke, znaci ne dobijes skoro nista za tu cijenu).

Ovako kroz moje iskustvo, ako nesto radi najbolje je ne ici traziti mijenjati za bolje, jer ce to zavrsiti mukama. Primjer je taj Shaw internet, imao sam problema s njima u pocetku i naravno da sam se natezao. Otkad su stvari rijesene, ne diram i ne zovem. Opcija mi je ili s njima ili s Telusom. I evo vec valjda 8g sve radi bez problema 🙄

Da se vratim na onaj restoran. Tamo na kraju vise nismo isli, niti smo preporucili restoran ikome, a vlasnik je u medjuvremenu marketing dignuo na visu razinu, pa je cak izvjesio i meksicku zastavu pored ceste na prometni znak :facepalm: Bio se jos par mjeseci odrzao i zatvorio.

Nedugo zatim su mu kanadjani odrzali lekciju kako zapravo otvoriti i voditi restoran usprkos nekim nedostacima.

Link na restoran ( https://elcortezcantina.com/ ).

Prostor je bio zatvoren neko vrijeme, ali je onda ekipa sa malo vise iskustva, ali i poduzetnickim duhom to iznajmila, preuredila i doslovno revolucionirala restoran, a mozda i samu restoransku scenu u Edmontonu.
Uzeli su radikalni pristup i mislim da je to jedini pravi nacin i potrudili su ga se potpuno urediti u nekakvom gothic meksickom stilu sa naglaskom na Dia del muertos. Evo tu se mogu vidjeti slike na googlu ako nekoga zanima:

https://www.google.com/maps/uv?pb=!1s0x53a0220fd35313f3%3A0x444de9da71ce4386!3m1!7e115!4shttps%3A%2F%2Flh5.googleusercontent.com%2Fp%2FAF1QipNoNnIi9RqUwgHEoZSLmea69YN-wasxwFxMt706%3Dw265-h160-k-no!5sel%20cortez%20-%20Google%20Search!15sCgIgAQ&imagekey=!1e10!2sAF1QipM9yh4Hyg0ssBSKYZUdpfZuP6fMakqBT93KJESy&hl=en&sa=X&ved=2ahUKEwiJ3YjDyuTuAhXN6Z4KHW9wBnoQoiowJHoECEUQAw


Bili smo i u tom restoranu i iako vristi Meksiko, hrana je zapravo vise Tex-Mex(americka) nego prava meksicka, ali kanadjani to ni ne kuze. Npr. u Meksiku ces dobiti samar ako prodajes tacos na tortillama od brasna, a ne od kukuruza. Ili da ti ubace kupus ili ribanu mrkvu, umjesto luka ili cilantra(korijandera) 😀 Ali mora im se odati da imaju odlicnu ponudu tekile i mezcala.

Mozes ti unajmiti neki prostor, nazvati ga kako nazoves, baciti par stolaca i stolova i misliti to je to, sad ce mi doci hrpa ljudi jer prodajem odlicne tacose ili cevape. Ne, ovdje to tako ne funkcionira. Moras znati puno ljudi, moras uloziti trud u vizualni identitet, interijer, eksterijer, pa menu(hrana moze biti doslovno sranje, ali ako ukomponiras rijeci kako treba to je veliki dobitak), pa ljude(ako uzmes debile za kuhare ili konobare bye bye), malo reklame gdje god je moguce. Moras ukomponirati sve da funkcionira besprijekorno i savrseno, a istovremeno moras znas sakriti nedostatke, da se u isto vrijeme sve istice, ali da se nista individualno ne istice, jer ti prvi mjeseci, a i godine su najkriticnije. Bili smo po toliko restorana i toliko sam promatrao to sve, pa onda insajderske informacije od moje cure, jer ona kuzi kako to sve funkcionira tako da sam poprilicno puno naucio. Zbog toga bas odustao od ikakvog restorana pa cak i da imam hrpu love za uloziti. Osim mozda neki mali resotran u sklopu B&B.
Bas kao sto sam gore napisao, ljude ne zanima sadrzaj, nego prezentacija. Znaci upakiraj govno u ukrasni papir i prodat ce se. Ne koristi se ovdje rijec “old” u prodaji nego “with character”, pa onda ne “ugly” nego “rustic bread/rustic house/rustic car” etc. Malo karikiram, ali tako je.

Bio je tu i jedan nas restoran, doslovno je covjek koji ga je otvorio unajmio lokal, po meni takodjer na dobrom mjestu, ubacio stolce i stolove, na menu je napisao Chevapi i sve te tipicne balkanske stvari. Prostor je po meni bio super velicine i idealan za mali restoran, ali bez ikakve vizije, topline ili da se po icemu isticao ili onako da je nekako zvao ljude(oni to kazu ovdje “inviting”). Nekako mislim da bi takvi restorani mozda i uspjeli da imaju nesto revolucionarno u hrani, hrana ni ovdje nije bilo nesto zbog cega bi se vratio. Jer neki restorani ne izgledaju nikako, kad ih vidis ne bih ni pogledao, a kamoli isao unutra jesti, ali ako je hrana odlicna prosirit ce se rijec. Naravno da se ni taj restoran nije odrzao ni godinu dana. 

Nekako to zamjeram nasim ljudima. Mi napravimo super stvari, ali reklama, marketing i ono najbitnije da se prosiri rijec je jako slaba vjestina. Valjda nekako misle da nema hrvatskog ili balkanskog restorana i da su ljudi zeljni pa ce svi navaliti. Pa nije bas tako, jer i ja sam npr. rijetko idem u ovaj jedan ili dva nasa ducana sto imaju. Naravno da imaju stalne kupce, ali nije to bas tako da nasi ljudi kupuju ili jedu tamo svaki tjedan kako si zamisljaju da ce biti. Plus i ta dva ducana su mi totalno odbojna za posjetu jer su prenakrcana i preskucena. Jos su u jednom stavili i par stolova izmedju polica da ljudi mogu popit kavu i jesti, pa onda imas 5 ljudi u ducanu/restoranu sa nasom kulturom i rezultat je kaos. Zadnji put kad sam bio, ulete likovi njih 5-6 bez ikakvog reda, kupuju i jedu u isto vrijeme, pa onda idu placati pa jedan placa za dvojicu, treci za jednoga, cetvrti placa jogurt petom i tako nikakvog zakona i reda plus jos svi razbacani po tom malo prostoru . A ja i dvoje ljudi koji smo dosli prije njih smo doslovno stajali 30min dok su oni to rjesavali.

Ako koga zanima, a mozda i pomogne. Jedna od mojih ideja dok sam razmisljao o restoranu je bila da ako otvorimo hr restoran npr. ne vezem ime restorana za Balkan, Hrvatsku, Srbiju, Eastern Europe ili slicno, nego nesto sto zvuci pozitivno(vise europski nego balkanski), a opet da odaje dojam jednostavnosti, neceg drugacijeg i zanimljivijeg sa nekakvom pozitivnom asocijacijom/vibrom. Grci su greek, talijani italian, arapi su uzeli mediterenian, a mislim da bi bilo dobro modernu hrvatsku kuhinju vezati uz Adria, Adriatic, Taste of Adria ili nesto sl. To puno primamljivije, originalnije i egzoticnije zvuci od Taste of Balkan, jer cinjenica je da ljudi Balkan ili Istocnu Europu asociraju vise sa siromastvom, ratom ili mafijom i mislim da to jednostavno nekako koci sire mase, pogotovo ako interijer/eksterijer i menu nisu upicanjeni. A Adria ili nesto oko toga zvuci puno suptilnije ili melodicnije. Po meni recimo mozes imati i cevape i pljeskavice u takvom restoranu iako nije vezano za more(jer arapi prodaju svoje kebabe pod mediterannean, ne ribu), ali ako prodajes zapadnjaku moras smisliti potpuno novo ime sa zivopisnim opisom. Znaci ne “chevapi, famous meat from Balkan“, nego nesto u stilu “meat fingers/bear fingers/beef sticks served with traditional home-made slow fermented sourdough bread, topped with handful of fresh garden onion and vegetable spread“, pa tipicno se moze vidjeti po svim nasim restoranima “Sarma, cabbage roll with ground meat” , a bolje bi proslo da se koristi neznam “Traditional european/ili ottoman/ pickled cabagge filled with fresh organic grass fed ground meat and served with local potatoes mashed to perfection”, znaci cista kreativnost, igranje s rijecima sa umjesom bulsitovanja. Jer ako ste kad bili u nekom zapadnom fine diningu onda znate o cemu pricam. A sadasnji trend je “farm to fork” i maksimalno isticanje local, fresh, organic ili sl. pizdarija. Mozda bi najbolji savjet bio da se za marketing i odnos sa kupcima/javnoscu uzmu osobe rodjene i odrasle u lokalnoj sredini. Ukoliko je to naravno ciljana publika.

Da ima itko viziju, burek bi zapravo mogao kralj veganske i vegetarijanske kuhinje. Naravno pod atraktivnijim imenom, sa zivopisnijim opisom i mozda mrvicu drugacijim dizajnom. Znaci, samo kreativnost. 🙂

Hrvatska ima odlican kulinarski potencijal, ali valjda zbog tvrdoglavosti i tradicije ljudi se nekako boje eksperimentirati i modernizirati hrvatsku kuhinju. Tradicionalni ljudi ionako ne idu po restoranima cesto. Mislim, a i nadam se da ce pokret moderne hrvatske kuhinje najprije probiti u Zagrebu zahvaljujuci turistima kroz cijelu godinu. Neznam kako je danas, ali kad smo zadnji put bili uglavnom je po svim restoranima isto, a ljudi nazalost nisu svjesni koliko su zapadnjaci plitki i da je njima prezentacija puno bitnija od same forme. A nasa hrana je ionako fina tako da ni ne treba mijenjati recepte, samo prezentaciju i marketing.
Jos samo da dodam, kad stavis hrvatski premium proizvod ili cak i obicni neki standardni protiv nekog zapadnog, hrvatski po meni, a i po strancima koji su probali uglavnom sisa strane proizvode. Maslinovo ulje, masline, vino, razni povrtni ili vocni namazi, pa Lino Lada je po meni deset puta bolja od Nutelle(i pogotovo ovo sada sta imaju u ponudi sa komadicima ljesnjaka), jogurti, sirevi, suseno meso(hrvatski prsut protiv talijanskog ili spanjolskog, mislim svi su fini, ali nije da je hrvatski ista losiji od talijanskog ili spanjolskog), pive su dobre(u Edmontonu je jedan casopis Zlatni Pan ili obicni Pan proglasio najboljim stranim lager pivom), cokolade, kolaci, keksi, sokovi itd. Ima toliko stvari, ali jbg drugi su shvatili puno prije nas snagu marketinga. Kuzim da se ne mozemo natjecati sa velikim igracima, ali mislim da imamo dovoljno da se mozemo istaknuti na trzistu i biti prepoznatljivi.

Onaj koji pogleda najpopularnije restorane u Edmontonu, a i Calgaryu naici ce na vjerojatno tri vrste. Oni koji prate trendove i u korak su s vremenom(local, organic, trendy, cozy, farm to table, vegan, gluten free i sl.), oni koji su otvoreni davno, ali ih dobra hrana odrzava na zivotu(npr. jedini restoran u koji mi idemo u zadnjih 8g redovno, bez da su ikada ista zajebali ili promijenili je vijetnamski koji izgleda kao zadnje mjesto na kojem bi jeo, ali znamo ljude, oni nas znaju i hrana je mozda ne najkvalitetnija, ali pho juha koju mi obozavamo je vec valjda 8g potpuno ista jer imaju iste ljude u kuhinji, u Calgaryu takodjer je bio jedan restoran koji je bio usred nicega i nije izgledao nikako Cozy cafe i vlasnica je imala toliko prometa da joj je bila puna kapa pa ga je prodala, hrana je bila bolja nego ijedan nas restoran u Edmontonu) i oni treci su mozda urbani etnicki(meksicki, etiopijski, brazilski, argentiski, talijanski i sl. modern mexican cuisine with the twist i sl. pizdarije). Mogao bih dodati fransize, ali oni su nama sto bi se reklo last resort te nekako polagano izumiru i lokalni preuzimaju primat. Ljudi se lagano osvjescuju pa sve vise preferiraju “support local”. Neki od tih fransiza jednostavno se ne prilagodavaju vremenima, ne preureduju interijere ili menije. Jedino sto mjenjaju su kuhari. Iako ove jeftine fransize i dalje opstaju, cisto zbog ekonomije(jeftino), a ne ponude ili kvalitete.
Neki ovdasnji restorani imaju tradiciju i trude se biti drugaciji i visi od ostalih, ali vecina njih razlika je samo u marketingu i prezentaciji, hrana svima njima dolazi uglavnom smrznuta od par dobavljaca.

Ima tako jos par restorana kojima sam svjedocio kako su se brzo otvorili, a jos i brze zatvorili. Doduse, neki od njih mozda i novce peru na taj nacin, ali nisam siguran. Jer nema mi smisla da se otvaraju i zatvaraju restorani na jednom te istom mjestu svakih 6 mjeseci ili godinu dana, a mijenja se samo ime i natpis ispod „Under new management ili ownership“ a sve drugo potpuno isto. Znaci ili su ljudi glupi pa misle da ce sada dobiti nove kupce samo promjenom imena, jer su eto promijenili, „osvjezili“ imidz ili su tu neke sumnjive stvari u igri.

To je zapravo jako popularno i u auto prodaji. Tu ekipa mijenja imena firmi valjda svaka dva tjedna jbt. A ovi veliki dealershipovi su konstantno takodjer „under new managemetn“ (sve drugo naravno isto) ili ih preuzme jedna od par velikih korporacija (Go Auto, Auto Canada i sl.)

Slicne stvari sa restoranima sam vidio i kod nekih auto mehanicara, limara pa i staklara. Otvore bez nekakve vizije ili plana i onda za 6mj vise nisu tu jer su se preracunali. Toga sam se nagledao sa Glassmasterom

Znaci, jedna stvar je razmisljati, druga realizirati, a skroz treca uspjeti. Da su sve te tri stvari lagane davno bih ja vec imao nekakvu firmu. Lako je reci sreca prati hrabre. Prati da, dok ne propadne jer si bio hrabar, a ne mudar i matematicki proracunat. Kakvim se tempom moja sreca krece, ja bih se radije oslonio na matematicku racunicu, ulozeno=rizik=dobiveno=vrijedno, a prije svega toga prouciti trziste naravno. Iskreno mislim da je jednostavnije i lakse ovdje otvoriti biznis, ali mislim da je u Hrvatskoj to sve teze i kompliciranije, ali je zapravo sa troskovne strane lakse voditi mali biznis. Ono sto tamo unistava male biznise je birokracija i davanja/porezi. Ovdje je to sve cisto, ali su recimo troskovi vodenja/odrzavanja ne na strani malih biznisa, nego korporacija i velikih igraca. Zato je sve ovdje korporativno i industrijski.

Kad sam radio za Glassmasters i sam sam si mislio tada da ako ovi idioti mogu ovako slampavo to voditi, onda nije problem da se i ja okusam. Vjestina i ideja su bili tu, novac je malo stekao, ali bilo je dovoljno da se malo po malo pokrene. Po meni je to zapravo i najbolji pocetak za otvaranje biznisa. Kroz nekakav trade ili znanje kroz ruke/mozak(IT, mehanicar, elektricar, inzenjeri, vodoinstalateri i sl)
Probati i dalje biti zaposlen i onda uz to laganini nesto sa strane. Obicno se dodje do raskrizja kad moras odluciti sto ti je bitnije i kojim putem krenuti. Sam ili ostati zaposlen.
Srecom ja nisam dosao do raskrizja, ali sam isao prema njemu. Kad sam radio jos full time, ovako sa strane sam gledao po tim arapskim, africkim i ostalim malo sumnjivim shopovima jel im treba sto sa strane. To je zapravo i pocelo da bi oni zvali nas da dodjemo odraditi jedan posao normalno, ali bi onda imali jos 5 poslova onako na kes. Njima super i meni super. Shop je obicno naplacivao labour 110$. Znaci, neki shop ima razbijeni auto i sad im treba izvaditi staklo koje je mozda doslovno 5min posla i to je bilo po pravilima 110$. Ti sumnjivi shopovi(afrikanci, arapi, libanonci, iracani, kinezi, indijci, ukrajinci ili rusi) nisu htjeli toliko placati pa su onda obicno nudili onome koji dodje i koji zna da to izvadi i daju tih neznam, 30, 40 ili 50$.
To mi je zapravo bilo sokantno u pocetku tek, jer sam mislio da je ovdje sve u Kanadi po pravilima i zakonima i nitko ne radi nista takvo. Danas se mogu na to samo nasmijati.

Istina, pravim kanadskim shopovima, od kojih su mnogi puno kvalitetniji i skuplji od tih imigrantskih to nije bilo na pameti da rade. Ali oni su ionako bili etablirani biznisi, pa mi nije ni trebalo da to rade.
Kad sam postao siguran i dobar u tome sto radim onda sam ulozio malo novca i kupio taj glavni, veci alat koji treba da se to radi. Kostalo me je nekih mozda 1300 CAD, taj je CAD bio slican USD, danas je to vjerojatno 2000 CAD, a mozda i vise.
Kako sam to radio vec godinama i s nekim likovima sam bio super, probao sam dogovoarati da ako im sta treba mogu doc iza posla, puno mi je lakse. Nego se zafrkavati ispred pomocnika za koje neznam hoce cinkat i da li uopce imam vremena da nesto dodatno radim u radno vrijeme. Jer nekad je bilo toliko posla da ne bih stigao.
Kasnije sam probao da i sam nabavim stakla pa radim sa strane i jeftinije. Ali tu dolazim do tog gore spomenutog raskrizja. Znaci, nisam mogao imati i full time posao i raditi to nakon posla, jer je bilo super stresno. Radno vrijeme mi je bilo do 5:30, a ovi su obicno gurali da radim i duze, druga firma gdje sam kupovao staklo po nekoj cijeni gdje sam mogao nesto zaraditi je radila do 5pm, pa je to obicno bilo natjeravanje sa ovima. Dogodilo se par puta da sam dogovorio posao, pa kupio staklo, pa je treca strana koja je to narucila odustala jer nisam stigao na vrijeme ili nesto.

Da sam imao vise kapitala ili da sam bio glup, mogao sam riskirati i dati otkaz pa probati ovo full time, ali da bih ja mogao placati racune i sve troskove zivota morao bih imati najmanje 6 ili 7 poslova ugovoreno dnevno, a moja firma preko zime nekada nije imala toliko. Znaci samo ocekivati od toga da mogu prezivjeti i uspjeti, ipak ne. Ali ako imate neku drugu vjestinu, npr mehanicar ili limar mislim da bi se dalo. Sama auto-stakla bas i toliki nisu prioritet ovdje i nezgodan je to biznis za uci i probiti se.

Druga jako bitna stvar, a koja zapravo funkcionira u svim biznisima slicno je koliko regularni shop naplacuje za taj posao? Npr. glassmasters je za obicnu sajbu, ako malo pregovaras mogao spustiti cijenu na 170-190$.
Oni su nabavljali staklo iz Kine za 30tak $, pa su onda kroz sestrinsku firmu preprodavali za 90 ili 115$. Znaci oni kao Glassmasters(ne racunam sestrinsku firmu) nisu zaradjivali neznam kakvu lovu, zato je sve bilo kolicina i brzina.

Ja kao samostalan sam kupovao to staklo po 90 ili 115$ za vecinu auti pa trebam mozda jos potrositi 20-30$ po staklu. Kad instaliras u tom shopu staklo onda obicno imas nekakvu garanciju ili sigurnost kroz njihovo ime, licencu ili etabliranost na trzistu. Zbog toga kao samostalan sam mogao ciljati samo na te sumnjive shopove i likove gdje im kvaliteta nije bitna. Ali onda tu postoji caka, da su oni vec od moje firme imali odlicnu cijenu, npr. 150$. A ja da bih npr. zaradio mozda 30$ ciste love nakon svih troskova bih im morao naplatiti 160-180$, jesu bili sumnjivi i nikakve kvalitete, ali nisu bili glupi.

Sad ako stavis matematiku na papir mozes izracunati da taj Glassmaster je troskove rastavio na proste faktore i jedino cime su se odrzavali su kolicina i neki skuplji poslovi(npr. kamperi ili kamioni gdje im je marza bila puno veca). Jer ako sam ja mogao zaraditi mozda 30tak dolara nakon svih troskova po nekoj njihovoj cijeni, a samo sebe sam placao i bio mobilan. Onda zamisli kako to funkcionira kada moras platiti prostor, rezije, hrpu ljudi, poreze, kombije, materijal, malo reklame, popravke na garanciju i sl. Iako se cinilo da sve funkcionira dobro, ta firma, a i hrpa drugih nema nikakav stedni racun, nego je sve cash flow. Znaci, kad se dogodi neka ekonomska ili globalna pizdarija nije pitanje da li ce prezivjeti nego dokle. Par godina nakon sta sam ja otisao iz GM-a cuo sam i procitao da ih je kupila neka malo veca firma i da ce u sklopu kupnje platiti i njihov dug od 7 milijuna dolara. Tako je to funkcioniralo. Sada kada radim i ovo, mogu samo potvrditi da je hrpa firmi takva. Sve je samo cashflow, nitko nista nema na zalihama, pogotovo kada nanjuse neku krizu ili jos gore udju u nju. Zarada su im mrvice koje si naplate kao middle man izmedju proizvodjaca i tebe kao kupca. I to me trenutno izluduje, jer se vracamo na onu kanadsku finocu pa ja umjesto da kupujem direktno od proizvodjaca moram kupovati od ovlastenih distributera koji nemaju nista u zalihama, nego narucuju od proizvodjaca i naravno naplacuju tu uslugu, plus sto na sve cekam 2, 3, 4, 6 ili vise tjedana. Ali u kanadskom mindsetu to je support local business, funkcionira i dobro je.

Kad sam na koncu izracunao taj svoj mikro biznis mislim da mi je zarada od svega bila vrlo mala, vecinom ono sto se zaradilo je bilo za kupnju novih stakala i materijala(znaci opet cashflow), a da bi se odrzao iznad vode morao sam ici na kolicinu i uloziti puno vremena i truda. Mozda bi se isplatilo kroz vrijeme, ali sam shvatio da mi se ne da zafrkavati sa time, jer mi je bitnije slobodno vrijeme, trcanje, bickiliranje, druzenje i ostalo, pa sam se izvukao iz toga i prodao alat bivsem kolegi. On je spletom raznih okolnosti koliko znam otisao puno dalje od mene.

Razmisljao sam i o laboratoriju za kalibriranje, jednom drugom sportskom biznisu, ali tome cu morati posvetiti poseban clanak, iako ni ovo nisam opisao kako sam trebao i zamisljao. O restoranima moram dodati jos par stvari koje ce otkriti koliko je zapravo tesko voditi i napraviti uspjesan restoran, a i ne samo restoran.


Dobro, nije mi put bio nesto trnovit, moram se malo pjesnicki izrazavati da kao lici na nesto, ali je bio kompliciran, dugacak i ponekad frustrirajuci. Nije niti sadasnji posao da sam nekakav direktor ili vlasnik firme, ali je konacno nesto sto mi se svidja, u cemu uzivam vecinu vremena, posteno sam placen, postovan i tretiran. A to sve skupa je tesko naci. Sumnjam da bi u Hrvatskoj ikada uspio doci gdje sam danas bez nekih dubokih poznanstava ili mozda strane diplome. Uostalom, vecina mojih kolega i dan danas vise zivotari, nego sto zivi. Tako da kako god okrenem, moram ipak biti zahvalan ovoj drzavi koja nije idealna, ali mi je ipak omogucila da svojim vjestinama i mozda inteligencijom sam izgradim svoj put, sto negdje drugdje ne bih.

Nakon sto je Nick otisao morao sam biti cvrst, ostar i direktan u svom stavu i viziji, pa sam odmah par dana poslije imao sastanak sa Krisom da vidim kako on zapravo dise. Jer nisam znao kakav je njegov stav bio prema Nicku i svemu tome sto je (ne)radio, bio je bas diplomat koji ne govori ono sto misli tako da nisam s njim znao gdje sam. Ljudi su inace ko zivotinje, ako nanjuse strah ili sumnje odmah ce to probati okrenuti u svoju korist. Naucio sam iz proslosti da ne vjerujem ljudima ovdje koliko god im sirok osmijeh bio, pa nisam htio pustiti Krisu da on ista planira ili kombinira. Odmah sam mu dao do znanja da uopce nema potrebe da ikog drugog zaposljavamo i da ja mogu ovo voditi sve bez problema. Imao sam kredibilitet kroz iskustvo i znanje na svojoj strani.  
Naravno da nisam znao sve o svemu, ali covjek uz postenu podrsku sve nauci, to je jedino sto sam trazio. Administracijski dio posla je uglavnom sala, jedini dio koji je stekao i kojem nisam znao puno je kalibriranje dimenionalnih instrumenata na jednom ultra skupom standardu. Ali jedna odlicna stvar je ovdje sto je Nick trosio toliko novca na kalibiranje i razne pizdarije, tako da ako ja i ne mogu nesto rijesiti mogu slati drugoj firmi pa nek se oni zafrkavaju, nece kostati nista vise nego prije.

Radio sam u tri firme prije ove i svima im je bila zajednicka skrtost. Generalno ce u Alberti platiti ljude koliki je trzisni standard i jako malo njih ce odstupati od toga. Zato ce na svemu drugome stediti, a pogotovo kasnije na placama, povisicama ili bonusima. U Kanadi ti “na papiru” daju vise i razvodne, jer nema nekih drugih stvari kojih ima kod nekoga drugoga, a koje te zato kostaju u “hodu”.

Sve te firme gdje sam radio su se utkrivale tko ce vise ustedjeti ili biti skrtiji. Nekako sam dosao do zakljucka da koliko god oni zaradjivali od profita, isto tako zaraduju i od ustede. Znaci imaj osnovne stvari koje ti trebaju da zaradujes lovu, a onda u hodu pazi na svaki dolar i krpaj koliko god dugo mozes. Druga firma je bila ipak malo bolja, pa nisu recimo stedili na sluzbenim autima, instrumentima i stvarima za kalibriranje, nego jedino na ljudima, jer ljudi su opce poznato najmanje bitni. Morat cu posvetit poseban clanak otvaranju biznisa ovdje, jer u jednu ruku sam ih i shvatio zasto tako rade.
Svima je bilo zajednicko zaradivanje na kolicinu. Napravis 10 poslova, na prva dva ili tri gube novac, na cetvrtom su izjednaceni i onda na petom profit ide u njihovu korist. Naravno da u takvoj klimi moras paziti na apsolutno svaki dolar. Kada nema profita onda moras paziti da imas sto manje gubitka da se sve i dalje moze placati. Slikovito bi se to dalo opisati kao da vozis neki stari auto koji moze crknuti bilo kada, u medjuvremenu dok ga vozis ulazes minimalan novac u popravke i gorivo, a goriva stavljas tek toliko da ima dovoljno da moze voziti. Onda kad crkne ili trazis pomoc od nekoga ili ga ostavis sa strane. Zalosno je, ali tako funkcionira puno firmi i korporacija. Zato ih vlada uvijek mora spasavati. Po njihovu srecu postale su toliko velike da je vladi jeftinije njima pomoci, nego ljudima i malima.

Tako ja dodjem iz te tri skrte i “siromasne” kompanije gdje si morao prevrtati svaki dolar i trazit sedam odobrenja za kemijsku olovku, u korporaciju i na odjel gdje je budget doslovno neogranicen. Neogranicen u smislu da ne moram paziti sto kupujem u koliko imam razumno i logicko opravdanje za to. Sto mi je bilo nepojmljivo. Treba ti kemijska, sarafciger, monitor, kompjuter, neka radna povrsina ili neki fensi uredski stolac, nema frke, nadjes u katalogu, ispunis nalog u softwareu i za par dana stize. To mi je bilo sokantno i jos uvijek mi se i danas tesko naviknuti da ne moram osam puta razmisliti prije nego nesto kupim i onda moliti da se kupi. Najbolje od svega sto korporacija korporaciju mije i onda kad kupujem te stvari su najbolje kvalitete na trzistu. Ne rade to da si medjusobno pomognu i odrzavaju, nego zato sto druga velika korporacija ima ono sto trazimo i odmah(lokalno skladiste). Male firme obicno nemaju ni papir za prodat nego to narucuju tek kad ja narucim. Sto je ovdje jako iritantno, jer neke stvari moram kupiti od “ovlastenih” prodavaca, a onda to oni narucuju od proizvodjaca. Hrpa firmi tako posluje, kao nekakv middlemen.

Sto se tice kupovanja, naravno da ne mogu si sada kupiti auto ili neznam sta, nego mora biti nesto sto ima veze sa onim sto radim. Nas hrvatski mentalitet je dosta skroman, a onda su mi jos tu skromnost kroz skrtost izostrile te druge firme, pa naravno da jedini rezultat koji imam je da se ne razbacujem i ne kupujem gluposti koje mi ne trebaju. Za vrijeme kovida je sve bilo “prerezano” i morao sam traziti odobrenja, ali uz poneko pitanje vecinom mi i dalje nitko ne dolazi i propituje da li mi to stvarno treba.

Titula mi se nije promijenila, nisam jos nikakav manager, ali sve sto ovdje ima veze sa mjernim instrumentima ja sam subject matter expert i ljudi dolaze meni i kad treba i kad ne treba. Sluzbeno pripadam injezenjerskoj i managementu po nekoj logici. Kris je kao facilities manager i njemu direktno odgovaram dok drugi inzenjeri odgovaraju drugom liku koji pak odgovaraju Krisu. Nekako sam u sivoj zoni i ne pripadam nigdje.
Imam mali laboratorij, koji je poprilicno velik u usporedbi sa svim uredima gdje drugi ljudi rade, a ne usporediv sa inzenjerima i nekim managerima koji imaju svoj ured u onim kockama sa poluzidovima(cubicles). Pazim na otprilike 3000 instrumenata. Sto mogu ili hocu kalibriram ovdje, sto ne, ide van. Dobar dio posla je administracija, mailovi, customer service, rjesavanje pizdarija koje naprave sa instrumentima pa objasnjavanje, kalibiranje, sitni popravci i sl. Ne mogu nista kupiti za druge na svoju ruku i bez odobrenja, ali ako ima nesto sto moze unaprijediti poslovanje u obliku sigurnosti, efikanosti ili produktivnosti onda imam slobodu preporucivanja i guranja da to kupe, sto mi moze biti super kao referenca u buducnosti. U kontaktu sam sa jako puno tih drugih firmi koji prodaju, servisiraju ili kalibriraju instrumente. Neki su u Europi, dosta njih u USA, a vecina u Kanadi. Sto koliko bilo dobro je i lose, jer sam se nagledao i iskusio debila za dva zivota. Super je dinamicno i uvijek se ima nesto za raditi i radim u tempu koji sam si postavim.

Imam fleksibilno radno vrijeme, 40h tjedno. Obicno se borim da pocnem od 6am pa da sam doma u 3pm, ali sad u zadnje vrijeme pocinjem oko 7, pa sam doma oko 4pm. Obzirom da radim dijametralno suprotno od onog sto je Nick radio imam poprilicno dosta posla i odgovornosti, ali srecom radio sam i puno teze od ovoga pa mi nije stresno. Nije da se hvalim iskreno, ali dojma sam da odem da bi morali uzeti najmanje dvoje ljudi da me zamijene. Ne jer ima toliko posla mozda nego jednostavno jer ima toliko razlicitih stvari za koje ne postoji specificna skola ili trening, jedino kroz iskustvo. To je ono gdje sam dijelom zahvalan Robu sa onim njegovim kalibriranjem svega sto mjeri.
Gdje tocno radim nije bitno, spomenuo sam da je firma kao poslodavac u top 100 u Kanadi, ima odlicne beneficije, DCPP(defined contribution pension plan), pa ESPP(Employment Share Purchase Program), Health Spending Account, pa bonuse i pocinjem sa tri tjedna godisnjeg. Kompleks u kojem ja radim je vezan za remont velikih industrijskih komponenti koje koriste na busotinama i u rudarstvu.

Znaci kada usporedim sa gradom Calgaryem za koji sam trebao ici raditi na slicnu poziciju, jedino u cemu grad sisa ovu firmu je u gradskoj penziji. Tamo naime uzmu prosjek od najboljih primanja i onda kad se umirovis to dobivas do smrti. A ovo moje ovdje je vise kao nekakav stedni racun sa investicijama, sto sam skupio skupio sam, kad se potrosi to je to. Ali poanta je da uz drzavnu mirovinu onda sa ovim imam ok primanja kroz odredjeni period, jer necu npr. odmah podignuti 100 ili 500k i onda trositi ko sumanut. Drzavna mirovina je ovdje max 1600$, a to je mizerija kao i u Hrvatskoj. Pomaze i taj ESPP program, to je kao poticaj da kupujem dionice od firme i onda oni subvencioniraju sto nije losa stvar, ali ispalo mi je nekako da je bolje ili investirati sam ili stavljati novac u TFSA. Maksimalna subvencija je 12%. Npr. ako ja ulozim 6% od place onda firma dodaje 1%, na 12% je 2%. To je kao besplatan novac i ok je za mirovinu, jer je oporezivanje manje. Ako dionice odu gore onda se moze dobro profitirati. Minus je sto onda dobijes puno manju placu uz sva ta davanja.
Takodjer bih mogao reci da je gradski posao sigurniji ili morao biti sigurniji od ovoga, ali istina je da kada je covid krenuo i razmahao se. I grad Calgary i grad Edmonton su dijelili otkaze, privremene ili stalne nisam siguran, a moja firma nije. Primanja su nam strasno pala, ali uz pametno rezanje i investiranje smo uspjeli se odrzat bez otkaza. Doduse naucili su iz proslosti.

Ima i minusa, nije sve tako divno i sjajno. Tu sigurnost placam tako da nemam nekog izbora za unapredenje, posto radim sam i skroz nevezano za ono sto moj kompleks radi, placa mi obicno raste postotak godisnje ovisno kao uvjetima na trzistu i inflaciji. Mislim da ne mogu dobiti vise osim ako ne promijenim poziciju ili titulu sto rade ovdje jako cesto. Ili ako opet nadjem neki drugi bolji placen posao pa me onda mole da ostanem, a oni ce mi naravno dati vise. Sto je slicno kao i u drugim firmama.
Potencijalno bih mogao seliti u Vancouver, ali sumnjam da cu tamo ikada dobiti toliko novca da omoguci normalan obiteljski zivot. Druga opcija je probiti se kroz neke rezultate koje sam napravio pa mozda netko prepozna nekakav potencijal za vise.
Veliki minus po meni je nepotizam. U firmi doslovno rade mame, tate, bake, djedovi, sinovi, kceri, sestre, braca. Znaci kultura je da koga god da imas, onda ga pod svaku cijenu moras ubaciti jer je firma sa super placama i beneficijama. Nije lose nekome pomagati, ali onda je problem sto ima jako puno nekompetentnosti, nesposobnosti ili ljudi koji jedva nabadaju engleski. Na glavnoj orijentaciji prije pocetka su me pitali koga znam u firmi i bili iznenadjeni da ne znam nikoga.
Sad se to kao malo mijenja pa povisuju standarde. Nepotizam nije samo na dnu lanca, nego i na vrhu. Neki senior manageri i direktori su dosli na te pozicije uglavnom zbog poznanstva, rezultati im ipak nisu bili mind-blowing. Jedna zgodna zenska kojoj je tata senior manager za jedan odjel je pocela na recepciji, a danas par godina kasnije je i ona sama senior manager za customer service. Ne sumnjam da ima neku diplomu ili znanje, ali sigurno na tu poziciju nije dosla iskljucivo preko diplome ili znanja imajuci u vidu da neke druge cure koje takodjer rade na recepciji skoro pa nikako ne mogu dobiti nikakvu drugu poziciju.

Spomenuo sam gore rezanje troskova, stednja, skromnost i sl. Zanimljivo je da je Nick godisnje trosio do 300 000 dolara godisnje na vanjsko kalibiranje, plus njegova placa. U 2019 je potroseno sluzbeno 342 000 dolara na vanjsko kalibriranje i plus dvije place. To mi je bilo nepojmljivo da nitko nista ne pita ili kaze nesto.
Jedan od glavnih ciljeva i izazova mi je bio spustiti troskove vanjskog kalibiranja i evo sada pred kraj 2020 uspio sam spustiti na nekih 70-90 000 dolara, nemam jos sluzbenu brojku jer jos 12 mj traje, ali po zadnjoj racunici bi trebalo biti oko nekih 80 000 dolara. Najzalosnije od svega je sto zbog covida to vjerojatno apsolutno nece nista znaciti i proci ce nezamijeceno. Vec sam spomenuo par puta moju srecu, jel da 😀

Kada se uzme sve u obzir i kad odvrtim film na pocetak i onog decka koji je imao 23g, koji je poceo kao pomocnik u auto staklima, sa nabadanjem svakodnevnog engleskog, sam bez ikoga, bez icije pomoci i uz puno frustracija mislim da mogu biti dobar primjer da je Kanada, ili bar Alberta, jako dobra zemlja za osobni razvoj i rast u svakom pogledu ukoliko se to hoce i zeli. Lako je sada govoriti da sam mogao ovo ili ono, ali mislim da sam kroz vremenski period i obzirom na sve okolnosti ipak sretan sto sam tu gdje jesam.

I za kraj par slika laboratorija da se vidi o cemu pricam, jer puno ljudi nema pojma sta je kalibriranje i sta ja tocno radim…

Stari laboratorij gdje je Nick proveo 11g ne radeci apsolutno ista…



Nick drijema dok sjedi. Stari laboratorij je bio katastrofa, prasina, prljavstina, sve porazbacano.



Preseljenje u novi laboratorij doslovno par dana nakon sto je Nick otisao…



Bilo je tu puno prebacivanja, premjestanja, seljenja stvari i jos uvijek ima, ali ovako izgleda danas…






Probat cu poblize slikati i objasniti sto koji instrument radi.

Citanost je malo porasla i nadam se da ce rasti, imam neke velike ideje, ali vidjet cemo da li cu ih uspjeti realizirati. Tako da slobodno podijelite tko cita, nemojte se sramiti.

Sretan Bozic i sve najbolje!



Prosao sam kroz tri kompanije i svi su obecavali sanse za napredovanje i ucenje. Neki besramnici u oglasima, a neki na intervjuima. Bajke kakve mi je Rob ispricao, koje sam ipak uzeo sa dozom reserve, u najmanju ruku su bile da ce lik na mjesecu kalibrirat. Bio je pun entuzijazma i ciljeva.
Chris(i Tiffany) na intervju su mi rekli da su kasnije mogucnosti strasne i da nema granice. Jedina granica koju sam ja iskusio je to da nema vukojebine gdje me ne mogu poslati.

Ciljano sam nakon toga aplicirao na korporacije. Jer po iskustvima drugih koliko im se moze vjerovati, korporacije se ne zafrkavaju, imaju ljude za sve i sve se moze. U najgorem slucaju mozes aplicirati za druge pozicije unutar tvrtke. Spominjao sam prije da sam slao resume na gomile adresa, ali bez dobrog iskustva, nekakve diplome ili debele veze skoro je apsolutno nemoguce upasti pa i na entry level pozicije. Na kraju me i samo iskustvo dovelo na ovaj posao gdje sam sada.
Kada sam se nasao sa ovom sadasnjom firmom drugi put na razgovoru, ispricao sam svoju pricu i ocekivanja i htio sam cuti njihovu i njihove ciljeve . I s njima je ispalo da cemo u najmanju ruku kalibrirat za NASA-u.

Moj cilj je bio jasan, a to je da ne zelim biti robot, pojavljivati se, raditi od 9-5 jedno te isto. Mora biti nekakvih ciljeva i izazova.
Rekli su da apsolutno to ne ocekuju od mene, nego bas sve suprotno, proaktivnost, nove ideje, unapredivanje stvari, unapredjivanje odnosa i potpuno ili bar vecinsko kalibriranje in-house, bez outsourcanja, takodjer mogucnosti su “neogranicene”, a izazova ce biti puno.
Zvucalo je to sve super u teoriji, ali mi je bilo sumnjivo da imaju laboratorij i covjeka koji zna, ali da sve ide van trecim firmama na kalibriranje. Prije nego sam upoznao Nicka, imao sam dojam da je to neki mladji decko(ne vise od 40g), mrsav, pouzdan, marljiv, sretan i zadovoljan sa onime sto radi.

I pazi sad pricu. Ispalo je da je Nick uhljeb nad uhljebima prema kojemu su oni u drzavnim firmama male bebe. Mislio sam do tada da sam radio sa najgorima od najgorih i najljenijima od najljenijih, ali Nick je bez problema podignuo ljestvicu i prema svima njima je bio definitivno magistar lijenosti, nerada i bulshita.

Lik je 11 ili 12g bio ispod svakog radara, hrpa ljudi nisu ni znali da on tu radi. Imao sam na pocetku orijentaciju i kao safety trening o pravilima i sl. pa su me pitali na koji odjel idem. Kad sam rekao laboratorij za kalibriranje kod Nicka, zenske su se medjusobno gledale i pitale gdje je to i tko je Nick.
Neki ljudi(contractori) izvana koji su dolazili na recepciju i trazili Nicka i laboratorij su bili okrenuti prema vratima sa odgovorom od recepcije da niti tu ima ikakvog Nicka niti laboratorija, te da su vjerojatno pogrijesili :facepalm:

Nick je bio jedan vrlo debeo covjek, nekih 48-50g koji je jedva mogao hodati, imao je sigurno oko 200kg. Po njegovoj prici bio je najpametniji, najelokventniji, najbolji zaposlenik i sve naj u toj firmi, iznad njega je bio samo predsjednik koji je ionako samo kukavica naspram njega. Nema sto nije mogao ili sto nije znao. Sam sebe je prozvao lab managerom iako apsolutno nista nije radio, kamoli upravljao icim ili ikim, ali se zato uredno svadjao i napadao sve zive. Highlight njegovoj posla i radnog tjedna je bio email koji je slao ponedjeljkom svima koje instrumente treba dofurati i koji nisu dofurani, te potencijalno odgovaranje na pitanja/primjedbe.

U datoteci inace imamo preko 5000 mjernih instrumenata, od kojih je 3000 aktivno, a od kojih recimo mozda 2500 mozemo kalibrirati u nasem laboratoriju. Njegov glavni argument kad bi ga netko nesto pitao u pozitivnom ili negativnom tonu je bio da on pazi na preko 5000 instrumenata i da se ne moze. Po tom covjeku se nikad nista apsolutno ne moze. To mu je bio valjda zivotni moto.

Dan mu se sastojao tako da dodje ujutro na posao, kao sluzbeno pocinje od 6am, a zapravo je pocinjao od 7:30am, sa McDonalds kavom, nekim doruckom i otvaranjem CNN-a te slijepom vjerovanju svemu sto pisu, pa bi onda pitao ili pricao sa mnom u vezi toga. Nakon toga bi obicno bio ili na mobitelu ili na internetu cijeli dan uz malo spavanja sjedeci(mislim da imam sliku pa cu ju probati naci) i u 2:30pm doma. Od svih tehnicara mi smo jedini dio managementa, nismo placeni po satu, pa nitko ne prati kad dolazimo i odlazimo. Ali znali su ljudi da nije tamo uvijek 8h.

Na intervju mi je lik rekao svakakve bajke o koliko razlicitih stvari cu raditi, a prvi dan, tjedan i mjesec kad sam poceo bilo je da se opustim, jer kao sad nema posla i samo sto nismo krenuli, a kad krene nece stati. Imao je taj dar govora/bulsitovanja, pa sve sto kaze je obicno cisti bulsit o kojem ako ne razmisljas ima smisla(to je zajednicko kanadjanima, vjerojatno i amerikancima), ali kao sto sam spomenuo glavna mantra za bilo sta je bila da on pazi na preko 5000 instrumenata i da ne moze o svemu brinuti ili sve stici.
Ljude koji su bili nize od njega bi obicno napadao, a sa onima koji su bili u istom rangu ili vise znao je gdje je crta i bio je jako fin u komunikaciji. Imao je cist i snazan glas tako da ga je tesko nadglasati ili argumentirati nesto. Najveci show je obicno imao sa jadnim imigrantima, vecinom Filipincima. Koji bi nesto pitali, a on ih ne bi saslusao kako treba niti bi razumio pitanje i onda bi napao nekim glupim protupitanjima. Tu sam ja uletavao kao neki prevoditelj da mu objasnim sta likovi traze.

U pocetku mi je bilo dosta tesko, jer nije bio sretan na nacin na koji sam ja napustio proslu firmu(moj email iz Meksika). Jer je on je s njima suradjivao vec valjda 10g pa ih kao zna i slao je toj bivsoj firmi sve one instrumente koje sam ja i drugi tehnicari kalibrirali.
Prije nego sam ovdje poceo sam si rekao da se vise ne budem dao isprovocirati u ikakve rasprave i debate ma koliko god mi to bilo tesko, jer ako ovdje ne bude islo onda nece nigdje. Najbitnije mi je uci unutra, a kad udjem onda je relativno lako mijenjati poziciju, obicno daju prednost na oglasima vec zaposlenima unutar firme.

Malo po malo smo nalazili zajednicki jezik jer sam mu uglavnom isao niz dlaku i radio sve sto je i on trebao, osim odgovaranja na mailove visim managerima ili trecim firmama. To je on obozavao jer se volio osjecati vaznim i to mu je bila prilika za ulizivanje.
Mozes zamisliti kako to funkcionira. Imas masu ljudi nezadovoljnih s njim od kojih su se neki i pismeno zalili. Ali kako je znao kako komunicirati sa visim managerima imao je djelomicno njihovu podrsku, bar u obliku sutnje(kao ne vidimo mi nista sumnjivo ili lose, lik komunicira ok i pristojan je) i imao je neke frendove malo vise u managementu, tako da je uvijek bio u sivoj zoni. Na sastancima koji su bili veci bulshit od njega bio je obicno tih, sto mi je bilo iznenadujuce. Razlog je bio naravno da pokaze kulturu i pristojnost sa managerima, znaci jos malo ulizivanja.
Ti sastanci su mi ogolili cijelo ovo drustvo i sistem, napisat cu posebno kako to funkcionira. Nakon njih totalno znam i mogu vidjeti zasto su vlade toliko spore u donosenju ikakvih odluka i zasto ne vjerujem “strucnjacima”.

Znaci, iako nas je bilo dvoje tehnicara, imali smo sve standarde, mi smo i dalje slali sve instrumente van i to mi nikako nije bilo jasno. Naucio sam kasnije da je revoltiran svojim primanjima prestao ista raditi i zato je sve slao van drugim firmama 😀
Kad sam ja tamo nakon par mjeseci vidio da ne radim nista konkretno pitao sam dosta puta pa zato sto su me uzeli i koja je poanta ovoga. Odgovor je uvijek bio kao posao samo sto nije krenuo i kad krene u najmanju ruku smo najebali i da je najbolje da sutim i uzivam jer je ovo odlicna firma za raditi te da bolje necu naci. Trebali smo se uz to preseliti u malo veci lab, pa bi tamo to sve krenulo. Kako je bio lijen i svjestan da tamo nece moci bulsitovati da ne moze raditi zbog XX razloga onda je to maksimalno odgadjao.

Ja sam tu dosao kao nekakav asistent, a jedini posao koji sam doslovno radio je rjesavanje problema koje je on ili napravio ili zaboravio da je napravio, pakiranje i slanje svih instrumenata trecim firmama i data entry sve papirologije.  Ne dao Bog da sam ja nesto konkretno htio napraviti, jer po njemu ne moze se apsolutno nista, on je to sve vec “probao”. A stvarnost je bila da nije htio da se isticem(o), jer bi onda privukli paznju pa je najbolje “sutiti” dok nitko ne pita nista

Nekako sam prihvatio zlu sudbu i rad s jos jednim debilom, najgorim do sad. Iako mu se nisam svidio u pocetku, ipak je zavolio moju proaktivnost i slaganje s njim. Mislim da sam ga najvise kupio kad sam isao po kavu u Tim Hortons, to mu je bio ono dozivljaj dana i bio je sav sretan. Sve samo da on nigdje ne ide i ne radi nista. Covjek je kad bi dosao bio zakovan za stolac 6-7h koliko je bio tamo, niti pije vodu, niti jede, niti ide na wc, apsolutno nista, oznojio bi se samo pricajuci :facepalm:

Kad je prosao 6mj probation period i moja pozicija je bila relativno sigurna onda sam tek konacno mogao malo odahnuti, reci svoje misljenje i stav. I dalje sam bio oprezan i vecinski mu isao niz dlaku, jer je znao neke ljude na visim razinama pa nisam htio cackati mecku. Nakon tih 6mj bi se mi znali dobro porjeckati i i znao bih ga dobro izluditi uglavnom oko njegove interpretacije CNN-ovih vijesti, ali je bio tada svjestan da boljeg nece naci pa bi se obicno nadurio i povukao.

Korijeni su mu bili njemacki i jedino njemacko sto sam vidio u njemu je rasizam 😀 .Nije volio Filipince ili bilo koje druge imigrante koji su bili uspjesniji od njega. Po njegovoj logici nije uopce problem bio u njemu, nego u njima. Oni su krivi sto su dosli iz Timmya i minimalne satnice na recimo 100 ili vise tisuca godisnje. Naravno da “diversity” i “multiculturalism” koji firma i drzava guraju mu ne dopustaju da se izrazava na glas. Ali nije se ustrucavao unutar cetri zida psovati filipince, indijce, komuniste ove ili ne.

Dok je radio u ovoj firmi istovremeno je pokrenuo svoj nekakav biznis prije par godina, kao proizvodnja onih okusa za elektronicke cigarete. Naime, imao je frenda milijunasa(to mi je bilo zanimljivo slusati) koji je to pokrenuo medju prvima u Alberti i u medjuvremenu narastao toliko da je dao otkaz na tadasnjem poslu i to onda radio full time.
Nick je s tim krenuo u 2015 ili 2016g, ali kako je bio lijen i nije to nesto gurao, nego je cekao da se ili samo pogura ili da dodje neto drugi pa pogura za njega. Nije se lose prodavalo s obzirom da je muckao te juiceve u stanu od 50 kvadrata, ali nije bilo dovoljno da da otkaz i posveti se tome full time, nego je radije ovdje radio, dobivao sigurnu placu i vodio tu svoju “firmu” i meni usput prodavao price. Ja sam ga od pocetka podrzavao u tome i rekao da nek gura, kao super za njega, mozda ce i on biti milijunas. Nadajuci se da ce otici pa da ja konacno mogu ovo dovesti u red.   
Taj njegov frend milijunas, koji mu je po prici bio i najbolji frend ga je molio da dodje raditi za njega i nudio mu je navodno basnoslovne cifre, ali po Nicku se to ne moze mjeriti sa sigurnosti ovog posla koji sada ima i ne zeli riskirati.

Nick je navodno u nekom trenutku nesto malo i radio, ali je postao revoltiran negdje u 2015 ili 2016g gdje je trebao dobiti povisicu koju je kao trazio, ali se to ostavilo sa strane jer je zenska iz HR-a napustila tu poziciju pa je sve stalo. On je nakon par mjeseci ili godinu dana kada se nista nije pomaknulo odlucio da nece nista vise raditi dok se to ne rijesi. Glavni “sluzbeni” razlog nerada je bio da klima u laboratoriju ne valja i da on tu ne moze nista mjeriti dok se to ne rijesi. U medjuvremenu je ocekivao da mu netko procita misli i donese mu ugovor sa novom placom koja bi po njemu trebala biti blizu sesteroznamenkaste brojke.
Covjek je 3 godine cekao tu povisicu koja se nikada nije dogodila, a nebitno koliko ga ja gurao, podrzavao i argumentirao da sam trazi i inzistira, jer drugacije nece biti nista, on je i dalje uporno cekao odgovor svaki tjedan. I meni je u interesu bilo da dobije vise, jer bi to onda i meni diglo cijenu

Medjutim, sto sam ja bio tamo duze to je njegova frustracija sa placom bila veca. Mogao sam mu nacrtati, da gle ako hoces vise love onda moras imati nekakve rezultate, ali nije razumio ili nije htio razumjeti. On je imao neki svoj kao  sluzbeni cilj, isti vec godinama, koji nije nikada ostvario jer nije pomaknuo prst. Po njegovoj teoriji, koju sam spomenuo ranije i koju cu ja kasnije pobiti, “nista se ovdje apsolutno ne moze, nego moras cekat”. Znaci, isti stav kao da radis u drzavnoj firmi, ne radi nista i cekaj.

Nekako sam se pomirio da cu morati s njim raditi dugo vremena, ali sam usput skicao gdje drugdje bi mogao uskociti jer nema ovo smisla. Najzalosnije od svega da sam ja glavnom manageru Krisu sve indirektno govorio i implicirao kako stvari jesu, ali on je naravno bio kukavica ili dobrica i nije htio to nista rjesavati i vecinom je isao Nicku niz dlaku.
Nakon svega na kraju nekako vjerujem da je on namjerno tjerao Nicka u kut da sam ode, sto se na sok i veliku srecu obojici, dogodilo. I to je bio totalni game changer.

Nick je zapravo malo blefirao i preracunao se, ali je imao rezervnu opciju koju nije bas htio, ali ispalo je dobro za njega. Urucio je covjek otkaz i 2 tjedna otkazni rok. Meni je sav uzbudjen pricao da cu sada vidjeti kako ce predsjednik firme doci osobno i moliti ga da ostane, a tek svi senior manageri i sl. Potajno se nadao da ce doci netko sa nemoralnom ponudom da ostane.
Kad je obznanio vijest da odlazi mislim da nije bio daleko od srcanog udara kad je uvidio da nikog nije briga. Niti jedan jedini email nije dobio, niti je itko osobno dosao da ga  pita zasto, sto je bilo, a kamoli tek da ga mole da ostane. Svi smo brojali da ode jer osim mene cini se da su ipak svi znali kako je (ne)radio. Cak i njegovi frendovi su nekako bili indiferentni njegovom odlasku. Dan ili dva prije odlaska je imao izlazni intervju gdje je dosla zenska iz HR-a pa pitala razloge odlaska i onda je on njoj svasta ispricao, ali glavni razlog je bio novac. Nakon njega je imala sastanak sa Krisom i ponudila je Krisu da ga plate vise da ostane, s cim se on srecom nije slozio. Navodno ne zbog novca, nego zbog nacina.

Koja je prava istina zasto ga je pustio se nece saznati niti me iskreno zanima, ali ja znam da sam ja dobio na lotu i da mi se sreca nakon 8g u poslovnom zivotu konacno nasmijesila

Iz onoga sto se do sad moglo procitati, zakljucak je da iskreno zivo bice u Alberti mozes traziti mikroskopom i mala je vjerojatnost da ces ju naci…a pravo pravilo ili vjestinu koju valja nauciti kad sletis je kako efektivno gubiti vrijeme gdje god da radis. To je apsolutno kanadski nacionalni sport.

Nastavak slijedi…  

Prije nego krenem sa sadasnjim poslom i angedotama…

Iz mog iskustva jedna pomalo zalosna istina je da je jako tesko napredovati na bolje u tim malim firmama, osim ako se ne zelis baciti u vode prodavaca ili ako tamo nisi vec godinama. Mogu ti se eventualno smilovati na odlasku, ili ako ko neki bivsi kolege radis ko pas i na raspolaganju si 24/7, ali niti oni su sluzbeno napredovali.
U Glassmastersu je bilo tako. Bio je predsjednik, jedan ili dva generalna managera koja su u toj firmi skoro od pocetka, iza njih je hrpa “prodavaca” pa onda tehnicari. Racunovodstvo je povjereno nekome trecem ili ako se bas razviju, imaju dosta zaposlenika onda potencijalno uzmu nekoga full time. Troskovi ljudstva svedeni su na minimum.
Da sam htio ili trazio, potencijalno sam mogao raditi kao shop manager ili asistent. To je zapravo kao nekakav manager plus prodavac. Cisti customer service malo bolje placen.
U auto-industriji to je posebno atraktivno svakojakim debilima, jer daju kao neku recimo ok placu(npr. 3000-4000 CAD) i onda jos provizija. Provizija je takva da moras biti jako agresivan u svim poljima. Znaci bukiras sto vise poslova, bez obzira na vrijeme i onda u istom trenutku rjesavas i suocavas se sa problemima kojih si si obicno natovario hrpu.

Bukirati npr. neko realno vrijeme za poslove je tim ljudima bila znanstvena fantastika, sve je uvijek bilo u hodu, sto vise sto prije jer su likovi koji to rade uglavnom pohlepni. Provizija im je ovisila o prodajnim rezultatima na kraju mjeseca. Tako bi primjerice bukirali 20 auta u 8 ujutro i rekli ljudima da ce biti gotovi za dva sata. Iako se realno u tih 2h moze napraviti mozda tek 10tak sa postenom kvalitetom i bez ikakve stete na autima. Obicno bi oni to gurali iza na tehnicare koji bi radili u shopu taj dan, nikada nisu sluzbeno ili na glas pozurivali, ali konstano provjeravanje i njihova nervoza se nisu mogli sakriti. Nekad sam ih ja provocirao sjedeci u autima ili prckanju po mobitelu, jer od straha nikada nista ne kazu, nego samo guraju one koji rade. To je valjda neki opci stav tu u Alberti.
Bilo mi je zao Bryana, decka koji se ubijao za posao i volio je raditi. On je bio pravi primjer sto je timski rad i kolegijalnost. Nikada mu nista nije bilo tesko niti kasno, uvijek je bio za pomoci. Da me lik danas zove usred noci da mu dodjem pomoci, dosao bih, toliko je bio dobar i skroman. Jedini minus mu je bio sto je bio company guy. Cak i kad nesto nije bilo dobro i moglo se ili trebalo mijenjat nije se htio mijesat i svojom sutnjom bi isao niz dlaku kompaniji. Obicno je tako sa dobrim ljudima.
Dok smo mi radili ili se zafrkavali iza u garazi obicno bi ti manageri u isto vrijeme takodjer rjesavali probleme sa kupcima i gurali kako tko prigovara ili ima probleme. Ako se netko zali da ceka predugo onda bi taj auto gurali da izadje sto prije. Na terenu je bila slicna prica, bukirali bi recimo 20 poslova u rano jutro. Tako bi obecali kupcima, a onda bi nas obicno zvali, maltretirali i indirektno pozurivali jer su se idioti sami doveli u stresnu situaciju. Da si supermen ne mozes biti na 20 razlicitih mjesta po gradu.
Privilegija ovog posla je bila sto vise znas i mozes to ce te manje zafrkavati, pogotovo ako im pokazes stav da ti je svejedno. Svatko imalo dobar tamo kad bi dao otkaz je bilo joj pliz nemoj ic, evo ti dolar-dva povisica.

Potpuno je razumljivo iz ovoga da oni koji su dobri i razumni ljudi u tom poslu ne uspijevaju, jer bas moras biti govno da drzis kupce i tehnicare koliko toliko smirene, a usput bukiras maksimum maksimuma u tom trenutku. Uvijek je sve bilo na granici pucanja, a problem su se rijesali samo u hodu. To je tako bilo preko ljeta kad je bilo najvise posla. Preko zime kad bi bilo puno manje, ti zohari od managera zovu sve zive i ne zive i da li trebaju sajbe. Nitko od njih nije uopce svjestan da je takav nacin rada dobar samo kratkorocno, a poguban dugorocno.
Inace, slika i prilika “odlicnog” kanadskog time managementa, prioritizing i problem solving skillsa je kada vidis te ljude kako stavljaju 50 kljuceva na stol, od kojih mogu napraviti tek 20tak u nekom realnom vremenu, jer se toliko kupaca pojavilo u vrijeme koje su oni bukirali. Show bi nastao kad bi netko nazvao da je bolestan, a to je bila skoro pa jednom tjedno(najcesce kad je placa) 😆

Generalno, ti shop manageri ne napreduju nigdje, eventualno im mozda osnovna placa ili provizija naraste nesto malo ili idu u druge slicne shopove raditi isto. Osim ako bas nisu zesci zohari pa potencijalno dobiju neku bolju poziciju koja je u esenciji opet samo prodaja. Benefit je vjerojatno da ne moras rjesavati probleme sa obicnim kupcima ili tehnicarima nego sa vecim klijentima kao sto su auto-saloni i vece firme. Kao sto sam spomenuo u proslom postu, lova raste sukladno odgovornosti.
Ta auto-industrija je bas jadna, jer skoro apsolutno svi rade na nekakve provizije. A te provizije izvlace najgore iz ljudi. U tome apsolutno nema nikakve ljubavi nego samo osobna korist. Sve te firme se nakrcaju razno raznim prodavacima i nekim razinama prodavaca, pa ako si posebno “greasy” onda mozda potencijalno postati sales manager ili assistant sales manager i sl. Ti poslovi i ljudi se mijenjaju kao na pokretnoj traci. Jer konstantno moras donositi zaradu ili profit, i sebi i firmi. Ovo slijedece sto cu napisati je temelj sjeverno americkog drustva, a koje se siri ili se vec prosirilo poprilicno dobro po svijetu.

Nista se ne dogadja i ne unapreduje zbog mene ili tebe kao kupca, nego zbog samog profita i onoga na vrhu. Kupca se mora drzati minimalno zadovoljnim, a minimum je svake godine sve nizi i nizi. Tako npr. prodavaci ne uspijevaju ili napreduju zbog toga sto su zadovoljili hrpu klijenata svojim znanjem ili uslugom pa su se ti isti kasnije vracali ili preporucivali drugima da dodju, nego jer su vjerojatno nasli novi nacin kako dodatno zaraditi bas naustrb i zaposlenika i kupca. Outsourcanje u Kinu, Indiju, Pakistan sigurno nije pocelo tako da nama ponude kvalitetniju robu ili uslugu. Iako ima i dobrih ljudi ovdje, sa prodavacima i managerima samo diplomatski, hladno i u svoju korist. Puno njih su vukovi u janjecoj kozi i najbolje je nikome vjerovati.

Mozes poceti od garaze pa do najvece korporacije, princip je isti. Ti si u biznisu da zaradujes novac, a ne da ikoga napravis sretnim(osim sebe). U tom grmu lezi npr tajna Japana. Ljudi imaju principe, moral i vrijednosti. Ne rade XX stvar samo i iskljucivo zbog novca, nego zbog ponosi i casti izmedju ostalog.  Znaci, japansko stanje svijesti ili mentalitet je ako nije za mene dovoljno dobro, nije ni za tebe. U Americi je mentalitet i stanje uma ako ja zaradim tko tebe jebe. Oni jednsotavno ne razmisljaju poslije te linije profita/zarade. Iskreno mislim da nije tako bilo oduvijek nego tek kad je prva osoba u Americi stavila covjeka na minimalnu placu i rad na proviziju, to je onda pokrenulo lavinu. I americki korporatizam i pohlepa su otisli svugdje po svijetu. Prodavaci i jak marketing da kupujes stvari koje ti ne trebaju, sa novcem koji vjerojatno nemas su samo odmogli ili pomogli srozavanju drustva.

Mislis da bi se dogodio Boeing 737 Max da je kupac na prvom mjestu? Ili razne faramceutske kompanije, tuzbe i sudovi, hint (https://www.drugwatch.com/manufacturers/pfizer/)? Prehrambena industrija i stavljanje svega zivot u hranu, umjesto same hrane… Monstano je kao imao ideju da nahrani gladni svijet jer ce se sa GMO hranom moci uzgajati sto god hoce i gdje hoce. Istina je ispala da kad jednom kupis Monsantovo sjeme, ne smijes uzgajati ili koristiti to isto sjeme sljedece godine nego moras kupiti novo inace te mogu tuziti. Koliko je njihovo sjeme otrov ili nije otrov nije ni bitno koliko taj njihov sistem pohlepe. 90-tih su dobili krila, pa neka mi netko kaze koliko je danas gladnih u svijetu, 30g poslije?
Uvjerenja sam da na tom istom principu rade i farmaceutske kompanije sa npr. ovim flu shotovima. Nikad nisam uzeo flu shot i nikada nisam dobio gripu, isto je i sa drugim ljudima koje poznajem, a nisu imali flu shot. Dogodi se nekad da te pogodi, ali sigurno nije svake godine i mislim da tu flu shot nema nikakve veze.
Teorija iza flu shota je da ako te i pogodi gripa te godine, ako si uzeo flu shot onda ce biti slabijeg inteziteta. Niti mi laici mozemo dokazati da je beskoristan, a niti oni znanstvenici da je koristan, pa se onda sve svodi na vjerovanje. Ali prodaja ide.

Prosle godine kad sam imao infekciju sinusa, pa sam se raspitivao za taj flu shot. Farmaceuti i obiteljski lijecnik su mi objasnili da svake godine ima kao preko sto novih virusa, a oni nemaju pojma koji ce te sezone pogoditi najteze pa onda stave tri ili cetri u cjepivo i ono ako pomogne pomogne(it’s a hit and miss rekli bi ovdje). Po njima je to dobro i da bih se svakako trebao cijepiti. A po meni da onaj koji to prodaje svakako trlja ruke.

Otisao sam daleko od onoga zbog cega sam poceo ovo pisati. Druga firma i prilika za napredovanje, ista stvar. Jedino gdje se mogu uvijek bez problema prebacivati je prodaja, ako sam dobar onda mogu dogurati do sales managera, ali ako sam los jednako tako mogu lagano odleprsati. Poznate, jake ili dobre firme imaju i puno vece ciljeve, ako ih ne ispunis idemo dalje, sljedeci. Upravo je tako bilo sa tom firmom, tamo je u 2 godine valjda proslo 10 prodavaca.

Sve druge pozicije u kojima nemas kontakt s kupcima nego si mozda neki cimbenik u donosenju nekakvih odluka, davanju ideja ili mijenjanju stvari su vec rezervirane za ljude koji su i tu dugo. Drugih poslova nije ni bilo, sve isto i jednolicno, 8am do 4 ili 5pm radis jednu te istu stvar, no questions asked.
Za mog perioda tamo, jedini novi koji su dosli za nekakve utjecanije managere su dosli preko poznanstva. Nije bilo nikakvog oglasa niti promoviranja unutar tvrtke. Ne znaci da je nuzno lose, jer postoji mala mogucnost da je covjek bio na nekoj dobroj poziciji negdje drugdje ili je imao jako dobre rezultate pa su ga ovi nagovorili da dodje. Kao primjerice covjek koji je iz Pepsi-ja otisao u Apple, ili onaj lik dizajner iz Audija u Kiju aute. Oboje su obje kompanije digli na svemirsku razinu.
Ali s obzirom da sam vidio likove, bio s likovima i pricao s likovima tesko mi je u to povjerovat jer se nista progresivno ili bitno drugacije nije dogodilo nakon sto su oni dosli. To cu potvrditi kasnije i u sadasnjoj firmi.

Neznam da li je netko skuzio, ali sada postoje i oglasi Sales Engineer :facepalm: . Zapravo sve i ima smisla jer se ovdje jedino proizvodi prodaja, tako da je ocigledno da trebamo inzenjere prodaje.

Kod tog drugog poslodavaca je tu bio Chris koji je bio tehnicar 6g i doslovno radio 24/7 i ono sto nitko drugi ne bi, pa su mu se smilovali da li mu kao da vodi laboratorij, ali bez ikakvih ovlasti ili utjecaja, jedina razlika je bila sto nije nista kalibrirao i imao je sluzbeni auto. Ako je imao ideju ili je nesto htio promijeniti morao je onda ici pravom lab manager pa od njega dobiti misljenje i potencijalno odobrenje.

Mislim da ga cak i nisu placali nesto posebno, jer umjesto da je konkretno radio i govorio stvari uglavnom je sutio(mislim da su njemu iz smilovanja dali kao da bude neki supervisor ili sto je vec bio). Sto sam ja implicirao na svom odlasku, ali su me ignorirali. Saznao sam da je prosle godine dobio pedalu.  Na odlasku sam saznao i da sam ja zapravo bio tamo najbolje placen od tih tehnicara. Iako su neki prije mene tamo radili 5 ili vise godina(Dale i Greg), imali vise iskustva ili znanja. Ljude su placali onako kako se zale, ako se zale. Znaci, ako si placen minimalac i ne trazis vise, nece ti nitko nikada reci : aha znas, ti si odlican zaposlenik sa odlicnim rezultatima, ajmo te nagradit. Nigdje to jos nisam dozivio nazalost, stovise, jos ce vise iskoristiti da izbalansiraju sa onima koji nisu produktivni. Neki drugi su bili malo sretniji, pa im je islo lakse i bolje, ali moja sreca je obicno spora i treba joj vremena.

Smijesno zapravo, kod Roba sam cak i imao najvise sanse da nesto konkretnije napravim. Samo sto je onda problem bio s njim da je bio zatvoren za ikakve ideje ili promjene osim ako nisu njegove ili nekog treceg od kog je vec dobio po lampi. Moja ideja je bila i da mu ponudim suradnju kroz npr. kupnju par mjernih instrumenata koji bi laboratorij podignuli iz 19og u 21st. Ali srecom se dogodila ta nesreca s njima(vidis kakva je moja sreca 😀 ), pa nisam dosao do toga.

Onda sam dosao u cetvrtu kanadsku firmu koju sam vec spomenuo na kraju zadnjeg clanka i ja sam mislio da je to to. Ovdje mi je samo nebo granica

Je…mos mislit :facepalm: Ali o tome cu u slijedecem clanku.

Dok sam danas pisao ovaj clanak stiglo je par emailova koji upravo potkrijepljuju cinjenicu koliko je kupac najmanje bitan i koliko ikoga boli ona stvar za ista osim novca.
Ukratko, poslao sam skupi moment kljuc na baterije lokalnoj kompaniji na popravak koji oni obicno salju na drugi dio Kanade. Oni meni nakon popravka salju natrag samo racun bez ikakvog objasnjenja, kad sam trazio objasnjenje covjek mi kopi-pejsta sta pise vec na racunu koji sam dobio prethodno.

Lokalni ovlasteni servis je poslao taj kljuc u Winnipeg ili Toronto prije dva tjedna i nitko mi se nije javio, pa sam ja u utorak odlucio poslati email upit za status kljuca. Kazu ljudi isti dan da ce saznat pa ce mi se javiti. Proslo je dva dana pa sam ja poslao novi upit jel odgovor mozda dolazi sa Marsa pa se izgubio signal, no covjek odgovora:



Onda odjednom dodje racun, bez ikakvog objasnjenja sto je bilo kljucu:





Upitam jel moze pitat proizvodjaca da elaborira malo sto se popravljalo:



 Evo njegovog odgovora, isti taj covjek…


To je ovlasteni servis koji nije bio u stanju popraviti kljuc, jer nisu imali punjac ili kabel za struju da ga ustekaju, pa su ga poslali proizvodjacu. Racun je njihov sa ukljucenom cijenom njihove usluge, sto god mislili da je usluga bila.

Jel ima dalje? :facepalm:

Ponuda iz Njemacke

Ima puno detalja koje zaboravljam, a bitni su za spomenuti.

Zaboravio sam napisati da sam tijekom tog proslog posla i tih pizdarija s njima izgubio skroz vjeru u ovdasnje drustvo i ljude. Mislim si ako sam promijenio vec tri poslodavca i svi debili sa debilom, s vecinom ljudi ne mozes imati neke normalne razgovore ili se opusteno zafrkavati, ili ne kuze ili imaju svoje nekakve interese, pitas se jel onda uopce vrijedi traziti ista dalje?
Moze se dogoditi da radis sa debilima prvi put jer nemas izbora, drugi put ajde malo nesrece, ali treci put vec se pocnes pitati u cemu je problem.

Od 2014, pa 2015 nakon onog velikog pozara u Fort Mac gdje je gorila cetvrtina provincije, vrijeme nas nikako nije sluzilo. Doslovno ciklus je isao ovako: snowstorm warning in effect, freezing rain warning in effect, extreme cold warning in effect, pa onda heat warning in effect, pollution warning in effect, thunderstorm warning in effect, smoke advisory warning in effect i tako svakih par tjedana neki warning. Imali smo par ljeta kada ili je kisa padala ili su konstantno izbijali pozari pa onda dim prekrije cijelu provinciju. 5 mjeseci temperatura oko nule ili ispod, veselis se i uzbudjen si za ljeto, a onda se dogodi da ne mozes van ili zbog kise ili zbog dima.
Bilo je jedno ljeto kad je nebo bilo narancasto, a kvaliteta zraka u Edmontonu i vecini provincije losija od Indije. Srecom sam ja bas za taj period bio izmigoljio i ostao u Meksiku par tjedana.

Ovako je izgledao Edmonton i vecina provincije…



Mozda je to bila sudbina da sam bas bio u Meksiku, jer bi vjerojatno nakon toga spakirao kofere i na prvi avion u Europu.

Sva ta mizerija me je pomalo deprimirala, a ljudi mi sigurno nisu vracali ikakvu vjeru da moze bolje. Negdje od tada 2015 u 2 ili 3 mjesec obicno za vrijeme najostrije zime pocnem sanjati i vapiti za nekim toplijim mjestima, ili bar ljepsim. Kanadjani su generalno jako ponosni na svoju hladnu klimu i kako su oni sami jako tough, ovakvi ili onakvi. A cinjenica je da ne vidite psa na cesti od sredine 10mj pa do negdje travnja. Malo karikiram, ali nije daleko od istine.

Obicno me tada najvise privlaci Europa, fina i ukusna hrana, posteno vrijeme, pa nogomet i nogometna kultura 😊 .  Nagovarao sam curu da odemo i u Meksiko na pola godine ili slicno. Ali Meksikanci su ko balkanci, njima Amerika i Kanada dodju ko nama tamo Austrija/Svicarska ili Njemacka, znaci obecane zemlje. Kad dodjes tamo ne ides vise nigdje, osim doma.
U medjuvremenu se dogodilo da je repka dogurala do finala, a Dinamo prezimio u Europi.
Jbt, potrosio sam tisuce i tisuce kuna na Dinamo da bi najveci uspjeh dozivio pobjedu nad NEC Nijmegenom 3:2, nakon sta su gubili. U Amsterdamu sam bio, naravno, kad su izgubili.

“Nije u soldima sve”…  

Kad bi se zivot sastojao od trenutaka, onda sigurno nije, ali s obzirom da su drustvo i sistem takvi da moramo raditi da bi zivjeli, onda je 362 dana u godini ipak u soldima sve.  Srecom mene razum nije nikada ili bar jos nije napustio. Koliko god srce vuklo u europske pubove i stadione 🙂

To ljeto kada sam intenzivno trazio drugi posao, slao sam emailove po cijeloj Kanadi(s fokusom na Montreal i Quebec), po svim decent mjestima gdje bi se moglo usicariti neki posten posao na postenom mjestu. Nije bilo nekoga izbora, ali za ono sto su me zvali htjeli su obicno htjeli da idem po terenu sto mi je bilo no-no. Prvo dijete je vec bilo tu, tako da mi nije bilo na pameti da putujem i vidjam dijete samo preko vikenda ili jednom u XX dana. A i taman posla da pobjegnem iz Edmontona i onda me posalju na teren u Edmonton, sto je bila velika vjerojatnost.
Iz Quebeca me nitko nije zvao, jer sam resumee slao na engleskom. Cuo sam da su debili, ali imao sam vjeru u svoje europsko ime i prezime, ono kao europska braca sheme ovo ono, ali ipak ne.
Slao sam emailove po Njemackoj i Austriji. Njemacka je inace raj za kalibriranje. Ima toliko industrije da doslovno svako selo ima nekakav laboratorij. Ovdje je to sve vec izmonopolizirano i korporativno.

Super je stvar sto sam radio u te dvije firme tu u Edmontonu. Prva firma je imala cetri podrucja koja sam radio/pokrivao, a ova druga je imala valjda sve sto se moglo kalibrirati osim elektronike. I sve to sto smo tamo radili je bilo vise iz kucne radinosti i improvizacije, nego iz ISO 17025 laboratorija :facepalm: . Sto mi je na kraju bila samo beneficija jer sam razvio bas siroko znanje o svemu sto se tice tih mjernih instrumenata. Rob da je mogao bi kalibrirao ljudima pecnice doma, takav je lik bio. Naravno da ne znam o svim instrumentima bas sve, ali imam dovoljno znanja da mogu skuziti sto i kako, jer je princip uglavnom isti.

Vecina laboratorija, osim ovih velikih korporacija kao sto su Tektronix, Trescal, Transcat i sl. obicno imaju scope od par stvari. Samo kalibriranje kao biznis je skupo i tesko je uopce imati siroki scope jer npr. ako se bavis dimenzionalnim umjeravanjem onda samo moras uloziti hrpu novca u klimu i izolaciju da odrzava odredjenu temperaturu i vlagu. A instrumenti standardi kostaju malo bogatstvo, zato je apsolutno ne moguce za mene da udjem u taj biznis samostalno osim ako nisam dobro potkovan poznanstvima ili sa velikim novcanim sredstvima iza sebe.

Pravio sam se englez pa sam njemcima slao resume/CV na engleskom. Neke njihove savezne drzave su imale poprilicno nisku nezaposlenost pa sam igrao na kartu da ako su ocajni javit ce se. Tako je nekako i ispalo. Javila se jedna kompanija iz Baden Wurtemburga, koja nije bas radila sto ja radim, ali s obzirom da sam u tom poslu i znam stvari, kao nemaju problema da me obucavaju i jezik nije problem(mislim da su me htjeli tutnuti u Kinu jer su tamo otvarali laboratorij, indirektno mi je to spomenuo).
Oni su se bavili instrumentima za mjerenje protoka(flowmeter) i zapravo su taj proizvod izradjivali od nule i posao bi mi sigurno bio jako zanimljiv da sam otisao. Uz samo kalibriranje su i trazili znanje u programiranju, sto je vec PLC, a to je ipak iznad moga levela. Moze se naravno nauciti, ali ni u Kanadi za to bas ne obucavaju nego bas moras u skolu jer je opsirno i komplicirano.
Iako je nezaposlenost bila oko 4% u tom dijelu Njemacke, moram priznati da mi je bilo iznenadujuce da ne bi imali problema sa treningom. Nesto ili nisu razumjeli ili su stvarno bili ocajni da nadju nekoga.

U Kanadi inace puno stvari zvuci komplicirano, ali na kraju se sve svede na odgovornost(ili tezinu uvjeta rada). Posao moze biti tezak za nauciti i pohvatati, ali kasnije je jako jednostavan i dosadan, ali je stvar u odgovornosti. Znaci, ovisno o cijeni zajeba (ili koliko je fizicki tezak), toliko ce biti placen ili trazeno nekakvo skolovanje. Sto je odgovornija pozicija, ili veca je steta ako zajebes to je onda bolje placeno. Zato su ovi uredski poslovi medju manje placenima, a npr. tehnicari, inzenjeri, mehanicari, manageri ili oni sto rade na busotinama fizicki i po vani na minusu vise.
Ako ja sada npr. premecem kutije po skladistu i napravim stetu od 100 ili 1000$ vjerojatno nije neki big deal jer sam sukladno placen, osim ako nisu neki skrti Indijci u pitanju. 
Ali ako ja radim na poziciji gdje mogu napraviti stetu od 100 000$ pa i vise, e to je vec drugi par rukava. Oni rade na tome da uglavnom sve pojednostavljuju ili je vec jednostavno i logicki, bez obzira na svu teoriju koja se mora nauciti ili znati.  Tako da je pravljenje nekakve stete od ljudske ruke svedeno na minimum. Kad netko nesto zajebe u vec uhodanom procesu, e to nije dobro nikako za tu osobu. Iako je to velika “boljka” Kanade, mozda i Amerike, da nemaju bas razvijenu odgovornost ili svijest. Puno ljudskih gresaka prodje bez kazne osim ako bas direktno direktno nisi uzeo nekome novac iz blagajne.
Kako god bilo, nekako mislim da je cijeloj zapadnoj Europi slicno. Jedino u komunistckim zemljama ides na giljotinu ako nesto zajebes, pa su zato bivsi komunisti vecinom posteni radnici, tajna je u strahu 😀

Salu na stranu. Firma je bila smjestena u okolici Bad Mergentheima koji je izmedju Stugartta, Nurnberga i Wurzburga. To mi nije bilo napeto, jer sam radije htio u neki decent gradic, a ne selo, iako je taj dio dolje pejsazno kao sa razglednice za razliku od Edmonton koji je ravnica do Toronta..

Dok se sve to dogadjalo, vec sam bio s ovim svojima ovdje na razgovoru i pitanje je samo bilo tko ce biti brzi, jer da su mi Nijemci bacilli neku nemoralnu ponudu na sto sam implicirao i dijelom trazio, onda bi bio no-brainer da idem tamo. Rekao sam da ovdje zaradujem toliko i toliko i da mi se ne isplati ici na manje. Naravno da sam bulsitovao jer se to tako radi.
Skuzio sam da sam ih malo presjekao sa stavom, jer su oni ko pravi Njemci valjda mislili da cu ja kao Kanadjanin doci raditi za njih za cijenu Hrvata. Nope. Odvilo se kako se odvilo, ova firma u Edmontonu je bila brza i ipak sam odlucio dati njima jos jednu sansu.
Njemci su se javili kasnije da bi mi platili smjestaj i avionsku kartu da dodjem i budem tamo tjedan dana da vidim to sve i upoznamo se. Ipak sam se zahvalio i rekao da sam ovdje dobio veliku priliku u jednoj vrlo jakoj korporaciji i da jednostavno ne mogu to propustiti. Sto je zapravo i bila istina.

Ono sto me zanima, a nisam nikada saznao niti od njih niti po internetu, a nadam se da ima neki Nijemac, Austrijanac ili Svicarac da ovo cita, bas me zanima koliko su tamo tehnicari za umjeravanje placeni, koja je neka okvirna cifra?
Moje nekakvo razmisljanje je bilo da bi se Njemacka isplatila ukoliko bi najmanje dobio 2800 eur nakon poreza i sa pomoci u troskovima preseljenja. Sve ispod toga bi financijski bilo losije. 
Saznati ikakve informacije o tom poslu, a kamoli nekakva primanja je bila apsolutno nemoguca misija. Pa nadam se da ima netko tko mi moze rasvijetliti da li sam ciljao previsoko ili premalo?

Njemacka, nakon sestrinog iskustva mi je malo pala u ocima, ali i dalje ju drzim u zadnjem djepu ukoliko moramo napustiti brod ako pocne tonuti.

Nije bilo lako doci gdje sam sada, ali kad pogledam unatrag imalo je smisla, vrijedilo je i definitvno mogu potvrditi da se gomila stvari dogodila sa razlogom.
Sadasnji poslodavac je u top 100 kanadskih poslodavaca. Revenue im je preko 6 milijardi dolara godisnje, posluju na par kontinenata, imaju preko 10 000 zaposlenih i compleks ili objek u kojem sam ja u Edmontonu donosi otprilike oko 300 milijuna godisnje. Napisati cu u slijedecem clanku kako je sve proslo i doslo na svoje mjesto. Nije ni tu pocetak bio idealan.
Trenutna pozicija mi je povezana s proslima, znaci kalibriranje, ali sada sam ja napokon “in charge”, tako da me nema vise tko zajebavat i zivcirati.


I to vam je bio Rob. Covjek koji je radio kao quality check, quality assurance inspector u avio mehanicarskoj kompaniji prije nego je zatvorila vrata

Mora mu se priznati poduzetnost u to vrijeme i zgrabio je priliku koja mu se pruzila. Po njegovoj prici, firma u kojoj je radio je prijavila bankrot i svima su dali pedale. On je u odlasku ponudio da kupi sve njihove standarde(instrumente) za kalibriranje nas to su pristali i tako je poceo.

Vodio je taj biznis i gurao nekako dok i on sam nije proglasio osobni bankrot, izgubio zenu i bubreg. Neznam da li je bubreg izgubio tada, ali znam da mu je zdravlje poprilicno naruseno i drugi bubreg radi polovicno. U tim pocetnim godinama da bi udovoljio bivsoj zeni, pravio se da zaraduje tako sto je posudjivao novac u onim lihvarskim agencijama za posudivanje novca. To je radio dok je islo, a kad vise nije mogao servisirati dugove onda je proglasio bankrot. Pretpostavljam osobni, jer je firmu i dalje gurao.

Covjek je tu firmu otvorio 2000te, i tek negdje 2011 mu je malo krenulo. Nije se obogatio preko noci, ali se konsolidirao i imao posla da zaposli jos jednu osobu. Kojim redoslijedom je zaposlio te ljude ne znam, ali znam da ih nije zaposljavao na temelju njihovih vjestina. Glavna zenska koja uz njega to vodi je njegova sestra, druga zenska je njegova druga zena koju je usput i obucio da mu polovicno pomaze kad zagusti. Tu je bilo jos par ljudi koji su mu pomagali, npr. njegov sin i kcer, dok nije zaposlio jos par ljudi kasnije. Uglavnom za administraciju, ovo kalibriranje i servis vjerovao je uglavnom sebi, osim ako nije bilo nesto super jednostavno sto bi i cimpanza mogla radit, onda bi to povjerio drugoj zeni, Brendi. Tek kasnije je poceo zaposljavat “prave” tehnicare.
Da sam ja ista od toga znao, ne bi im se vjerojatno nikada javio, kamoli radio tamo. Al dobro, svako iskustvo je iskustvo pa tako i taj rad kod njih. To mi je bila vec treca kanadska firma i naucio sam dosta stvari o mentalitetu, kulturi, poslovnoj komunikaciji, terminologiji i sl. Stvarima o kojima nitko ne prica, a jako su bitne. Pored ocekivanja da se pojavite na poslu, nesto malo brljate bez da probate nesto unaprijediti ili promijeniti obavezni su finoca i smjesak, tako mozete trajati do mirovine. I tako vam nekako izgleda valjda prosjecni kanadski zaposlenik, ambicioznost nije benefit u ovoj kulturi. Da ne budem krivo shvacen, pored hrpe debila ima i hrpa dobrih ljudi, ali naravno zna se tko obicno dolazi do izrazaja.

U toj firmi sam poceo koliko se sjecam sa 20$/h, to je bio veliki pad naspram bivse. Ali za apprenticeship i bez zivotarenja u hotelima i kampovima bio sam spreman na to. Bez obzira sto sam bio apprentice, bili su toliko impresionirani mojim radom da sam se u roku 6-8mj popeo vec na 25$/h. To sam zapravo cijenio, jer je to bila obiteljska firma i revenue im nije bio visi o milijun dolara, bar po mojoj nekoj procjeni. Apprenticeship funkcionira na principu da zaradujes odredjeni postotak od onoga sto tvoj journeyman zaraduje. Nisam siguran jesu promijenili danas postotoke, ali iznosilo je npr. 55 ili 60% za prvu godinu, pa se penje do 85 ili 90% na zadnjoj. Znaci, ako je journeyman placen 40$/h, a ja sam prva godina apprentice, ja sam onda placen 55% od toga i onda se penje gore.  Sumnjam da su oni pratili te postotke, nego su me placali koliko su mislili da je ok.
Firme koje placaju journyemana 40$ ili vise su obicno jako dobre firma i mala je sansa da ja u takvu upadnem bez da imam neko dobro poznanstvo. Obicno se ili netko unutar kompanije prijavi ili netko dodje preko nekakve veze. Probao sam svugdje i nije islo. 
Sve u svemu, kad uzmem u obzir sve druge troskove, mislim da ni on sam nije zaradjivao neznam kakvu lovu. Bez obzira na sve bio sam s njima relativno dobar i likovi su me voljeli dok ona retardirana kineskinja nije pocela cackati mecku.

Kako sam s njima zavrsio?

Kraj je poceo tako da je ta kolegica kineskinja ima nekih mentalnih problema pa je ispalo da je bila strasno ljubomorna osoba i nije joj se nikako svidjelo da sam ja imao tako dobar tretman, a ona je tamo bila malo duze od mene. Iako iz onoga sto sam vidio i nju su tretirali jako lijepo, tepali su joj stalno, podilazili i ulazili u susret kad god je trebalo, cak i kad je ona bila prilicno bezobrazna iz nekih njenih razloga.
Eskaliralo je kad su slucajno zaposlili moju sestru. Ali to je duga i komplicirana prica, pa cu samo napisati da je vrhunac bilo njezino prigovaranje na svasta, pa onda i velikim dijelom na moju sestru, ali samo njoj bez da itko od nas drugih cuje.
Ne bi covjek mozda rekao nista da je to sve bilo osnovano i da je bila u pravu, ali doslo je do toga da se Rob razbolio i zavrsio u bolnici, a njoj je u medjuvremenu ostavio da obucava sestru pa je otislo samo na gore. Ja sam bio zaduzen za drugi odjel, pa nisam mogao nista, a niti sam taj dio tada znao.
Ispalo je tako da sestra nije smjela pitati pitanje bez da ona nesto sere ili vrijeda. Oboje nas je to podsjetilo na Hrvatsku i tamosnji mentalitet, gdje ne smijes pitati pitanje, jer su vecina ljudi lumeni i sve znaju. Bit ce da je komunisticki mentalitet posrijedi. Naravno da kad sam ja to cuo i vidio na svoje usi onda sam ju pitao zasto to radi. Kucka se rasplakala i potuzila Robu koji se u medjuvremenu vratio da sam ja nju napao i da ona tako ne moze raditi. Ne moram ni pisati da je Rob opet napunio gace

S dvolicnim ljudima ne mozes na zelenu granu ni da hoces. Bez obzira na moje napore da se sve rijesi oci u oci, vodili smo razgovore jedan po jedan…Boze, kakvi debili sad kad se sjetim. Pazi debilanu, znaci…tri osobe idu u ured privatno i jedna po jedna prica svoju verziju, jer kineskinja nije htjela sjesti, razgovarat i rjesiti oci u oci, nego je uglavnom plakala u uredu. Sa svojim engleskim i mene bi prepala, kamoli nece strasljivog Roba.
Naravno da sam ja, a i sestra ispali babaroge, jer ona njima sve fino i sa smjeskom, a mi Europljani odmah u bubrege.
Kaze meni Rob, gle bez obzira na sve ona je jadna mala, kineskinja, sva njezna ovo ono, a ti si visok, malo glasniji i jaceg glasa pa se prepala znas. :facepalm:
Nebitno kakve argumente mu iznio pred nos on je svoj stav vec imao. A stav mu je bio da ne naljuti ni mene ni nju, nego da svi skupa nastavimo raditi. Jer si ne moze priustiti da izgubi jednog od nas ili oboje, previse smo mu love donosili(ista stvar kao i sa Glassmastersom). Tim vise sto je bio sav bolestan i tek izasao iz bolnice. Shvacam ja dijelom njegov stav jer mu je u interesu zastiti firmu, ali ne mozes biti toliki beskicmenjak i idiot u isto vrijeme.

Nakon te bolestine i vremena provedenog u bolnici fitilj mu je totalno ispalio pa smo onda jako cesto dolazili u konflikte, cak i oko nekih osnovnih logickih stvari. Iako je on sam bio dosta logican, strah mu je nekada uvelike utjecao na logiku.
Od tog glavnog konflikta ja sam se okrenuo naprijed i aplicirao na hrpu poslova i poslao resume hrpi firmi(uglavnom vezano za instrumentation), sve totalno mrtvo u Alberti i nitko ne zaposljava tako da me nitko nije ni zvao. 

Dugo vremena se vrtio oglas za firmu gdje sada radim, a koja je Robu bila najveci klijent(samo od njih je dobivao izmedju $150-200k godisnje). 
Tek kad me skroz raspidio sam odlucio aplicirati tamo, jer njihova nazadnost me ubijala. Prilikom apliciranja sam zmuljao resume da se ne vidi da radim za njih, jer sam si mislio da ce odmah zvati Roba i pitati da sta ja apliciram kod njih, jer sam tada mislio da su si dobri i bliski s obzirom da imaju poslovni odnos oko 10 godina. 

Resume sam ubrljavio tako da sam samo produzio datum do kojeg sam radio za bivsu firmu, dodao neke stvari i sl, te ne spominjujuci tadasnju, nadajuci se da nitko iz laboratorija tamo nece znati moje ime, iako je svaki certifikat imao moje ime i potpis .
Zvali su me na intervju, covjek iz HR-a(human resources). On nije nista znao, ali je s njim na intervjuu bila jos jedna osoba koji je moj sadasnji supervisor. Pored seta glupih HR pitanja, doslo je vrijeme za tehnicke stvari. Mislio sam da ce se lik kuziti, ali ispalo je na kraju da nema pojma o pojmu osim povrsnih tehnickih termina koji samo odaju dojam da zna. To je ovdje mozda i kljuc uspjeha, znati bulsitovati o necemu, ali biti fin i pristojan u isto vrijeme.
Bio sam ostar i direktan kao i na svakom intervjuu, osim cinjenice da nisam spominjao sadasnju firmu gdje radim, dok negdje na pola puta nisam bio upitan sa smjeskom kakve veze imam sa tom i tom firmom.

Skuzili su me pa sam nabacio smjesak i u pomalo nezgodnoj situaciji samo rekao, ah you got me there 😀 . Jbg, s obzirom da su znali objasnio sam stvari kako jesu i razloge zbog kojih trazim izlaz. Sve su uljudno shvatili pa i to zasto nisam napisao trenutnu firmu. 
Zvali su me opet za tjedan dana da dodjem na drugi krug, prosetati i upoznati se sa ljudima. Sto znaci da sam dobio posao. Ne bih ja bio ja da malo nisam zakomplicirao i odbio ih jer mi nisu htjeli nastaviti taj apprenticeship. Zahvalio sam se i rekao da ipak ne mogu.

Gurao sam nekako s ovim debilima, ali me ipak kopkalo sto nisam otisao u tu drugu. Rob i njegovi naime nisu znali da sam ja igdje aplicirao, imao intervju i jos dobio posao, tako da je to bio materijal za infarkt, tim vise sto je to njihov najveci klijent. 
Nakon veceg istrazivanja i razmisljanja ipak sam odlucio raskinuti s ovima nakon par mjeseci. Do tad su me stvarno bili iznervirali sa njihovim “Windows 98” stanjem uma. Sestra je u medjuvremenu otisla u UPS par mjeseci prije.

Necu imenovati firme, ali ovi drugi su jos vrtili oglase po netu. Javio sam se preko maila tom recruiteru iz HR-a i pitao jel jos traze. Samo je pitao je da zasto sam promijenio odluku , da traze i dalje i da dodjem nema frke. Za tjedan dana sam vec hodao kroz taj komplex i upoznao ljude, bez ikakvog intervjuja ili pitanja.

Naucio sam, kasnije, da su bili poprilicno ocajni da nadju ikoga sa iskustvom. Navodno su dvije godine trazili nekoga, bilo je par kandidata, ali svi bezveze.
Znaci ako sam ja muljao u resumeu, dobio posao pa ga odbio i onda im se jos kasnije javio da bi ipak radio za njih, onda se covjek zapita kakvi su bili drugi kandidati ili kakvi su oni kao firma, tj. ti manageri? 

Mogao bi jos o dogodovstinama sa Robom i ekipom, ali to bi bilo predugacko. Mislim da je Delboy olicenje biznismena kad se uzme u obzir kakve je i kako je Rob stvari radio. 😆

Poklopilo se sve da sam u novoj firmi potpisao ugovor, svi podaci provjereni(morao sam raditi droga i alkohol lijecnicki, neki polusistematski), provjeravali su moje diplome iz Hrvatske, zvali reference itd. Sve ozbiljno, dok sam ja neozbiljan otisao na godisnji u Meksiko i tamo jos uvijek sadasnjem, ali danas bivsem poslodavcu, u maniri pravog kanadjanina, poslao email zahvale i da se ne vracam vise. 
Ipak nisam uspio vidjeti uzivo koliko se Rob uspio predzadnji put(bit ce jos jedan put) ukenjati i pocrveniti haha.

Tada sam vec naucio da je to to od moje direknosti u ulazenja u nekakva objasnjavanja ili konflikte. Ovdje to ne pali, odradis svoje, gledas u pod i sutis. Iskrenost i direknost su mi donijeli neke poslove, ali su mi ih i odnijeli. Kanadjani su jednostavno takvi, ne vole propitivati stvari, a kamoli ista mijenjati u nekakvom malo brzem roku i na bolje. Vole jedostavn i sigurno, nazadni su i spori, bar ovi ovdje u Alberti. Nazalost ja nisam takav i jbg dvije bitke sam izgubio, a treci puta cu (jesam) pametnije…

Kineskinja koju su toliko mazili i pazili je dala pedalu par mjeseci nakon sto sam ja otisao, a da iskreno nije bilo nje ja bih tamo ostao dugo vremena. Pazite se kineza, nije to bio slucaj samo sa njom, ali biti ce jako fini, sa svojim polu engleskim koji lose pricaju, ali odlicno razumiju(ne zavaravajte se), smjeskat ce se i onda kad najmanje ocekujete zabit ce vam noz u ledja. U medjuvremenu Robovo zdravlje je postalo toliko naruseno da je konacno odlucio prodati firmu(imao je ponude i prije ali nije htio). Tako da eto, 18 ili 19g zivotarenja da opstane i ostane, potpuno naruseno zdravlje zbog stresa, da li je vrijedilo?

Nova, tj. sadasnja firma i posao koji radim zasluzuju svoj poseban clanak, jer i tu ima anegdota u rangu svih bivsih.  

Napravio sam riskantan potez i dao otkaz bez da sam imao neki drugi posao osiguran ili bar da sam imao pravo na novac od drzave(employment insurance). EI vrijedi jedino ako ste dobili otkaz ne svojom greskom. 
Iskreno, bilo mi je zao sto sam otisao jer je posao meni osobno bio super, ali kad ne mozes sa majmunima na istu granu…

Imao sam povjerenja u sebe i racunao sam da u najgorem slucaju mogu opet naci neki staklarski shop, neko skladiste ili nesto slicno gdje ne treba biti lumen. Kriza je jos uvijek tresla Albertu i mislim da je nezaposlenost za ovdasnje pojmove i dalje bila poprilicno visoka, oko 8%. Iskreno mislim da tada nisam ni gledao kolika je nezaposlenost, ali sigurno znam da danas u takvoj situaciji sigurno ne bih dao otkaz.

Aplicirao sam na hrpu poslova, ali sam bio fokusiran i trazio iskljucio apprenticeship. Posjetio sam neznam koliko elektricarskih firmi, apsolutno nitko mi nije odgovorio osim jedne koja je ispala na kraju malo sumnjiva. Poznanik u toj bransi je rekao da nema dobra iskustva s njima i da on osobno ne bi isao tamo.  Tako da sam na kraju ipak odustao od toga jer im nisam vjerovao. 
Aplicirao sam i na hrpu firmi za instrumentation i imao sam nadu u ABB(jedna od najboljih firmi za raditi u svijetu), jer sam neocekivano uspio uci unutra i razgovarati sa covjekom koji ima utjeca ili moc da zaposli. To je nazalost ispalo tako da on trenutno ne trazi apprentice nego journeymana i da pored mene ima jos 200 resume-a, cak mi je i pokazao tu hrpu. I mogu samo potvrditi da u korporacije,a jos bitnije dobre korporacije nije nimalo lako uci kao neki tutlek.  Probao sam nebrojeno puno puta, tek je profesionalni resume malo promijenio igru, ali o tome cu posebno.

Slao sam resume i ostalim firmama koji su se bavili ovime sto sam radio u zadnje dvije godine. Imao sam dobar razgovor sa firmom iz Guelpha i covjek mi je nudio zaposlenje i da trazio je nekoga bas moga profila(imam prodajno i tehnicko iskustvo). Ali nije mi Guelph bas bio napet u tu vrijeme i nisam mogao samo tako sve ostaviti i otici tamo u roku dva tjedna. Ponudio je i da pomogne sa troskovima preseljenja. Grad je blizu Toronta i americke granice, ali opet ravnica i nema nista bas toliko uzbudljivo osim copy-paste gradova okolo. U Torontu sigurno ne bih bio svaki dan, a Guelph je mozda isti Edmonton, samo 8-10 puta manji. Znaci nije da bi se tamo nesto turbo usrecio od ljepote ili vremena. 
Kanada je malo zafrkana, jer kada zaronis malo ispod povrsine onda otkrijes da je kvalitetan zivot u svim aspektima ipak limitiran i moras jako dobro istraziti kratkorocno i dugorocno gdje ces, sto ces i kako ces, a onda kada odes maksimalno se boriti da uspijes i da ti se svidi. Najljepsa mjesta u Kanadi su limitirana za najbogatije, ona druga malo manje lijepa imaju onda probleme u vidu nezaposlenosti, kriminala, jezika, daljine, vremena i kojecega. Tako da se onda mora oprezno probrati za sto mislite da ce biti najbolje.

U medjuvremenu nisam uspio naci niti jedan sljakerski posao, osim tih autostakli opet, ali to mi je stvarno bila skroz zadnja opcija. Tako da sam cekao neke koje su rekli da ce mi se javiti, a u medjuvremenu nisu. Jedna lokalna firma za kalibriranje se javila, imao sam lezerni razgovor s njima, kad su vidjeli sto sam radio, gdje sam radio, da izgledam i pricam odgovorno nisu htjeli propustiti sansu i ponudili su mi posao. Zanimljivo je da sam im poslao samo email i napisao ukratko hej, radio sam tu i tu, to i to, sad sam slobodan molim javite ako trazite tehnicara. Tako da nekada iskustvo i reputacija firme cini se ipak igraju ulogu. 

Bio sam se sa vlasnikom, Rob se zvao, nasao par puta, objasnio mu sta trazim i hocu i da ne zelim putovati. On je meni objasnio sta on trazi i sl. pa smo se nekako nasli i rekli ajde pocet cu pa da vidimo kako ce ici. I on je svasta lijepoga i krasnoga napricao, ali sam ovaj put bio oprezan vjerovanjem u bajke. Dobro, dijelom opet jesam povjerovao, ali doci cu do toga. Ono najbitnije, rekao je jasno i glasno da ce mi pomoci oko apprenticeshipa ukoliko moze. Ne sjecam se koliko su me platili u pocetku, ali bilo je nesto nisko(oko 20$/h), iako mi novac nije bio prioritet tada ukoliko je prilika bolja dugorocno.

I tako sam ja poceo s njima lezerno i oprezno. Cinili su mi se malo staromodni, ali ne puno na pocetku.

Naravno, malo po malo sam shvacao sto i kako rade i obzirom da sam radio s najboljima, nakon par mjeseci sam skuzio da sam skocio ne sa konja na magarca, nego sa konja na kozu :facepalm: . Na stranu sve drugo kasnije, ali mora im se odat da su bili dobri, susretljivi i uspjeli smo srediti taj instrumentation apprenticeship napokon.  Mislio sam si tada, ajde konacno da sam nasao neku normalnu i razumnu sredinu. 😀
AB organizacija za apprenticeship mi nije priznala srednju skolu iz Hrvatske pa sam morao polagati neki ispit tamo. Zapravo mislim da bi priznali da sam sluzbeno preveo, jer koliko se sjecam dao sam kopije diplome na Hrvatskom i mislim da su kontaktirali skolu tamo da potvrde. Da li su mi izbor da napravim sluzbeni prijevod ili da idem kao na prijemni ispit.
Odlucio sam se ipak za taj prijemni. Morao sam uciti par tjedana da se prisjetim svih tih pizdarija. Instrumentation je od svih tih apprentice-a kao u najvisem rangu(level 4 ili 5) po tezini sto se tice opcenito teorije kroz cetri godine, ali i ovaj ispit nije bio bezazlen. Mislim da je bilo 100 pitanja, a prolaznost je bila najmanje 75 tocnih koliko se sjecam, najvise je bilo pitanja iz matematike i znanosti(fizika, kemija). U zivotu sam popadao puno ispita na materinjem jeziku, ali ne i na engleskom. Ovaj sam i meni iznenadujuce prosao iz prve.

Evo tu je primjer koga zanima: 

https://tradesecrets.alberta.ca/SOURCES/PDFS/exams/entrance/077_Entrance_Study_Guide.pdf

Sto se tice troskova samo apprenticea. Funkcionira tako da radim 10 mjeseci i skupim odredjen broj sati, pa onda idem na skolovanje 2 mjeseca. Ta 2 mjeseca nisam placen od strane firme, ali mogu aplicirati za Employment Insurance(sto dodje kao novac od burze u Hr). 
Apprenticeship kosta koliko se sjecam oko 750 ili 1000$ i onda jos morate kupiti knjige. Ali super je stvar sto kada zavrsim prvu godinu apliciram za grant. To je kao poticaj od drzave za trade zanimanja. Postoji i jos neki program, ne sjecam se tocno, gdje dobijete kao one time gift ili tako nesto, od neke fondacije. Dobre firme pokrivaju sve troskove skolovanja. Najzeznutiji dio je kao taj kada dobivate taj novac od vlade 2mj. To je obicno 55% primanja u toj poreznoj godini, uzimaju se najbolji paystubovi. Zeznuto je za one koji imaju velike troskove, ali ako ih nemate, moze se bez problema. 
Sad sam se sjetio i da postoji kao opcija za beskamatni kredit od drzave, pa i to moze pomoci. Bilo kako bilo na kraju ste ili na nuli ili u plusu, a ne u minusu i to je meni super.

Ljudi s kojima sam tamo radio :facepalm: Ili sam ja neki vanzemaljac, ili imam stvarno neznam kakva ocekivanja od ljudi, ali tolika nakupina nekompetentnih debi…ljudi se vjerojatno malo gdje vidja. Kasnije sam tek naucio da sam ipak imao i jos uvijek djelomicno imam prevelika ocekivanja od ljudi i zivota. Onaj tko nema zivotnog i poslovnog iskustva nikad nista nece propitivati nego samo slijepo vjerovati i slijediti, ali ja sam stvarno svasta vidio i dozivio i u privatnom i u poslovnom zivotu tako da itekako imam dobre reference sve propitivati. Ne vjerovati svemu, ali svakako propitivati…

Kolege su bili usporedivi sa proslim poslovima. Kada sam otisao od tamo i pred kraj mi je sokantno bilo vidjeti da je covjek u biznisu 18g i da jos u uvijek uspijeva zaradjivati i imati zaposlenike. Moj je neki cilj izmedju ostaloga bio da probamo to podici i na visu razinu jer je imao ogorman potencijal, ali ne vjeruje apsolutno nikome osim sebi, taman da sam i Albert Einstein osobno. Imao sam dobro iskustvo i znam kako bi moglo i trebalo, ali jednostavno je bio kukavica da ista mijenja. I bio je jako skrt sto se tice investiranja u biznis. Ja sam cak u jednom trenutnu bio spreman da mozda i ponudim financijsku suradnju(ulaganje) kroz kupnju nekih boljih instrumenata. Ali dobro je da nisam…

Metode koje koriste ili kako su radili su usporedive sa Windowsima. Znaci, zamislite da u 2020g radite sa Windows 7 ili 10 i sutra dan predjete na Windows 98, e to je meni bio takav skok. U jednu ruku je to zapravo bila velika beneficija, ali i drugu otegotna okolonost, jer su stvarno bili debili nekada i bojali su se bilo kakve promjene. 
Ali ne mogu i ne smijem se zaliti, jer su mi oni bili odskocna daska za ovo sto danas radim. S obzirom da su bili pomalo kao strvinari i zaradjivali na ostacima onoga sto nitko drugi nije htio ili nije mogao pa su oni dobili, izostrio sam neke vjestine koje su mi bile slabe kod prvih, ali krucijalne za dobivanje sadasnjeg posla, o kojem cu kasnije ili u sljedecem clanku.

Bilo je i tu dosta anegdota, pa cu samo par kratkih napisati. Naime, kako smo svi koristili isti drive na kompjuteru za laksi pristup podacima, netko je jednom slucajno na kompjuteru prebacio neki folder u neki drugi folder. Znaci, ne iz nikakve namjere nego cisto slucajno. Izbila je tolika frka i panika da smo odmah morali se svi skupiti i imati safety meeting. Valjda su mislili da su im vanzemaljci dosli hakirati firmu u pm.
Na tom “sigurnosnom sastanku” Rob, vlasnik, je odrzao monolog spomenuvsi kako se dogodio breach i da je nesto bilo sa folderima, da je moguce da je netko od nas izbrisao, da to nije dobro, da moramo biti pazljivi, ali svjestan je on da se greske dogadaju i da je netko mozda nenamjerno nesto napravio, ali svima nam je ovo skola, pa cemo samo izaci jaci i pametniji. I na kraju se svima uredno zahvalio sto smo se skupili. 
Bilo je par takvih sastanaka gdje bi netko nesto negativno napravio, pa bi on onda kolektivno okrivio sve nas, pa bi onda spomenuo da se greske dogadaju i da cemo svi nauciti iz ovoga. Cista demagogija, gubljenje vremena bez ikakvog zakljucka ili rezultata. A bio je kukavica da prozove onoga tko je sto zajebao i da to rascisti. To se u Kanadi, ili bar Alberti ne radi. Znaci, odgovornost ne postoji niti uce ljude tome. Morate biti fini, nasmijeseni i gurati stvari pod tepih. Ja apsolutno nemam problema da ako nesto zaribam da kazem da sam zaribao, isto tako ocekujem od drugih da preuzmu odgovornost. Ali nazalost takva direknost donosi samo nevolje i probleme, pa je onda bolje drzati jezik za zubima, smjeskati se i reci sorry.

Pa onda koristenje papira i olovke za sve, kompjuter im je bio stran ili strah, tko ce ga znati. Kad sam napravio par Excel tablica za neke osnovne mjere i izracune, covjek se cudio ko pura dreku i savjetovao je bolje da to ne radim da ne bi nesto poremetio ili pokvario, ali naravno zahvalio se i ici to kroz approval proces(approval process je proces u kojem on nesto odobri ili ne odobri).
Bila je jedna zenska koja je izgledala ko Rambo ili onaj drugi za Schwarzneggerom, doduse ne istrenirana i fit, ali visoka, jaka i iritantno glasna. Imala je nekakav OCD pa koga god pitate nesto, bilo sto ona ce odgovoriti, znala je sve o svemu. Da, kolegu pitam kakav mu je bio vikend, ona ce odgovoriti za njega ili sve zaustaviti i mutavo gledati u njega ili mene ili oboje. S njom sam morao nulu napisati specificno, u suprotnom ce vam doci i reci da to nije prava nula i da sljedeci put bude ovako. Ili da fali tocka, kosa crta ili neka takva glupost na kvadrat. 

U toj firmi sam prosao akreditaciju za ISO 17025 sto je velika stvar ukoliko marite za kvalitetu i standard u tehnickom smislu. Rob je bio pod stresom mjesecima jer je to poprilicno rigorozan i temeljit proces, a s obzirom kako je radio stvari naravno da se usrao od straha. 
Kad je dosao taj covjek da prodje i pregleda to sve, pitao me kako to da sve sa olovkom i na papiru pisem, jel koristimo kompjuter uopce? Pokazao sam mu te neke svoje tablice i rekao da je u procesu odobrenja 😀 Onda je dao shit Robu, zasto ne koristimo to, a ovaj ko i topa odgovorio da kako je to odlicna ideja, bravo ja i da ce biti odobreno po kratkom postupku. 
Instrumenti i standardi s kojima sam radio su bili zalosni u najmanju ruku. Covjek je pola stvari pokupovao sa Ebaya ili nekog kanadskog Hrelica, upitne kvalitete i rada, ali rade i certificirani su. Muka je bila s takvim stvarima raditi, jer su radili polovicno i uvijek sa nekakvim problemima. Novac potrositi na novu bolju i suvremeniju opremu je bilo kao da ste trazili da vama osobno da milijun dolara. Nista apsolutno ne dolazi u obzir dok ne crkne do zadnjeg atoma snage.
Sjecam se da na toj akreditaciji moze ili mora pokazati da laboratorij ima odredjenu temperaturu i vlagu unazad XX vremena. Njemu je ko pravom trecem bratu u A je to crticu, bas tada u tom trenu se nesto poremetilo i nema temperature. Umjesto da je duboko udahnuo i logicki krenuo istrazivati sto bi moglo biti, covjek se usrao, problijedio pitao/okrivio tko je od nas sta dirao i da nije dobro, netko je nesto prckao. Na kraju se ispostavilo nesto glupo, npr. nije ukopcao USB kabel iz termometra u laptop. Ne mogu se tocno sjetiti, ali cak mislim da sam mu ja sugerirao sto je problem/rjesenje . Nije bio sretan, stovise ziher je mislio da sam ga i sabotirao. 😀

Pola stvari koje je covjek radio su bili cisto prodavanje magle i sam mi je rekao par puta da nece propitivati dok klijenti placaju. Naucio je hrpu stvari tako da je unajmio neku trecu firmu isao s njima na teren, vidio sta oni rade i sve zapisao/zapamtio i onda preuzeo na sebe(vjerojatno je nudio jeftinije) sljedece godine. Bio sam s njim na terenu po gradu par puta, treseo se sav od nervoze, pa ako se dogodi nesto neocekivano onda je to bilo da ce se ukenjat od straha ili ce ga infarkt pogodit. Mogao sam ugasiti svjetlo u prostoriji on bi odmah pomislio da smo mi nesto razjebali i odmah znoj. Ma komedija ziva.

Na neku srecu ili nesrecu je dobio od Ingersoll Randa(velika korporacija) licencu da prodaje i servisira njihove moment kljuceve na bateriju(to je kao revolucionaran proizvod danas https://www.ingersollrand.com/en-ca/power-tools/products/cordless-fastening-systems/qxx-angle-40v.html). Kako je to dobio i zasto, nemam pojma, ali s time me je na pocetku malo i dobio jer mi je prodao velike planove. 
Ispostavilo se da je lik zgubidan i da nema apsolutno nikakav plan ili strategiju. Zapravo, strategija mu je bila da jedna velika korporacija, u kojoj ja sada radim, to kupi od njega. Pa kad oni to kupe, kao investicija od 5 milijuna dolara e onda ce svi drugi kupiti i biznis ce samo rasti. Lik nije imao rezervnu bateriju za taj moment kljuc, a kamoli paletu proizvoda da ikome ista proda. 
Da bude zalosnije, ne zna ih ni koristiti. Davao mi je kao “trening” , pa sam ga onda poceo malo i zafrkavati. Rekoh daj mi pokazi kako ukopcas to na kompjuter? On sav uzbudjen korak po korak kao “uzmes ovaj USB kabel i ukopcas ga prvo na kljuc, pa onda u kompjuter, ali pazi, software mora biti prvo otvoren inace nece raditi”…”kada se to ukopca pokazat ce ti dolje u kutu da je spojen na kompjuter” …ja u sebi rekoh “no shit Sherlock”, a u stvarnosti je bilo “wooow, that’s awesome”. A on uzbudjeno i prorocki, “ovo je samo pocetak…”

Treninzi su bili komedija. Zapravo svi treninzi koje sam imao ovdje u Alberti su komedija. Ne samo Rob, nego i svi drugi predavaci(za neke druge licence i certifikate koje sam morao dobiti), spoje projektor ili tv i onda citaju sve sto tamo pise. Oni su valjda kao nekakav middle men za one koji ne znaju ili ne zele citati, a mozda i samo prodavaci magle sto je ovdje jako cesta pojava.
Bez beda ih se moze izbaciti iz takta, jer vecinom ne znaju nista ono van onoga o cemu kao predaju, sto pise na tv-u ili projektoru. Rob je inace davao neke treninge tako da je uzeo “user manual”, bez da ga je prethodno proucio nego u je u hodu on to nama citao, pa onda mozes zamislit na sta je to licilo 😆

Taj lik mi je kao bio nadredjeni journeyman, jer bez journeymana ne mozete biti apprentice. :facepalm: 

Nije bilo u planu da toliko pisem o njima, ali jebiga, ove moje price i dogodovstine moraju negdje ostati zapisane…materijala ne fali

Tako ja proljeca gospodnjeg 2015 napokon promijenih karijeru.

Nije nimalo lako skakati sa dobro placene pozicije na dobro placenu poziciju bez ikakvog iskustva. Osim ako nisu neki manje atraktivni poslovi u pitanju ili nekakvi prodavaci.
Npr. vrlo mala sansa je da ja kao auto-staklar, mehanicar, karpenter, skladistar ili sl. zaradujem mozda izmedju 20-25$/h hocu promijenti karijeru jer mi je dosta, ne mogu se prebaciti u recimo racunovodje, nekakve projekt managere ili obicnog tehnicara za neznam robotiku, avioniku i sl. Moram imati nekakvo iskustvo bar indirektno povezano s tim pa onda kroz resume upakirat i uljepsati da se prodam.

Eventualno sa svojim iskustvom bi mogao raditi negdje u nekom auto shopu i prodavat maglu, ako imam zicu za to. Znaci jako je limitirano. Isto je i da sam recimo racunovodja i sad hocu mijenjati stakla. Biti ce se mozda malo lakse prebaciti jer posao je tezi nego sjediti u uredu, ali moram poceti iz pocetka sto se tice satnice.
Iako ima poslova na oglasima, vjerujte mi da su vam sanse poprilicno male ako nemate vezano iskustvo i super napisan resume. Probao sam svasta, pa znam gdje su me zvali, gdje nisu. Cak sam pokusao i walk in da im objasnim. Kao sto sam spomenuo, ciljao sam na entry level pozicije i jednostavno nije islo. Mogao sam jedan labour samo zamijeniti drugim i to u nekim shady firmama, a ne dobro etabliranim. Poanta je bila da idem na bolje…

Ali uz strpljenje i rizik, uspio sam promijeniti karijeru u vrijeme najvece krize u Alberti. Na intervjuu sam pitao direktno kakva je situacija njima u firmi i da mi iskreno nije svejedno sad mijenjati. Odgovorili su da su oni zapravo sada jos vise busy nego inace, zato kao i zaposljavaju.
Fino kanadski, svasta lijepoga su mi napricali i upakirali, a ja pomalo naivan kakav jesam vjerujem ljudima, na kraju se ispostavilo da ipak nije (bilo) tako sjajno i bajno.

Sve je naravno bilo lijepo i krasno, kao i svugdje dok ste na medenom mjesecu, a kasnije kada leptirici prodju onda vidite pravo lice. Na intervjuu su mi takodjer spomenuli da bi mi mogli pomoci oko aprenticeshipa i da su to radili u proslosti pa ce kao vidjeti. Zapamtite to “vidjet cemo” ako ikada budete ovdje i trazili posao, jer vam to uglavnom znaci da nece vidjeti i da ih ne zamarate. Ali smijesak i bijele rukavice, pricao sam o tome.
Zato na interviewu, odmah ostro i direktno borite se za sebe, ne dajte da vas bulsituju(to im je omiljeni sport), i takodjer ne zaboravite vase rukavice i smijesak.

Pisao sam prije da sam bio uzbudjen da cu sada napokon raditi sa pametnim ljudima koji imaju iste ili slicne interese kao i ja i da ce opcenito zivot postati bolji i kvalitetniji. Na bivsem poslu sam radio sa takvim lumenima da da ih trazite sa povecalom vjerojatno ih ne bi uspjeli naci i skupiti na hrpu. To sta su i kako su oni tamo zaposljavali je i za smijat i za plakat u isto vrijeme. 😀
Ali to je drustvo takvo, ne mogu reci da je samo Kanada takva jer sam uvjerenja da je svugdje isto ili slicno. Njemacka, Hrvatska, Australija…lumeni su svuda oko nas

Znaci, ljudi s kojima sam poceo raditi. Jedan debeli kanadjanin Greg od 50tak godina, zna apsolutno sve o svemu i apsolutno se ne gasi. Taj moze usred noci da ga probudite odmah reci kako da recimo napravite kruh(iako ga nikada nije radio) ili kako da promijenite kotac na svemirskom brodu(iako ni to nikada nije radio). Dobar covjek i smijesan, ali pitati ga nesto ili uci s njim u razgovor, to je no-no.
Drugi kolega, takodjer stariji covjek od 50tak godina, Dale, dobrog izgleda i fizicki fit. Mislio sam si ovaj lik zna sta radi. Na kraju se ispostavilo da je takodjer super covjek, ali kuka, kuka i samo kuka o novcu(i samo meni), ne zna nista o nicemu. Jako sramezljiv, tih i bojazljiv(boji se valjda apsolutno svega), a logika i zdrav razum su mu bili pomalo strani. Taj covjek je dvaput izgubio nas mobilni laboratorij. Znaci, prikacite kamp-kucicu(aka mobilni lab) na truck i vozite. E on je, iako vec 5g radi po terenu i prikapca tu jednu te istu prikolicu, uspio nesto ne prikopcat i dogodilo se da mu se prikolica otkaci tijekom voznje, i tako dvaput. Srecom nije nikoga ubio ili ozlijedio. :facepalm:
Treci kolega, Mitch, visi lik, nije debeo, ali ima par kila viska od sjedenja, lijen i nesposoban za puno stvari, misli da je lumen, a ne zna npr. auto otkljucat i tak neke gluposti, konstantno kasni, zaboravlja stvari. Zlo mi ga je nekad bilo vidjet sa njegovom logikom i mehanickim vjestinama. Nekako mi se cinio da ili sjedi ili lezi, stajanje i neki iole fizicki rad mu je pomalo stran(recimo koristenje sarafcigera da nesto promijeni). Kad ga vidis da nesto tako radi pomislis da ce kolabrirat jbt, sav se trese.
Zvuci mozda pretenciozno od mene, ali recimo ja prije tih sajbi rijetko da sam radio ista mehanicko ili sa alatom, ali zasigurno nisam bio mlitav kao on, da mi se npr ruke tresu da otsarafim par sarafa.
Da docaram i njegovu inteligenciju sa par situacija. Jednom prilikom je kamionet i prikolicu probao polukruzno okrenuti na makadamskoj cesti sirine mozda 4m, duzina kamioneta i prikolice je bila vjerojatno najmanje 20tak metara. Zavrsilo je tako da je zavrsio u jarku, skoro prevrnuo prikolicu pa smo morali zvati vucnu sluzbu. :facepalm:
Sprzio je kalibrator vrijedan 50 000 dolara tako da ga je slucajno zamijenio multimetrom. Itd.
Bio je tu i jedan Rus, Alex, on je bio dobar lik. Mislim svi su oni dobri likovi, ali ko kolege radije ne bih s njima opet radio. Alex-ov engleski je bio kao recimo Ingrid Anticevic iz onog eu parlamenta, pipl mast trast us. Tako nekako.
Onda je tu bila jedna starija gospodja kineskinja, koja kao tipican kinez zna radit jednu te istu stvar, to usavrsi i onda gleda samo svoju guzicu. Pravi se da vas ili ne razumije ili stvarno ne razumije, ali bila je potpuni individualac i neznam da sam s njom u 2g ikada ista pricao osim Hi, morning i sl.

Eto, u tom odjelu to vam je bila klapa s kojom sam ja poceo raditi. Ne ulazim u njihove indvidualne kvocijente inteligencije, ali zasigurno nisam mislio da cu raditi sa takvima. Posao je na pocetku malo overwhelming kao i svi drugi dok to ne pohvatate, ali kasnije je laganini i samo nadogradujete znanje tako da svatko to moze raditi, pa onda i vidim zasto su recimo ovi to radili(npr. ta kineskinja ili Mitch).
Kultura je bila pomalo cudna, ali nisam ja to odmah skuzio u pocetku. Svi su nesto tihi i rade, osim tog Grega, taj lik bi i sam sa sobom pricao. Glavni manageri su bili ko neka sekta, iako su neki od njih radili taj isti posao, drzali su se podalje od nas i kad bi prosao pored njih ko da sam prosao pored turskog groblja. Ni hi, ni morning nista…zurenje u pod

E moram spomenuti i Mark-a, taj lik je bio vjerojatno najpametnija osoba koju sam ja upoznao u Edmontonu ili u cijeloj Alberti u ovih 10g. Izgleda tipicno streberski, naocale, kosa onako razbacana ko u Einstaina, uvijek nesto programira i zna aposlutno sve. Ima edukaciju i siroko znanje(instrumenti, elektrika, kompujteri). On je meni bio najjaci lik. Nismo imali puno tema, ali lik me je uvijek zadivio svojom pameti. Necu reci krivo da sam mozda ocekivao da ce takvi biti vecina ostalih kolega.
Mark je zapravo vodio taj laboratorij sto se tice cijelog sustava i programiranja, kad nesto tehnicko ne znas onda ides njemu i on to rijesi. Na kraju se ispostavilo da sam i ja njemu bio super, dosta me je cijenio. Sto je svakako kompliment.

Nekih 6mj mi je trebalo da ja tu konacno pohvatam stvari i sjetim se hrpe stvari iz skole. Takodjer, koliko god sam bio dobar u engleskom, svaki tehnicki posao nosi svoju terminologiju, pa to malo otezava stvari.
Taj moj odjel je uglavnom kalibrirao i servisirao Fluke instrumente, ali bilo je i dosta drugih(Megger, Druck, Crystal, Pie i ostali). Mi smo se bavili mjerenjem ili umjeravanjem elektrike, pritiska, temperature i momenta…ima stvarno super zanimljivih stvari za uciti, nauciti i napredovati. Radio sam sa sto bi kanadjani rekli sa state of the art opremom. Vise manje je sve bilo Fluke, a Fluke vam dodje ko Apple(mislim primarno po cijeni, a ni kvaliteta nije bila losa). Tako da su me jako razmazili s time.
Ocekivao sam da cu provesti u laboratoriju recimo godinu dana pa tek onda na teren, ali kuki. Vec nakon par mjeseci su me poceli slati po terenu. Tada sam onda skuzio zasto sam ja bio mozda najbolji kandidat.
Posao je uredski, sjedite po cijele dane i buljite u monitore, tu i tamo nesto malo pritisak, temperaturu i moment mjerite, ali uglavnom elektrika. Znaci, idealno za ljude koji vole sjediti.
Iskreno sam mislio da ce ovo biti samo beneficija za moje trcanje i rekreaciju, a na kraju se ispostavilo suprotno. Najenergicnije i najbolje trkace dane sam imao kada sam radio fizicki.
To sjedenje i buljenje me ubijalo. U gradu je jos i bilo ok, jer mogu stajati, mogu setati i sl. Ali na terenu mi je bilo zlo. Sjedenje u tom mobilnom labu nekad i po 12h, pa nekad voznja nakon toga.

Kada smo pricali na intervju i oni me pitali kako vidim putovanja i terenski rad, odgovorio sam da volim putovati i volim dinamicnije poslove. Imao sam imao sliku da cu ici recimo u Calgary, Vancouver, Montreal, Toronto i sl. A stvarnost je zapravo bila Grande Prairie, Fort Mac, Fort. St. John, Fort Nelson, Lloydminster, hrpa rafinerija usred nicega i sl. 🙂
Proputovao sam Albertu uzduz i poprijeko, dobar dio BC-a i nesto malo Saskatchewana. Zivio sam i radio po hotelima i kampovima. Srecom firma nije bila skrta u tom pogledu pa smo obicno bili u najboljim hotelima u tim gradovima(uglavnom Holiday Inn ili Best Western). Kampovi su bili prekretnica i prema njima sam bio jako odbojan. Neki su bili super i nekim ljudima je to super, ali meni je to cista depresija. Da mi sada netko ponudi 20 000$ mjesecno da zivim i radim gore, hvala, ali ne hvala. To je kao da zivite u zatvoru, ali vas za to jako dobro placaju i ok hrane(hrana je industrijska, ima puno izbora, ali meni nista posebno). Trude se oni i da imate zabavu, ali za mene koji sam najsretniji negdje na lokalnoj trkacoj stazi i slobodan nema te teretane ili televizije koji mi to mogu nadomjestiti. Po ovim gore spomenutim gradovima sam jos i trcao…ali bas su mi i oni bili depresivni. Nekako sam zakljucio da su ili isti ili gori od nekih nerazvijenih hrvatskih gradova. Mi bar imamo razlog zasto su Otocac, Benkovac ili Nova Gradiska depresivni, ali koji je njihov? Siroke ceste, nema psa na ulici, arhitektura sva ista i blijeda kao da jos zive u 80tima i 90tima. Uglavnom sam ispadao neki cudak kad bi trcao po Fort Nelsonu, Edsonu ili sl. gradovima.

Na stranu taj negativniji dio, pozitivni dio je bio da sam duplo brze ucio na terenu i vidio sva ta velebna mjesta. Najdrazi dio terena su mi bile planine ili jug Alberte, ali tamo sam radio jako rijetko. Bio sam u Shell rafinieriji blizu Waterton nacionalnog parka (https://www.google.ca/maps/place/Shell+Waterton+Complex/@49.2784114,-114.0408492,11.5z/data=!4m5!3m4!1s0x536f6dfb3a43ed03:0xa9b0b6aaf44c5964!8m2!3d49.3033709!4d-113.9928974?hl=en) , pa izmedju Nordegga i Rocky Mountain Housea https://www.google.ca/maps/place/Ram+River+Gas+Plant/@52.1804555,-115.3197323,12.81z/data=!4m12!1m6!3m5!1s0x537665570587a4af:0xdd341efdb46e2ee4!2sKeyera+Strachan+Gas+Plant!8m2!3d52.2289453!4d-115.1790574!3m4!1s0x53766709103764a3:0xba135e83d0263bc9!8m2!3d52.147342!4d-115.3328419?hl=en , izmedju Edsona i Jaspera https://www.google.ca/maps/place/Hanlan+Robb+Gas+Plant+Robb+AB/@53.2089594,-116.7775659,12.6z/data=!4m5!3m4!1s0x539c5216021e7747:0x3b0a0c4ad775826a!8m2!3d53.2056846!4d-116.8122482?hl=en, pa dolje na jugu Medicine Hat i Strathmoore blizu Calgarya.

Ali sva ta mjesta koja su mi se jako svidjela i bio je uzitak raditi dolje ili sam bio samo dan, dva ili je bilo toliko posla da apsolutno nisam imao vremena za ista. Znaci, pobrinuli su se da budes poprilicno isfrustriran nakon sta zavrsis taj dan. Uvijek nekakv super tight timeline/deadline i hrpa instrumenta, pa onda problemi da nema struje, nema interneta, pa ne radi ovaj nas instrument, pa je ovaj idiot zapravio jedan drugi itd. Uvijek je bilo nesto.
U tim trenucima te stvari su bile nevjerojatno frustrirajuce, ali sa vremenskim odmakom, odlicna skola koja ce mi super doci za kasnije i za ono gdje sam danas. Svako zlo za neko dobro. Sad tu zvucim ko neki new age guru, ali to vam je tak. Sve se dogadja sa razlogom, i svaki dogadjaj je iskustvo, a na vama je da izvucete najbolje iz njega kasnije, koliko god bilo frustrirajuce u tom momentu.
Ne moram niti govoriti da sam i tu kada sam pohvatao stvari bio jedan od njihovih top ljudi. Da su mogli, slali bi samo mene svugdje.

Ovako je izgledao taj mobilni lab:




Imali smo dvije prikolice, jedna manja, druga veca(ova zadnja fotka je veca). Sve je inace pospremljeno i osigurano u ovim kabinetima i ladicama tijekom voznje.

I na tom poslu je bilo anegdota za knjigu napisat.

Kako i zasto je doslo do pucanja ljubavi izmedju mene i njih? U medjuvremenu se pojavio jedan kolega, mladi decko, kanadjanin-vijetnamac i mi smo odmah kliknuli sto se tice zafrkancije. On kako je bio mladi njemu je sve bilo svejedno, uvijek je bio umoran i gladan, a nemate ga sta vidjeti. Zavrsio je NAIT za instrumentation technician diplomu. Prijavio se za prodavaca u toj firmi, a na kraju su ga uzeli za tehnicara. Mogli bi se reci da je s njim krenulo to pucanje.
Naime, on je imao tu diplomu od NAIT-a 2g, a pravilo je da ako imas dovoljno sati i iskustva mozes dobiti apprenticeship blue book i doslovno postati journeyman. Nekako je ispalo, ne sjecam se tocno sto i kako da su oni njemu ispunili tu blue book, sate i lik je dobio na kraju sto je trazio.

Nije me bilo briga koliko su ga placali i kako, iako smo ja i on o tome pricali i znali primanja od jedan drugog. Ono sto je mene kopkalo je taj apprenticeship. Jer su mi na intervju rekli da ce vidjet i da misle da mogu. Naravno da od intervjua nisam cuo nista od nikoga niti se itko trudio ista pokrenuti. Naravno da mi je to onda smetalo.
Jedna druga takodjer bitna stvar je bila da su idioti u ugovor stavili performance review nakon 6mj i potencijalno povecanje primanja. Iskreno da kazem bio sam tamo super placen, znaci poceo sam isto kao i gdje sam zavrsio sa staklima, plus imam bonuse svaka 3mj(koji su doduse uvijek bili isti ne bitno koliko radili ili se trudili), pa onda terenski rad je bio placen 100$ dnevno, ( za koji smo svi btw smatrali da je bilo premalo) i svi troskovi su bili placeni na terenu(hotel, hrana, putovanje i ostalo). Sto se tice toga, ako netko nije ambiciozan, prilicno dobra firma za raditi.

Oni su realno bili najjaca i najveca firma u ovom dijelu Kanade sto se toga tice tako da sam realno mogao samo na gore, osim seliti u druge dijelove Kanade. Moj je cilj bio da moram imati neki credential(iskustvo moze biti poprilicno ograniceno u nekim situacijama). Tako da kad mi netko da pedalu da sa 30-40$/h ne padnem na 15$, ako me kuzite.  

Stvari se nazalost nisu odvile u moju korist. Chris, lab manager ili pod-manager me je doslovno izbjegavao dva mjeseca, pod raznim glupim izlikama. Na kraju kad sam ih skroz stisnuo i za review i za aprenticeship, konacno sam imao sastanak i totalno razocaranje. Bez obzira na stvari koje sam povukao i posao koji sam odradio. Jedna od tih stvari je bila da me onaj mutavi Dale ostavio samog, jos zelenog, u petak popodne u Fort St. Johnu, sa nezavrsenim poslom, prikolicom i voznjom natrag usred zime i snjezne oluje. Naime, covjek je morao natrag u Edmonton jer se sutradan selio.
Idiot je kupio avionsku kartu iz Fort St. Johna do Edmontona, otisao u petak popodne i dosao u isto vrijeme kada i ja u Edmonton ili malo prije sa kamionetom. Cekao je konekciju u Vancoveru 6h 😀

Na sastanku su mi rekli su da mi ne mogu pomoci za apprenticeship niti mi mogu dati povisicu. Najgore od svega je bilo sto su rekli da bi kao htjeli da odradim neke dodatne stvari i onda mi mogu dati mozda 50 centi, ali kriza je i nema se 😀 
S druge strane vozili smo najskuplje i najopremljenije Chevy kamionete(mislim da su bili Denali HD modeli koji kostaju najmanje 90k), manageri voze auto po zelji otrpilike i bas su tjedan ili dva prije uzeli jos par novih kamioneta. A uz to smo poslovali svaki mjesec bolje nego isti mjesec proslih godina.
Nekako mislim da je njihov film u glavi da oni vas plate malo iznadprosjecno da budete zadovoljni, ali ne prezadovoljni i onda vam daju hrpu posla i jednostavno nemate vremena za ista drugo. Kad se naviknete na dobra primanja onda vam je tesko otici. Puno nasih ljudi je proslo tako. Tesko je pasti sa npr. 35$/h na 20$/h i ugodnog nacina zivota, bez obzira na sve frustracije koje mozda imate. Tim vise ako ste stariji imate obitelj i eventualno mortgage i nekakve kredite. Onda ste nazalost primorani ostati u tome. 
Dale i Greg su bili takvi. Nisu bili sretni, ali su bili sretni sa novcem i to ih je drzalo.

Ali ne i mene, ako ne nesto ne valja, onda se mora i moze mijenjati.

Ostao sam tamo godinu i pol ili dvije koliko se sjecam, ali  je skroz eskaliralo kada sam htio da se prebacim u Calgary za istu poziciju(ali nema putovanja, rada u prikolici i zivota u hotelima/kampovima). Oni su to nekako krivo protumacili i shvatili da ja trazim drugi posao i tu su me otpisali. Od tada vise nisam bio nesto ukljucen u sastanke, planove i komunikaciju. Idiot od managera je imao ulogiran email na laptopu koji smo koristili na terenu i mogao sam citati svu njihovu komunikaciju, pa sam tako otkrio o sebi da sam negativan i da se volim zaliti. Cinjenice i realnost su inace ovdje protumacene kao zaljenje i negativna energija.
Vrhunac je bio kada su si idioti nabili hrpu posla, jer su neefikasni. Pa su pitali da ostanemo duze da to odradimo. 
Ja sam se okrenuo i rekao da ne mogu ostati duze, jer imam drugih stvari za raditi. Umjesto da su me idioti pitali sto ili kako pa bi im objasnio, lik se zacrvenio, rekao ok i onda preko emaila komunicirao kako sam mu dao attitude i da nije dobro 😀

U toj firmi sam poceo shvacati koliko ljudi ovdje imaju lack of leadership skills i koliko je drustvo prazno i plitko. Sjecam se konkretno i jednog primjera gdje su se manageri posvadjali preko emaila, prilicno grubo. Kasnije kad su se sastali uzivo, hej bok kako si i sramezljivo gledanje u pod. Pa onda opet kasnije ratnici na tipkovnici.

Jos je tu bilo dosta situacija i anegdota, ali ne mogu o svakoj jer to ce onda biti knjiga jbt.  Par mjeseci nakon toga sam povukao riskantan potez i dao otkaz…







Cime se danas bavim?

Vec dugo planiram napisati cime se sada bavim, sto radim i kako sam dosao do toga. Boljeg primjera od mene necete naci, jer nemam razloga lagati, preuvelicavati ili glumiti. Tako da vam sigurno mogu biti primjer da se na “zapadu” ipak moze zasluziti relativno dobro radno mjesto/firma bez icije pomoci.

Vjerojatno ce biti dugacak clanak, pa se pripremite 🙂

Neznam da li vise itko cita ovaj blog od one generacije 2011-2013, kada sam tek dosao pa kad sam bio jako aktivan. Nisam ni svjestan koliko je ovaj blog (bio)popularan dok ne pogledam statistiku. Neznam koliko je tocna, ali kazu da je najbolji dan bio tamo negdje u 2012 ili 2013 i na blogu je navodno bilo 2500 posjetitelja, ne klikova, nego bas unique vistora. Nekako mi se to cini malo previse, al dobro. Steta je jedino da nisam sa ovime otisao na visi nivo, jer potencijala zasigurno ima.

No uglavnom, kad sam dosao u 5 mj 2011, nasao sam posao u roku par dana kao pomocnik u servisu za autostakla. Nisam imao pojma o tome, niti sam u zivotu nesto razmisljao da netko mijenja sajbe, kamoli da cu raditi tako nesto. Engleski mi je bio katastrofa i jedna od niti vodilja mi je bila usavrsiti engleski, tako da sam bio spreman raditi bilo sto samo da taj engleski krene. Ucio sam ga cijeli zivot i znam te osnove i razumijem ga generalno. Ali pricati sto bi rekli day to day i conversation English, e to je vec puno veca razina od koje sam ja bio daleko.
U tom shopu je bio jedan manager sa Newfoundlada, koji uz sto ima mali naglasak jako brzo prica, on mi je kao bio referenca. Reko kad njega budem razumio 100% to je to, spreman sam za iduci korak. Nazalost nisam njega polovio valjda godinu dana. Tek nakon par godina mogao sam ga razumjeti svaku rijec i voditi razgovor o bilo cemu.
Radio sam taj posao pomocnika oko 3mj, posao je bio takav da dodjem u 8am, dobijemo listu gdje idemo i sto mijenjamo. Natovarimo te autosajbe u kombi i po gradu. Nekad sam bio u shopu, a vecinom po terenu. To je bila super stvar jer Edmonton danas znam bolje od Zagreba, upoznao sam hrpu ljudi i vidio svasta.
Kad sam to pohvatao i skuzio vec mi je mozak htio vise pa su mi dali kao da pocnem lagano instaliravat te sajbe sto sam obje ruke prihvatio. Dobro je i za mene i za njih.

Tad u to vrijeme mi i nije bilo na pameti da nesto ostanem u Kanadi, pa tek nakon nekoliko mjeseci kada sam ih sve impresionirao svojim radom i etikom su me pitali da li hocu ostati. Poklopilo se tako da je to zanimanje bilo na ondasnjoj NOC(needed occupation list) i da relativno lako mogu dobiti novu radnu dozvolu. Tad sam bio na Working Holiday samo godinu dana.
Ispalo je onda s njima prilicno tesko dobiti tadasnji LMO i radnu dozvolu, jer su sjebali sve sto se sjebat moglo. Na kraju se sve oduzilo, ali sam ipak dobio radnu dozvolu.
Poceo sam gledati da apliciram za PR(Permanent residence), ali zbog nekih poteskoca i taj proces za PR se oduzio na 18mj. Vec mi je i njihova dozvola istekla, pa sam aplicirao i za BOWP(Bridging open work permit).

Tako sam tamo crncio, dobar dio su me iskoristavali dok su mogli, ali kad sam postao “slobodan” onda je voda dosla na moj mlin. Bio sam poceo sa 12$/h koliko se sjecam, pa sam bio dugo na 16$/h dok sam cekao novu radnu dozvolu. Kad sam ju dobio morali su me platiti 22$/h, a tek kad sam dobio otvorenu radnu onda sam vec bio dosao na 25$/h na koliko sam se zadrzao do odlaska.
U medjuvremenu sam sve to pohvatao, naucio engleski kako treba, za mijenjat sajbe sam postao master doslovno haha. Za neke od njih mi je trebalo 15min, mislim da je rekord 10min(npr Jeep Wrangler), radio sam i po vani, po unutra, na kamionima, na onim kamp kucicama, bagerima, isao okolo grada i slicno. Tada mi je toga bila puna kapa i htio sam sto prije otici, ali danas kad pogledam to je jedno neprocjenjivo zivotno iskustvo i vjestina koju necu nikada izgubiti. Ako se i dogodi neka velika kriza uvijek se mogu tome vratiti i raditi bilo gdje izmedju Pacifika i Atlantika, mislim da bi cak i u Europi mogao raditi ako bi trebalo.
Ima puno anegdota i nadam se da cu je jednom imati priliku napisati neke od njih.

No, 2014 neke sotone su se nadvile, nad Albertom, rece Zdravko Mamic jednom prilikom. Od booma do bust-a. Taman kad sam okusio slobodu sve ode u onu stvar, cijena nafte pala, kompanije se zatvaraju i povlace iz Alberte, nezaposlenost raste i eto me opet na pocetku.
Nisam bio glup pa odmah dao otkaz cim sam dobio PR, nego sam lagano dok sam radio razmisljao, razbijao glavu sto bih mogao i gdje bih mogao. Nisam trazio posao nego karijeru(oni kazu ovdje I am not looking for a job, I am looking for a career). Trazio sam nesto dugorocno gdje bi se eventualno mogao probijati plus imati ok lovu i potencijalno i mirovinu.
Iako sam u Europi nacelno bio protiv policije, ACAB sheme i to, zbog kakti navijacke proslosti. Ali covjek se mijenja s godinama, pa tako i ja srecom. Tako sam razmisljao da se prijavim u EPS(Edmonton Police Service). Oni su jako ozbiljan poslodavac, sa jako dobrim beneficijama.
Par stvari me privlacilo k njima: ne moras imati diplomu ili skolu policajca nego zivotno iskustvo, ne smijes imati dosje, moras proci njihove testove(koji su jedni od najrigoroznijih u sjevernoj Americi, 7 razina koliko se sjecam), oni te uzmu i potpuno istreniraju, pocetna lova je tada bila 70k godisnje sto je izvanredno za start, beneficirani radni staz pa se nakon 20g mozete umiroviti sa punom penzijom, posao je aktivan i dinamican(to mi je bilo jako bitno) i nakon par godina vam daju opciju da se prebacite u bilo koji odjel(kao imaju ih stotinjak), a placa i rank vam raste svakih par godina.

Tu sve mozete vidjeti, ako nekoga zanima: https://www.edmontonpolice.ca/JoinEPS

No medjutim, svi ti divni uvjeti dolaze sa cijenom. A cijena je vase mentalno zdravlje. Morate raditi sa svakakvim ljudima i vidjeti svasta, onaj tko nema mozak za to vjerojatno ce razviti PTSP. Citao sam njihov forum i jako puno ih to ima, a jako malo se govori o tome. Nekako mislim da bih ja to cak i mogao, jer ne volim razbijati glavu kako je moglo biti, nego gledam i pokusavam gledati naprijed. Znaci, neka strasna prometna nesreca mi se nece urezati u sjecanje, iako naravno ne volim i ne zelim biti u blizini.
U to vrijeme sam bio ozbiljan trkac, pa mi je to mozda zbog toga bilo i najprimamljivije. Preko ljeta imaju odjel obicnih policajaca koji se djiraju okolo na biciklu, a ja bicikl obozavam.
Inace, istrazujuci i razmatrajuci tu karijeru naucio sam dosta o njima samima i zasto su stvari kakve jesu(pogotovo ako ste ikada gledali one retardirane americke videe gdje se snimaju dok su zaustavljeni pa onda raspravljaju sa policajcem i na kraju budu uhiceni, premlaceni ili oboje). Svaka medalja ima dvije strane, pa tako i ova.
Poklopilo se kako se poklopilo, nisam se prijavio u EPS i sa danasnje perspektive sretan sam zbog toga. Osim EPS-a bio sam fokusiran da se skolujem, doskolujem za dvije opcije ili probati dobiti neki entry-level job u nekoj vecoj i ozbiljnijoj firmi. Otici studirati za diplomu je bila skoro mission impossible, jer vam treba hrpa novaca za sami fakultet, a uz to jos morate placati stan, hranu i rezije. Dizati ikakve (studentske) kredite za mene apsolutno nije opcija, a ustedio nisam neku lovu da bi mogao to pokriti.

Nazalost, nitko vam ne kaze da u Kanadi veliki novac dolazi samo kroz par stvari. Crnciti po 10+ sati malo tezi posao i vuci prekovremene, uloziti ozbiljan novac u dobro skolovanje(znaci uci u veliki dug ako nemate nikoga da vas podrzi, iako niti to nije garancija da cete se odmah zaposliti) ili naci neku debelu vezu da vas negdje ubaci u neku korporaciju na neki mozda entry-level pa se od tamo boriti da se probijete.
Doskolovanje koje sam trazio je ovdje zvano apprenticeship. Trazio sam apprenticeship za elektricara ili instrumentalizaciju(instrumentation). To su dva najteza apprenticeshipa za proci, ali najlaksa fizicki kasnije i sa najboljim satnicama, takodjer imaju dobar potencijal za osobni rast kasnije. Elektricar zapravo nije tezak, ali je tezi od recimo pekara, frizera ili vodoinstalatera, mislim na ispite i sama predavanja.
Apprenticeship je po meni kontrolirani rizik, jer dok ste apprentice trebate platiti 2 mjeseca skolovanja i manjih primanja, manje ste placeni, ali kad ga zavrsite dobijte journeyman ceritifikat i nitko vas ne moze praviti budalom, a najmanja satnica vam je zagarantirana zakonom.
Uz malo strpljenja i snalazljivosti mozete se probati ubaciti u dobru korporaciju, drzavnu firmu ili cak otvoriti svoj biznis.

Pocetkom 2015g je izasao oglas za jedan posao koji se cinio poprilicno dobrim i potencijalom za apprenticeship, jer je grana instrumentation-a. Tehnicar za umjeravanje, metrolog ili calibration technician na engleskom. Trazili su nekih par stvari i najbitnije iskustvo im nije bilo bitno, istaknuli su “Willing to train right candidate”. Kad sam to vidio oci su mi se zacaklile i odmah sam aplicirao. Nazalost nitko me nije zvao i malo su me ladje potonule.
No medjutim, dva mjeseca kasnije opet isti oglas. Onda sam odmah pomislio “ah idioti, nisu me zvali ni prvi put, pa necu ni pokusavat”. Nije mi vrag dao mira i ipak sam opet poslao resume.
Iskreno nisam imao neka velika ocekivanja, jer je nezaposlenost dosla tada vec na 8-9% i iskreno mi nije bilo svejedno mijenjati siguran posao za nesto potpuno novo o cemu nemam pojma. Ali, tko ne riskira ne profitira.

Iznenadjenje, telefon je zazvonio, rodila se nova nada negdje oko 4 pm slijedeci dan i zovu me na interview. Zadnji put sam toliko ushicenje imao jedino kad sam dobio mail od vlade za (COPR) Confirmation of permanent residence, nakon 18 mjeseci neizvjesnosti. Iako sam bio uzbudjen i pomalo nervozan, na intervju sam stajao cvrsto na nogama, bio maksimalno iskren i iznio svoju pricu te rekao sto trazim. Poklopilo se da oni traze nesto slicno.
Sad kad razmislim, iskrenost i otvorenost vam je put ka dobivanju posla, osim ako ne trazite bilo sto i ocajni ste.

Rekao sam da sam na sadasnjem poslu dosao do vrha i da jednostavno nemam sto drugo i zelim nesto novo, sa potencijalom za ucenje, rast i dugorocno, jer nisam osoba koja mijenja poslove/firme svakih par mjeseci. 
Situacija je bila zafrkana, jer su mi rekli da dobivaju po 40tak resume dnevno i da imaju jos intervjua. A sto ja bogec mijenjao sajbe hocu sad prckat po mjernim instrumentima, ziher imaju i puno jace kandidate. Moja pomalo negativna razmisljanja se ipak nisu obistinila i moram reci da su me sokirali kada su mi poslali ugovor na email nakon tjedan dana. Odmah sam otisao u liquor store i kupio pivo da to proslavim. 

Sljedeci dan je tu bilo euforije i anksioznosti, jer sada je trebalo tadasnjem poslodavcu reci da odlazim. U te zadnje dvije godine ja sam im generirao pola milijuna dolara, slicno kao i drugi top tehnicari/instaleri. A kada im toliko donosis bez problema onda te bas nece lako pustiti.
Iako sam sugerirao nezadovoljstvo, nisu nikada istupili i probali naci nesto bolje i pametnije. Nisam se ni ja nesto lomio. 
Dao sam im 2 tjedna notice(otkazni rok) i zahvalio. Glavni manager koji je bio bas u tom shopu je isti onaj sa pocetka price i bili smo si ok. Bio je skrta osoba, gledao samo svoje interese vjerojatno, ali jbg takav je kakav je. Dosta ga je to potreslo, pa me je onda molio da ostanem, doslovno svaki dan, svaki poziv, pa bilo sto hoces dat cemo ti.
A realno mi nemaju sto dati, jer njihovi shop foremani su placeni koliko i ja. I ne bi bilo nikako fer da ja sada budem placen vise od njih ma koliko mozda i zasluzio, a i nije mi bilo do love.
Bio sam cvrstog uvjerenja da je to to, “never look back unless you are planning to go that way“. 

Jedan drugi manager me je malo i strasio zbog opce krize sa poslovima i rekao kao znas da ako odes i ako ti to ne uspije da te mozda necemo uzeti?
Kao sto rekoh bio sam cvrstog stava, zahvalio na brizi, svjestan rizika, ali sto bude bit ce. Ako cu morati raditi u McDonaldsu, radit cu u McDonaldsu. 
Zadnji ili predzadnji dan mi je ovaj glavni manager donio papir i olovku i nudio da napisem iznos koji hocu, kao dat ce mi nekakav bonus. Pomalo i nemoralna ponuda, jer sam mogao bubnuti 10 ili 20 000$ i mislim da bi mi cak i dali. Ali, kako god bilo, vrijeme je za promjenu i da krenem prema naprijed. 
Bilo je vremena kada sam sanjao da dajem otkaz i jebem im svima sve ili da se samo pokupim i odem, stvarno su me nekad izludjivali. Ali ipak sam izdrzao ta dva tjedna i zakacio se samo zadnji dan. 
Ne sjecam se tocno, ali lik mi je uvalio na terenu 14 sajbi sa nekom svojom logikom da idem kao prvo na sjever, pa na jug, pa na istok, pa na jug pa opet na sjever i tako. Sa zdravim razumom to ne mogu vremenski rijesti zbog voznje, guzve u prometu mozda, pa cekanja i sl. Moguce je da su njemu rekli da ce auti u odredjeno vrijeme biti slobodni pa je zato tako stavio, ali poznavajuci ga nekako sumnjam.
Kako god bilo, taj zadnji dan sam zavrsio u 5:30pm i mislim da je ostao jedan nezavrsen posao. To ga je raspizdilo pa mi je prijetio da vise necu tamo raditi ako ne zavrsim taj jedan posao. Naravno da sam mu odgovorio, pa ionako tamo vise ne radim aj bok 😀

To je bilo to od Glassmasters Autoglass-a i cetverogodisnje karijere autostaklara. Vrijeme je za kalibriranje 🙂

Previse sam oduljio. Morat cu nastaviti u drugom clanku…

Dosla su vremena da vise imam povjerenja u politicara nego u doktora. Neznam ovdje staviti smajlice, ali facepalm bi bio prihvatljiv na kraju te recenice. 
Terorizam jos uvijek traje, ne moram nista govoriti, zna se kako je. Srecom smo svi zivi i zdravi jos nas nista nije pokolebalo, osim medija. Oni i dalje neumorno jasu.

Nije mi zlo vise od covida, nego od ljudi. Kada vidim ove glavne doktorice u Kanadi, covid mi se cini jos kao i prijatelj, a njihova pojava me tjera na samoubojstvo. 
Glavna doktorica u Alberti:

Glavna doktorica u Kanadi:


Politicare smatram neprijateljima i govnima, jer jednostavno ne mozes biti dobar da tak nesto beskorisno radis bez ikakve vjestine osim govora. Mozda su nekada imali karizmu pa je mozda bilo lakse. Danas samo debil do debila, bilo gdje.

Al dobro, sto se tice ove prve recenice. Moj je stav bio protiv lockdowna pustit ljude da zive i sami si izaberu put. Ljudima zabranjivati kretanje je cisti debilizam. Ali srecom, premijer Alberte me je malo razuvjerio iako se i dalje nacelno ne slazem sa ikakvim ogranicenjima. 
Naime, leftardi ga udaraju zestoko sa svih strana i on se jos uvijek odupire. Da li je nesto tu posrijedi ili zaista lik koristi zdrav razum, tesko je znati. Sve provincije su pod maksimalnim restrikcijama i lockdownima, jedino on u Alberti neda. Njegov glavni argument je gdje je dokaz ili statistika da lockdown djeluje? Isti oni hipokriti koji su za lockdown ce vam otici u ducan i onda slikati ljude i reci, aha vidi ih, nitko ne postuje pravila. Ali nece se ta hipokriticna budala zapitati pa sto ja onda tu radim, nego ce moralizirati da treba lockdown. 
Mislim da se vlada malo vodi i po svedskom modelu, jer oni nisu imali lockdown, a nije da je cijela drzava bila bolesna ili da su kolabrirali kao drustvo ili drzava. Smrtnost je bila visa nego u nekim drugim drzavama, ali ni priblizno koliko nam zele prikazati.

Premijer se je ispricao za lockdowne pocekom godine i rekao da su bile greske, jer je nanio nepopravljivu stetu malim poduzetnicima. Iako je napravio hrpu losih stvari za nas kao gradjane mislim da i dalje radi pro-korporativno, a protiv gradanja, zbog te iskrenosti i protivljenju lockdowna, a davanja izbora ljudima je izborio moje simpatije, ali samo sto se tice ove korona krize. 
Lijepo je ponudio ljudima, dragi Albertani, ostanite doma, ne radite stvari, postujte restrikicije(maske i distanca), ako ih radite onda radite s nekim razumom i logikom, sa naglaskom da podrzavaju lokalna mala poduzeca. 
Ljudi ko ljudi naravno ne sljive nikoga i nista tako da brojevi slucajeva rastu vise nego igdje drugdje. Trenutno smo na oko 1800 dnevno i desetak preminulih.
Ja sam npr. protiv lockdowna, ali nisam idiot da idem traziti vraga. Cuo sam od ljudi koji su prosli intenzivni odjel u bolnici i jbg, ne bih se zelio tamo naci i treba se maksimalno paziti. Ali takodjer mislim da je neizbjezno da cemo ga kada tad svi pokupiti, ovisi samo u kojoj kolicini i kako ce nas pogoditi.

Ono sto je zanimljvo da danas na broj zarazenih imamo desetak preminulih. Nitko ne pokrece pitanje, kako smo onda u proljece imali pet preminulih na sto ili dvjesto slucajeva? Da li nam lazu ili su tretmani bili krivi?

Ima toliko puno pitanja, a nitko ne nudi odgovore.

Sto se tice ovog danog nam izbora da se ponasamo. Da vam iznesem logiku lockdowna, bar kako ja to vidim. Zamislite da maknu sada ogranicenja sa cesta, povjere vam da cete se ponasati i kazu mozete voziti, ali budite oprezni i nemojte brzati. Koliko bi ljudi stvarno vozilo normalno? 
Slicno je i za alkohol npr. kao evo mozete sada piti i voziti, ali nemojte pretjerivati nego oprezno i pazite. Mislite da ne bi bilo na tisuce idiota koji bi se napili u nekoj birtiji ili restoranu, ohrabrili i mislili da mogu voziti ko Schumacher? 
Nazalost, lockdown je namjeren upravo zbog glupih ljudi koji ne postuju pravila, tako je i sa ovim.
Koliko god ja bio protiv, ipak velikoj kolicini ljudi nema pomoci i to je smjer u kojem se drustvo nazalost krece. Ja iako imam izbor da idem u restorane ili po mallovima, ipak sam sve sveo na minimum dok se ovo ne rjesi.

Tako da kako god bilo, bar je maksimalno probao ne uvoditi lockdown. Ako brojevi skoce na 4000 dnevno, mislim da drugog izbora nece imati. Iako opet mislim da mi zbog velicine provincije, kolicine ljudi, rasprostranjenosti i vec dosta mjera mislim da necemo imati neki nenormalan broj. Jer ovdje osim debila koji se unatoc restrikcijima i dalje okupljaju doma u vecim kolicinama, vecu koncentraciju ljudi mozete vidjeti jedino u shopping mallovima i mozda javnom prijevozu. Nije to ko Europa ili Azija da je covjek na covjeku na ulicama.

Jedna druga stvar mi ide dosta na zivce, a to je uporno kukanje od strane doktora i lijecnika po medijima.
Znamo vec da nije vise borba za zivote, nego da se ne preoptereti zdravstveni sustav . Ti doktori i lijecnici su placeni ogromne svote novca za posao koji rade. Sustav je takav da bilo koja pozicija koja je placena 100k ili vise dolazi sa puno odgovornosti i sa razlogom, a sto se vise penjete gore to vam odgovornost samo raste. 
Nepojmljivo mi je npr. da neki gore radnik ili manager u Fort Macu je placen 150k godisnje i sada kuka na medijima da radi po 12h, dnevno tezak fizicki posao na temperaturama ispod 0.
Ne, nego su upravo to razlozi zasto zaraduje 150k godisnje. Isto je i sa doktorima. Sada moraju raditi po 10 ili 12h na toplom, nikakav fizicki posao, ali teeesko je. I pitanje je stvarno koliko je tu uopce efektivnog rada, jer ja sam bio po bolnicama i vidio sam svasta. Neka iskustva su mi jako svjeza, jer nam se sada rodilo drugo dijete pa sam i dalje vidio uobicajeni broj sestara na recepciji. I dalje one rade laganini, bez stresa i zurbe. Kad sam ih upitao kako je sa covidom situacija, kazu “we are getting there…”, da su nesto jako zabrinuti ili da se boje, apsolutno ne. I dalje su sve one radile 8h po smjeni, na oba kata na kojima smo bili. 

Moje je misljenje da oni realno nisu pred nikakvim pucanjem nego jednostavno odbijaju raditi u istom ritmu kao i privatnici. Ovo su izvanredna vremena i nadam se privremena, pa izvoli stisnut zube i odradi najbolje sta mozes. Ako ne mozes onda odi trazi drugi posao, prilicno je jednostavno.
Kronicni problem koji ovdje svi imaju(pogotovo drzavni poslovi), ne samo u zdravstvu je planiranje, prioritiziranje i time management. Svima ce im biti usta ili resumei puni kako su super u planningu, prioritizingu ili time managementu, a kada vidite taj nerad i mlacenje prazne slame onda znate da to moze puno bolje. Zato ja jednostavno ne mogu prihvatiti da se nesto ne moze, moraju biti fleksibilniji u ovoj situaciji.

Zamislite rat u kojem ljudi ratuju po 8h lezerno i onda idu doma da druga smjena dodje. Onda nakon par tjedana kad je protivnik malo stisnuo pa bi trebali ostati na terenu duze, vi umjesto da ostanete duze odete u medijsku redakciju i zalite se kako ste pod pucanjem.

Ja isto umjesto o nekim vedrijim i ljepsim temama samo o covidu…do slijedeceg puta 🙂

Zgode i nezgode

Evo da se malo nasmijete, tzv. “sigurnosni incidenti” iz moje firme…





Znaci, firma placa osiguranje, kao recimo obicni ljudi za auto. U interesu im je sto manje ozljeda, jer ukoliko ima ozljeda onda to osiguranje treba platiti. Ukoliko je ozljeda nastala uslijed neprimjerene pripremljenosti ili treninga za posao pa se onda covjek ozlijedio onda ce firmi tzv. premium ici gore. Znaci, princip slican kao i auto osiguranje, ako ste vi krivi za nesrecu onda vase osiguranje ide gore. Firmi je naravno u interesu da sto bolje obuce ljude i pripreme ih na sve tako da ih osiguranje ne kosta nista ili bar da ne raste radi njihove greske. Onda zbog toga mozete zamisliti da imamo trening za sve. 🙂

Ova gore dva primjera. Covjeku uletila pcela u auto, on jadan nije vidio i ona ga ugrizla. Covjek to prijavio kao sigurnosni incident.

Drugi primjer, covjek otvarao kutiju sa mjernim instrumentima, kutija od drveta i booom, komadic drveta mu se zapiknuo u kozu.

Kuzim ja da svatko ima svoj posao koji se mora odraditi, pravila koja se moraju slijediti, ali ovo dvoje gore su cisti primjer totalnog debilizma.
A debilizam je time veci jer ce vam sada ljudi koji idu istraziti te incidente, tzv. health and safety, da sprijece takve “sigurnosne incidente”, donijet ce neke glupe odluke npr. obavezno koristenje povecala prije sjedanja u auto, ukoliko ima pcela da ih vidite pa uklonite.
Ili covjek se klepi cekicem po prstima, sljedeci dan: “hammers are banned in our facility“. Onda svi to podrze kao super odluku i onda sljedeci dan kada dodju na posao pa trebaju udariti par cavli, cesanje o bradu “hmmmmm ???? ” . Ajmo sad natrag do safetya i objasnit im da im treba cekic, safety povlaci odluku, ali mora se ispuniti FLHA(Field Level Hazard Assesment) i naci najbolji nacin da se ne klepi po prstima kad se koristi cekic 😀

Covjek padne s bicikla, slomi nogu. Bicikli zabranjeni, ne dao Bog da itko propita kako je i zasto pao hahaha

#Covid-19, maske i ostani doma eeej, jer kako takvi debili nece ostat doma

I tako vam zivot ovdje na svim razinama funkcionira 😀

Stanje u Alberti

Mislio sam da cu imati puno vise vremena posvetiti se uredivanju i sloziti ovaj blog da bude nesto informativniji i uredeniji za ljude koji mozda zele doci ili realno saznati kako stvari stoje, ali jbg, opet nemam vremena. Pisanje je lako, ali uredivanje i editiranje nije, pogotovo uplodanje slika ili videa.

Stanje je svugdje slicno zbog ove pizdarije sa virusom. Ja jos uvijek radim, moja firma je proglasena essential businessom, a moja uloga je critical pa ni ne mogu dobiti layoff.
Kad su bile prijasnje krize firma je obicno odmah davala pedale bez pitanja, ali cini se da su nesto naucili i postali malo mudriji, pa su ovaj put sjeli za stol i urede pa su se dali na razmisljanje i dosli sa idejama. Sto je svakako pohvalno.
Kod nas su donijeli plan za 90 dana i cetri opcije, A, B, C i D. Prva opcija je kao default 5% manja placa do kraja godine, onda povratak na staro. Druga opcija je 80% radni tjedan tri mjeseca i onda povratak na staro(naravno i placa). Treca opcija je privremeni neplaceni otpust(leave) 4 mjeseca, a pri povratku bi dali jednu bonus placu pa onda kao ispada tri mjeseca. Zadnja opcija nije za sve nego za one koji imaju godisnji od prosle godine pa da ga iskoriste.

Ja sam uzeo drugu opciju, radit cu cetri dana dana u tjednu i sukladno tome, toliko biti placen. Sto svakako nije lose u ovoj situaciji. Lose je da sam ja planirao pisati ovo sve na prekovremenima, jer realno ja ovaj svoj posao mogu napraviti u 5 dana po 8h, bez stresa i pritiska. Sada u 4 dana po 8h vec je to sve malo na knap i sumnjam da cu moci. Doma mi se ne da zajebavati jer imam mali laptop koji mi ide toliko na zivce da je za popizdit(nemojte kupovati 13″ Acer Spin 5). Nije toliko los po specifikacijima nego taj mali ekran je za popizditi. Iako mi malo i procesor ide na zivce iako je i5, ali mislim da Windowsi sa svojim sranjima jebu(konstano neki updatei).
Tu na poslu koristim monitore preko 20″, veeelika razlika. To me je i navelo da potencijalno zapravo gledam da uzmem desktop kompjuter sa velikim monitorom, ali nekada u buducnosti. Jer prvo mora opravdat cost per use.

Uglavnom, sada su svi zauzeti i brinu oko tog virusa, a mene zivo zanima sto ce dogoditi nakon toga. Ovdje vlada preko noci doslovno upumpava novac i daje kome treba. Znaci, imamo hrpu beskucnika, ceste ko da su prosle rat, snijeg se cisti valjda jednom godisnje, penzije su mizerne (1100-1500 dolara), vrtice sami morate placati ako zaradujete odredjenu cifru. Onda ako se netko kao pobuni ili trazi novac za nesto e jebite se, npr. Alberta je trazila federalnu pomoc kad je ekonomija otisla u onu stvar i mislim da se to natezalo i potezalo valjda mjesecima i dobili smo neku sicu. Sada kao mole i kume Trudeaua i Morneau da pomogne naftnom sektoru, cisti ignore od njih. Sada doslovno preko noci oni dijele sakom i kapom kao da nema sutra. Mene zanima odakle sada odjednom taj novac, tko i kako ce ga vratiti?
Pa vjerojatno, tko drugi nego mi obicni gradjani. Odite u Albertu kazu, tamo nema sales ili provincial tax…

U Alberti novi premijer vam smanji porez korporacijama koji smanjuje provincijski godisnji prihod ili proracun za, ja mislim, 4.6 milijardi dolara. On je to planirao i govorio jos u kampanji, jer kao to ce donijeti nove poslove, firme ce imati vise love da zaposle. Neznam kome je vise vjerojati politicarima ili korporacijama.
Znate koliko je nezaposlnost pala otkad je on dosao sa svojim promjenama? +20%
Nije pala nego je porasla, doduse ovaj virus je dao puno privremenih otkaza, ali cak i da sutra se ukinu sve mjere ja sumnjam da ce ici nize od 7%. Puno ljudi/firmi ce iskorisiti situaciju i jednostavno se rijesiti viska, kojeg inace ne bi. Znaci politicari ko politicari, guba je svugdje ista.

Da stvar bude gora, on kako je izgubio tih 4-5 milijardi onda mora sad ustedjeti, jer je obecao manji proracunski deficit. Nije bilo velikih rezova, nego mali doslovno gdje god se moze da se ustedi koji cent. Tako je naravno rezao zdravstvo, neke benfite penzionerima, pa djeci, pa koliko se sjecam i skolstvu. Jedan od rezova koji mi je u sjecanju je da neki provincijski parkovi nece vise biti provincijski nego ce se dati privatnim firmama da vode, nesto slicno kao valjda i policija ili obiteljski lijecnici, koji kao jesu drzavni, ali funkcioniraju na principu da imaju ugovor sa vladom i onda njima ispostavljaju racun.
Znaci, taj potez po meni je cisto kratkorocno mazanje ociju, jer privatnik nije glup da ide u biznis da izgubi novac, izmust ce oni vladu dobro, pa ce nas to onda dugorocno vjerojatno vise kostati, ali to vam je ovdje tako, sve je vecinom kratkorocno. A na kraju lova koja bi kao ustedio bi prvu godinu bila u par tisuca dolara, a u drugu, kad se sve zaboravi, bi nas kostalo vise nego da je ostalo kako je.

Mislim da bi se drustvo ovdje moglo opisati kao rijeka koja tece sa vodostajom koji ide malo gore, malo dolje, ali nista strasno. Nisu nikada dosli do neke velike brane koja je potpuno zaustavila protok. Ali sada cini se jesmo.
Znaci, vrijeme je doslovno novac. Tako funkcioniraju firme, korporacije i puno ljudi. Zato ovdje ima puno osobnih bankrota i zatvaranja firmi cim se dogodi neka pizdarija, jer nitko ne racuna na neki zastoj. Da li ne zele ili ne znaju, to ne znam. Ali vam to govori o mentalitetu i dijelom kako uspjeti. Stediti, stediti i stediti, ako ustedite dovoljno onda mozda se i obogatite nekakvim pametnim ulaganjem(recimo nekretnine ili dionice) kada cijene padnu, ako ne bar cete bez ogrebotine proci kada se dogodi neka recesija ili kolaps. Drustvo i sistem idu na ruku bogatima, ne siromasnima pa ni onima srednjima bas.

I kad pogledam sebe kao primjer, to je tako. Osobno nisam nikada bio siromasan(npr. da nisam imao nesto za jesti ili da nisam mogao nesto ne platiti), ali ako gledamo po primanjima, kada sam dosao mislim da sam zaradjivao puno manje od onog njihovog praga pa sam se prema tome smatrao siromasnim. Kao takvome nista mi nije islo na ruku, ne mozete ustediti jer ne zaradujete puno, ne mozete investirati jer nemate stednju, ne mozete dobiti kredit jer nemate kreditnu povijest, ne mozete dobiti/imati kreditnu povijest bez kreditne kartice, ne mozete dobiti kredinu karticu bez davanja kao deposita banci(kada to i napravite, ta kreditna kartica i “povijest” koju gradite ne vrijedi ni pisljiva boba, ali to vam nece reci), ne mozete dobiti bolji posao jer nemate kanadsko iskustvo(koje je zapravo mit da vam iskreno kazem) itd.. Znaci, ako ste na dnu i nemate snaznu volju ili pamet apsolutno vam nitko nece pruziti ruku, nego ce vas ostaviti da se koprcate dolje, osim dobrih ljudi koji su danas rijetkost. Ako naletite na lose, onda ce vas ti jos i iskoristiti. To ja zamjeram ovdasnjem drustvu i ljudima, koji su u globalu kao dobri, ali sve dok ih se direktno ne dira ili ne utjece na njih, ako se tu nadje i postoji neka potencijalna osobna korist onda sva ljudskost nestaje.

Danas 9 godina poslije kada vise nisam smatran siromasnim, dat ce mi sve samo da budem njihov kupac ili klijent. Nazalost nisam toliko bogat pa da se kupnjom dionica mogu umiroviti, ali ako ste bogati u recimo stotinama tisuca dolara ili milijunima, onda svaka ova kriza ide samo vama na ruku. Sta ja mogu uloziti 10 soma u dionice i onda za par godina od tih 10 pokupiti mozda 30-40 soma, sto je ok, ali ako ste bogati(iji) onda mozete uloziti 100 tisuca i pokupiti 300-400, ili ako ulozite milijun, pa kasnije to naraste na 3-4 milijuna. Ili npr. nekretnine, kada kuce u Vancouveru ili Torontu padnu dolje za 40%. Znaci sto imate vise, to vam je lakse, ne moram ni govoriti kako vas tek tretiraju. Meni je to bilo zanimljivo iskusiti, ali mi je onako duboko u meni jadno kako ljudi podilaze ili savijaju se pred bilo kim tko ima kao novac. Takva usluga kada bi ljudi imali moral, cast i integritet bi trebala biti kao nekakav default. U tom pogledu jako cijenim i divim se Japanu i Japancima. Jer napraviti nesto kvalitetno i dobro je pitanje sebe, a ne novca. To je vam razlog zasto su americki prozivodi vecinom sranje, a japanski miljama ispred. To je ono sto me ovdje zna itekako izluditi i morate se pomiriti i nauciti zivjeti s tim. Ljude jednostavno boli ona stvar.
Netko tko ima jako puno novca o tome vjerojatno tako ne razmislja nego ocekuje tu uslugu(mislim na hospitality), ali ja sam recimo spavao po busevima i vlakovima vracajuci se s nekih utakmica, pa na betonu u Londonu cekajuci bus, dosta puta na aerodromu cekajuci letove rano ujutro pa zato vidim to valjda drugacije. A dolazim i iz drugacijeg mentaliteta
Kako god to bilo, iz bilo kojeg pogleda, drustvo je podredjeno bogatima, nebitno gdje ste.

Inace ovo sto sam spomenuo gore je specificno za Kanadu, jer nije to samo moje misljenje. Inercija, letargicnost i mediokritet. Nitko se ne trudi niti se trazi od vas da budete iznad prosjeka u icemu. Ali to je duboka tema.

Jos jedna smijesna/zalosna situacija ovdje u Edmontonu, nesto kao vidjela zaba da konja potkivaju pa i ona digla nogu. Nakon sto je poceo virus i sad svi donose neke mjere i restrikcije, dodje nas gradnonacelnik sa idejom da “limitira” prijenos virusa tako da ce smanjiti broj buseva i javnog prijevoza. Voziti ce kao po subotnjem rasporedu. Rezultat? Busevi natrpani ko konzerve, covjek na covjeku.
Ipak ima jos dosta ljudi koji idu i moraju na posao. Isti taj dan se kao ispricao i vratio sve u normalu sljedeci dan dok ne nadju “rjesenje”. Meni je to bio toliko glup i nepromisljen potez da bi da imam neku moc momentalno dao otkaz ili kaznio opako onima kojima je to palo na pamet pa su jos i proveli u djelo.
Vjerujte mi kad vam kazem da vi ovdje mozete toliko zajebati i proci bez ikakve posljedice. Jedino u sto se nikada ne dira je novac. Maznite novac ili diretkno budite krivi za gubitak nekog novca onda je vrlo vjerojatno da ste bivsi.
Kad sam dosao bila je jedna politicarka koja je kao isla na safari ili negdje sa obitelji u Afriku i to je placala novcem poreznih obveznika. Kad se to saznalo nije dugo trebalo da nestane iz politike. Sada mi na pamet pada ovaj Scheer, opozicija Trudeau. Lik je navodno placao skolu ili faks svojoj djeci novcem iz stranke. Takav neki skandal je bio. Izgubio je izbore, ne zeli dati otkaz, ali mislim da pod pritiskom ce odrzati nove stranacke izbore.
Znaci ne bitno sto su ili nisu radili, i rezultate, nitko nije rekao A, ali cim je novac u igri, glave padaju. Nisam i ne pratim bas te njihove stranke osim ovog sto procitam po medijima, ali ako se bude utrkivao na stranackim izborima i izgubi, vjerujte mi da za njega vise nece nitko cuti.
U onoj prvoj firmi gdje sam radio, dvoje kolega su dobili otkaze momentalno kada je bila lova u pitanju. Jedan je navodno po skriveci ostetio firmu za par sto dolara, a drugi je uzeo cek od klijenta sa sobom doma, ne jer je lopov, nego jer je glup i zaboravio ga ostavit u firmi.

Sto se tice samog virusa, niti ja nitko itko koga znam je obolio od istoga, nadam se da ni nece. Ja sam bolestan, on and off sto bi se reklo od 11mj i imao sam sve simptome osim pluca. Ali tada naravno nitko nije znao niti se bavio time. Nego je bilo ostani doma i odmaraj. Nekako imam osjecaj da se odem testirati da bi mi eto nasli taj virus. Ovdje su vam brojevi rasli za 50-80 ljudi dnevno, a kao oni racunaju da ce do sredine 5mj biti 800 000 zarazenih. Covjek koji radi sa mnom i ima rak i sad ide na te tretmane, kaze iz prve ruke da su bolnice prazne i da ljudi moraju uzimati godisnji jer nemaju sta za raditi. Navodno ocekuju vec tjednima ogroman boom, a nista. Sad su promijenili malo film i zovu sve na testiranje, boli vas ruka, noga, zub(karikiram) dodjite se testirati na virus. Naravno odmah su brojevi skocili za duplo.

Zlo mi je covjece od ove medijske propagande. Mislim da ni sam Hitler i njegovo ministarstvo propagande nisu bili ovakvi.
Virus tamani sve stare i slabe i uopce se ne slazem sa metodama koje nam namecu i to me najvise smeta. Oni odlucuju i tretiraju mene, i vas, kao da smo djeca u vrticu koja ne znaju odluciti za sebe. Ljude bombardiraju da peru ruke, pa jebemti, ako ti nisi prao ruke do jucer pa onda mozda i zasluzujes taj virus.
Ovu doktoricu koja je trenutno na istom nivou kao vas Beros i ona druga zenska s njim, kao nekakvi nacionalni heroji, kolektivno drkanje, a sve sta radi je pojava na tv-u svaki dan u isto vrijeme i citanje s papira. Zlo mi je od nje.

Duboko se nadam da ako se ovo pokaze nimalo strasnijim od obicne gripe da ce se naci dovoljno kriticne mase da nesto napravi i da netko odgovara za ovo sirenje panike, laznu propagandu, preuvelicavanje, onemogucavanje slobode kretanja i sl. da dobiju. A s druge strane opet si mislim da i ako se pokaze da su bili u krivu, opet ce se izvuci i reci “e pa da nismo donijeli te mjere svi bi pomrli”. Ako vec idemo na dno, pa onda neka mediji i politicari idu s nama. Trump je navodno prekinuo financiranje WHO-a. I ako je to istina, onda Trumpu skidam kapu, jer to su nista drugo nego uhljebi i jebivjetri, sve te neke kao svjetske organizacije. Ako je ona retardacija od Kolinde mogla voditi neko kolo u UN ili Nato, pa jebemti sve onda.

Iz onoga sto sam procitao i cuo, u virus i dalje ne mogu sumnjati, ali mogu u ovu sveopcu propagandu, sirenje straha, stvarnu opasnost i medicinu koja je na skroz niske grane otisla kada su “outsourcali” sva istrazivanja i lijekove farmaciji.

Ovom svijetu treba jedna organizacija ZDRAVOG RAZUMA.

Corona ludilo

Postovanje ljudi.

Nemam sta puno objasnjavat, svi znamo kakva nas je nevolja snasla. Pratim malo medije i u Hr, a redovno pratim lokalne. U Hrvatskoj je puno restrikcija na djelu, ovdje nije jos toliko, ali pitanje je dana kada cemo doci do potpunog lockdown-a. Mislim da je Ontario vec proglasio potpuno lockdown osim essential business-a .

Ovdje rade na listi i vjerojatno ide za koji dan ista stvar. Slicna firma kao moja, ali za istocnu Kanadu je essential business i oni i dalje rade u Ontariju, tako da mi ocekujemo da ce i kod nas biti slicno. Ja bi se inace radovao i vjerojatno kudio kakva je mene nevolja snasla da i najgore vrijeme na kugli zemaljskoj ja ni tada nisam dobio privremeni otkaz. Ali nisu vremena za zajebanciju i onaj tko radi i ostane raditi u ovoj situaciji u kojoj smo mi kao provincija mislim da se moze smatrati poprilicno sretnim.

Nas je ovdje snasla jos jedna nevolja, a ta nevolja je cijena barela nafte. Ja kad sam dosao 2011, mislim da je cijena barela bila preko 100$, zato je bio onaj veliki boom. Onda je sve palo tamo u 2015 na ispod 60$, mislim da se spustilo do 30-40$ pa se onda unormalilo i drzalo na nekih 60$ do prije koji tjedan. Ovo se nikako nece svidjeti neoliberalima i slicnim jebivjetrima, ali sve to zbog vehabijskih kozojeba.
Oni su si umisili da su netko i nesto pa stimaju cijenu kako hoce ispumpavanjem vise nafte nego sto trziste trazi. To vec i ptice na grani znaju. Problem je sto to sve rade pod plastom Amerikanaca, a njima naravno ne moze nitko nista.
Nisam ja neki rusofil niti mi je Rusija neka zemlja na koju se treba ugledavati. Ali oni su evo prvi koji su im stali na crtu pa sad da vidimo tko ce prvi popustiti, i moja potpuna podrska ide Rusiji da uniste ovu gubu koja da im nema nafte jos zivjela po satorima.
Oni sebe nazivaju kartelom, OPEC, a u biti glavnu rijec cini se vode Saudijci, jer koliko sam uspio procitati sve izdrkavanje oko nafte u zadnjih valjda 30g je bilo uglavnom zbog Saudijaca.

Cemu takav govor mrznje ili netrepeljivost prema Saudijcima. Za one koji ne znaju, onaj napad na bliznace 2001g. koji se ako se dogodio je bio od strane Saudijaca, koliko se sjecam svi su bili saudijske nacionalnosti, osim jednog iz Jemena ili neke takve zemlje. Bin Laden je bio Saudijac, ISIS je financiran od Saudijaca, koji je nasem Hrvatu odrubio glavu. Covjek je usred bijela dana u Istanbulu ili Ankari ubijen ko zivotinja u AMBASADI SAUDIJSKE ARABIJE i jos su ga navodno htjeli ili jesu rastopiti u kiselini. Sve to pod patronatom ekstremnog vehabizma iz Saudijske Arabije. Njihovi ljudi zive siromasnije od bilo koje druge jednako naftom bogate drzave u susjedstvu, ljudska prava nemaju, zene ne smiju vozit, ne smiju u javnost same ili samo jednom tjedno umotane od glave do pete. Ljudima rezu glave na javnim trgovima. Napadaju i razaraju susjednu zemlju pod izlikom da su tamo teroristi. A svi teroristi u zadnjih 30g su bili uglavnom Saudijci. Pa mi recite da nekome takvome treba stediti rjecnik i biti politicki korektan.

Eto uglavnom, te pustinjske izdrkotine nikako ne pisu dobro Alberti i svima kojima nije lako ni jeftino vaditi naftu. Mislim da bi i Norvezani mogli najebati. Samo mi nije jasno da nijedna od tih drzava u OPEC-u ne kaze apsolutno nista. Ako i kazu, onda bude onako sramezljivo uglavnom protiv Rusije.
Ovaj nas premijer u Alberti je cijeli budget temeljio na 60$ po barelu. Na konferenciji za medije zajedno sa ovim virusom je rekao da se nada da ce ovima doc pamet u glavu pa da nas shvate ovdje.
Vidjelo se da mu je bilo neugodno i vjerojatno nezamislivo, i od svih scenarija, ovo je valjda crnije od najcrnijeg.

Lik je sirio retoriku kako ce se on boriti neumorno za naftu i Albertane, prijetio je da ce, a i je, otvoriti tzv. war room za Albertu odkud ce se voditi bitka za Albertu i naftu. Onako sramezljivo na konferenciji za ovaj virus kaze “da se nada da ce ovima doc pamet u glavu“. Da je bar udario sakom o stol i napao Saudijce ili urigirao kod Amerikanaca da ih urazume i spuste na zemlju, ja bih ga momentalno podrzao iako ne volim politicare. Manji smo se od makovog zrna. Uglavnom se prijeti se Trudeuau u Ottawi, a kada ode tamo onda sve fino onako “pa znas Justine, nije nam bas dobro ako bi mozda mogao uskociti”. A doma je uglavnom retorika, “sad ce on mene vidjeti”. A Trudeau ni sam sebi nije jasan.
Harper je bio premijer Kanade prije Trudeaua i taj covjek i njegova vlada su bile stetocine, ljudi su mislili da gore ne moze, pa je zato Trudeau i dobio izbore. Mislim da ni sami glasaci Trudeau nisu zadovoljni s njime, ali izbor sad na zadnjim izborima je bio katastrofa i ostanak Trudeaua se cinila kao najmanje losa opcija.
Nekako se cini da netko sustavno radi da tek toliko odrzava Kanadu da bude dobro, ali i da ne razvije puni potencijal.

Da se razumijemo, ja nisam za masovno iskopavanje i vadenje nafte, ali svi brojevi nam kazu da apsolutno sve zemlje i dalje vade naftu i vade vise nego prije. Vecina zemalja koja vadi naftu daleko vise zagadjuju nego cijela Kanada. Ali eto, bas smo mi ovdje nasli se kao biti neki cistunci i primjer. A odete u ducan kupiti mlijeko i kruh dobite cete 20 plasticnih vrecica, za dvije stvari. Hocete npr. sjesti na vlak kao da ne idete s autom i zagadujete, e pa k…, vlaka nema, ili kad se snijeg otopi pa po livadama vidite sve smece od zadnjih 5mj(ociste to oni, ali svejedno), kuzite?

Moje je nekakvo misljenje da bi vlada trebala i morala pomoci provincijama oko nafte i tih fosilnih goriva, i uloziti svoj trud koliko se moze. Nikako ne sada da se sve unisti, nego ok, ako vadimo naftu idemo ju vaditi na najbolji nacin da izvucemo najvise sto mozemo, a bez da dodatno unistavamo prirodu ili da netko pati(lokalno stanovnisto). Znaci ako sada postoji prilika da raskopaju jos 50% provincije da se neki jos vise obogate i da razjebu zemlju, tu bi federalna vlada trebala uletiti i reci, ne, mozete vaditi sto vec vadite plus 10-20%. Znaci ne biti pohlepan, ali i odgovoran u isto vrijeme. Iz onoga sto sam ja vidio, a bio sam po dosta tih busotina/firmi (Cenovus, CNRL, Shell, Conoco Philips, Suncor, Spectra i ostali), svi su bili poprilicno odgovorni i daju maksimalni trening koliko mogu da ljudi znaju sto i kako rade. Jbg, znamo svi da nafta nije najcistija, ali idemo napraviti najbolje sto mozemo. Tako je nekako i funkcioniralo.
Druga stvar, skupiti pametne ljude iz Kanade, kojih ima, i dok mi svi vadimo i preradujemo naftu neka oni rade na planu kako ju vaditi sa sto manje zagadenja, problema i troskova i onako postepeno je mijenjati za ciscu energiju. Bez icijih i ikakvih privatnih interesa, osim boljitka cijelog drustva. (Ovo je kljuc civilizacije i drustva)

Znaci, ja nisam da se nafta vadi sada 100% ili da se ne vadi uopce, nego sam za plan da se vadi, ali da se pored toga plana usporedno radi i plan kako uz najmanji gubitak preci na alternativu kroz odredjeno vrijeme, ako me kuzite. To je problem sa Trudeom, koji je cini se kao necija lutka i gura tu svu agendu da sve odjednom mora stati, a nema neki plan za alternativu. Skuzio bih ja njegovu politiku i vjeroajtno bi imala smisla da smo neka europska zemlja, ali onaj tko zivi ovdje zna da mi za takve stvari jos nikako nismo spremni.

Da vam iskreno kazem, ja nisam zabrinut zbog virusa ili cijene nafte, nego onoga sto ce potencialno doci iza toga ako ovo sve potraje. Vi u Hrvatskoj koji citate, mislim da shvacate i svjesni ste. Nastradat ce cijeli svijet, ali mi zbog te ovisnosti o nafti ovdje u AB i vjerojatno puno vise, ukoliko se ne vrati bar na 60$ po barelu. One siromasne zemlje koje su se ionako jedva koprcale, npr. Hrvatska, mislim da ce proci jos i gore. Fakat vam zelim srecu tamo sa hdzsdp-om. Ovdje mi ako nista, politicari ulijevaju ipak puno vise povjerenja.
Tesko je zamisliti i znati sto ce se dogoditi, ali ako sve ode u onu stvar mislim da bi ovdje mogla nastupiti ekonomska depresija, a i neke druge stvari.
Svi se boje tog virusa, a nisu svjesni da ako dodje do svjetske gladi, sto je tesko zamislivo, ali moguce, da opet moze doci do nekog velikog rata. Teskoce u isto vrijeme izbacuju i najbolje i najgore iz drustva, povijest je to pokazala.
(Pomalo pozitivna stvar je da smo svi u govnima, pa onda mozda sloze neki deal medjusobno da se svi iskoprcamo iz ovoga i zaboravimo da se ikad dogodilo, sto ipak zvuci malo ko SF 😀 )

I federalna i provincijska vlada ubacivaju novac za ovu borbu protiv virusa kao da nema sutra, koliko citam i sve ostale vlade. Tesko je naci istinu u tome svemu, jer ja medijima ne vjerujem, vjerujem samo u ono sto vidim i cujem iz prve ruke. Ono sto sam ja izcitao je da je virus opasan za one koji ga dobiju, cini se da je jako tanka granica od prelaska u pluca, a ako se spusti u pluca onda je ta osoba jednostavnim rjecnikom najebala.

Po statistici, najgore prolaze stariji i bolesniji, oni najcesce i umiru. Prave i istine brojeve je jako tesko naci. Bombardiraju svakodnevno da u Italiji umire po 700-1000 ljudi dnevno i nikakve dubinske analize tko, sto, kada, gdje i sl. nego samo umiru masovno. Znaci potpuno povrsno clickbait strasenje, bez imalo razuma. Nesto ko one glupe plavuse u filmovima koje pocnu vristati zbog neke pizdarije i jednostavno ih ne mozes usutiti i prizemljiti. Tako mi se nekako cine ovi mediji. Dajte malo razuma, jbt

Kao sto sam napisao, sumnjicav sam, pa sam se sam isao uvjeravati i traziti istinu. Nisam nasao puno, ali ono sto jesam dovoljno je da stvori sumnje i pitanja. Naime, u Italiji u 2018g prema UN statistici, umiralo je oko 1750 osoba dnevno, od raznih stvari. Sada svaka osoba koja premine nije preminula od nicega drugoga nego bas od tog virusa. To je sve sto nam serviraju.
Pa dajte objavite, tko su te osobe, mislim koliko godina su imale, kakvog su zdravlja bile, sta su radile i sl. Jedna je slika osvanula na Twitteru, vojni kamioni u Bergamu koji su dosli kao prevoziti mrtve i to je bilo to. Znaci, apsolutno nista drugo nego su bas dosli prevoziti mrtve. Dajte, nek mi netko objasni tko vjeruje u te medijske price i bajke kako uspijevate, pa da i ja probam? Mozda mi zivot onda bude puno laksi i jednostavniji

Sad ja u Zagrebu zamislite odem nadjem dobar trenutak i mjesto i slikam vojsku koja cisti od potresa i stavim to na Twitter, kao evo, u Zagrebu se vojska priprema za prijevoz mrtvih od corone virusa i uhvatiti ce se neka budala na Twiteru i to prosiriti. Kuzite me?

Bilo kakvo kriticko razmisljanje i propitivanje nije dobro doslo, te osobe su odmah etiketeriani kao glupi, mrzitelji, teoreticari zavjera ovakvi ili onakvi. Cak i to razumijem, jer na jednoj strani imate likove koji sire jednu stvar 100%, a drugi na drugoj strani idu u potpunu krajnost i tvrde suprotno 100%.
Ja citam apsolutno sve i nemam nikakvih problema cuti necije drugo misljenje iako se ne slagao s istim ili bilo totalno SF, ali ne vjerujem apsolutno nikome, jer je toliko manipuliranja i dezinformiranja. Pogotovo onima koji mi pokusavaju nametnuti svoje ili necije misljenje.
Ne postoje vise infomacije ili vijesti nego samo teorije kojima ovisno kako zvuce, kako su napisane i od koga odlucujete da li cete ih prihvatiti kao istinite. Za sada masovni mediji dobivaju tu bitku i vecina ljudi njima jos uvijek vjeruje, ali polako se ta brojka smanjuje, jer su ljudi poceli sumnjati. Jedan dio je otisao skroz na drugu stranu, npr. oni sta vjeruju da je zemlja ravna, znaci iz jedne krajnosti u drugu jbt. Ali sve vise i vise ljudi se budi i uvidja da istina nije samo jedna i to je dobro.

To su mogli prodavati prije nekih 10-15g prije masovnog interneta, kamera i mobitela, sada istina i druga stana medalje izlazi na vidjelo. I to ne u obliku da masovni mediji kazu jednu stvar i sada dodje jedan teoreticar zavjere i baca neke svoje argumente pa kaze drugu stvar, sad bi vi jednom od njih trebali vjerovati. Ne, nego ukljucite youtube i trazite ljude i kamere iz prve ruke i vjerujete ono sto vidite ili jos bolje sjednite na vlak, bus, avion i odite se uvjeriti sami.
Bas kako sam ja ili mi, uzeli one WH vize, kupili avio kartu i dosli u Kanadu ili Njemacku, uvjerili se sami iz prve ruke kako je ovdje. Prije toga su sve bile samo price, mitovi i marketing u koje nismo imali izbora nego vjerovati.

Znaci, evo sada ovaj virus. Dosao je nama u Albertu i ista stvar ko i svugdje na svijetu, restrikcija po restrikcija. Premine prva osoba i odmah na konferenciji za novinare i u lokalnim medijima “Umrla prva osoba od pandemije korona virusa” . Znaci veliki naglasak da je osoba umrla od pandemije virusa. Sad bi ja trebao tom njihovom izvjestaju trebao slijepo vjerovati, slusati i usrati se u gace, jer ocito smrt ide mojim putem. Ali, kako ipak ne volim biti povrsan, procitam taj tekst cijeli i sa razumijevanjem.
Dolje negdje u sredini onako sramezljivo pise da je osoba takodjer imala “underlying condition” i onda nabrajaju “hypertension, diabetes, hearth condition, chronic lung problems“. Ali ne, prvo sto su spomenuli je da je osoba umrla od pandemije virusa, ne od ijedne druge bolesti koju je imala.
I nemam ja s tim problema, nisam niti doktor niti znanstvenik i mozda je osoba stvarno umrla od tog virusa. Ali zasto na naslovnici i na konferenciji mora prvo biti da je osoba umrla od pandemije virusa, a ne da je osoba umrla i potencijalan uzrok smrti bi mogao biti virus? Ako je sve ovo kroz sto prolazimo za opce dobro?

Ocekujem to od retardiranih novinara, ali zasto doktori idu tom logikom? Pa oni bi trebali biti jedan od temelja drustva i jedni od rijetkih kojima bi morali i trebali vjerovati, ali sa takvom retorikom, indirektnim i suptilnim sirenjem panike mi bi onda trebali biti na njihvoj strani?

Ja pratim i postujem sve regulative i savjete koje su nam nametnute i savjetuju, jer reda i nekakve hijerahije mora biti, ali jednog dana kada ovo sve zavrsi i kada saznamo pravu istinu, duboko se nadam da cemo mi kao ljudi, drustvo biti svjesni toga i da cemo ici za onima koji su lagali, ali ovaj put do kraja. Duboko se nadam da su to politicari i masovni mediji pa da iskorijenimo taj korov.

Eto, uglavnom to je to. Moj najveci strah je da ce ljeto biti otkazano, jer ovdje upravo pada snijeg i temperatura je oko -8. Planirali smo u Hrvatsku na mjesec dana u 9mj, ali dobitak na lutriji ce biti ako nas puste u park ovo ljeto, jer je i to sve zatvoreno. Bukirao sam kampiranje u 5mj i cvrstog sam uvjerenja da ce se do tada stvari vratiti u normalu. Ako to propadne, onda neka sve ide u onu stvar.

Rekli bi nasi dragi veliki vodje u obliku medija i politicara, koji inace svakim danom donose dobre odluke u ime svih nas i s kojima se uglavnom svi uvijek slazemo, ne bitno bili u Njemackoj, Kanadi, Hrvatskoj ili Bangladesu, #STAY HOME.

Ja kazem #COMMON SENSE 🙂 (tko bi rekao da ce najveca bitka u 21st. biti borba raspoznati sto je istina, laz ili zdrav razum)





Ah Calgary :(

Tamo negdje u 11mj prosle godine, iz ciste dosade, a i malo znatizelje listao sam indeed (www.indeed.ca) i naletio na oglas kojemu ime nema puno veze sa mojim sadasnjim poslom, ali otvorio sam ga da procitam sta traze i ispalo je da je to vrlo slicno onome sto sada radim. Poslodavac? City of Calgary. 

Mislim da sam samo procitao oglas i ugasio ga, kao naah, ne da mi se s tim zafrkavat. Ali nesto me bilo kopkalo i mislim si ma ajde idem bezveze aplicirat. Ti oglasi iz korporacija i vlada mi idu na zivce jer morate svaki put napraviti profil i tamo doslovno sve ponovo ispunjavat. Da stvar bude gora, moj resume je profesionalno napravljen prije par godina i nije bas up-to-date, sto bi rekli.
Sad kako je ovaj lik koji je to radio koristio neke svoje template, a ja nisam neki veliki ekspert za Word ili Excel, svaki put kad upisem nesto moji fontovi i razmaci su obicno drugaciji od njegovog. Sta je radio i kako, nemam pojma i nije mi se dalo gubiti previse vremena da skuzim kako prepravit, pa sam ja to samo upisao sa slicnim fontom i velicinom. Kad pogledate cijeli resume onda bi svakom normalno bio upitnik iznad glave, a pogotovo tako nekima koji biraju potencijalne zaposlenike. 

Resume je najbitnija stavka u apliciranju za posao, a onda mozete zamisliti kolike bi sanse trebao dobiti sa takvim resumeom(prvi dojmovi su najbitniji), a pogotovo to jos za grad gdje je naravno teska borba uopce dobiti intervju. Za City of Edmonton sam aplicirao valjda 10 puta i za najgluplje i najosnovnije poslove i nikad me nitko nije zvao. A tad sam jos i dao truda kao da ga malo ustimam prema oglasu i bar su sva slova bila iste velicine.

Ali eto, ocekivano me nisu zvali…do negdje tamo pocetkom ovog mjeseca. Iznenadili su me i sokirali. Kao hej bok, dobili smo tvoju aplikaciju/resume, pa sada obavljamo intervjue i zanima nas kada bih mogao doci. Iskreno da odmah napisem, ja sam trenutno jako zadovoljan sa sadasnjim poslom i poslodavacem, mislim da nemam aposlutno nikakvih primjedbi(sto je za one koji me znaju iznenadujuce, jer obicno ja imam primjedbe, naravno opravdane). Sigurno se onda pitate, pa sta sam aplicirao za taj posao? 

Pa nekada iz dosade vam bacim oko na linked in ili indeed i gledam oglase po nekim ljepsim mjestima, da se ne bi ko zna sta otvorilo pa reko da probam. Onako u sebi znam da nemam neke sanse, jer nije da sam neki doktor ili nuklearni fizicar, ali imam taj sklop u glavi da nemam sta izgubit. Pa je tako bilo i sa ovime. Obicno ako je jednostavno aplicirat onda apliciram, ako je komplicirano onda mora biti vrijedno mog registriranja i kopi pejstanja svega na profilu. City of Calgary je bio tu negdje.
Ne gledam poslove po Edmontonu, ali bacim oko na istocnu Kanadu, Calgary, Vancouver i okolicu, a i Europu.

Tako mi pricamo na telefon i kazem ja liku da jesam aplicirao prije par mjeseci, ali sam mislio da je to gotovo. Iz iskustva znam da HR nisu nikakvi vanzemaljci i hrpa njih ne pogleda resume kako treba nego samo ono sto njima pase(citaj kljucne rijeci). Tako sam pomislio i za ovoga i kazem ja njemu da sam u Edmontonu, pa jel to problem?
Odgovara on da nije, vidjeli su moj resume pa bi me htjeli svakako intervjuirati. I sad ja tako zatecen se vozim, kontam pa kazem, pa gle, meni je ovdje sad super gdje radim, ali da bi htio zivjeti u Calgaryu, to svakako i zbog toga sam zapravo najvise zainteresiran. I dodam ja na to, pa daj ako imas hrpu kandidata daj onda radije druge zovi, a ja cu probat mozda u buducnosti. Odgovari on meni, pa kao dobili smo tvoj resume i zanimljiv im je i htjeli bi intervju. Reko, adje dobro, daj onda javi kad vama pase oko 12 pa cu ja doc jedan dan.

Ispada cudno da sam ja aplicirao za posao i onda preko telefona im kazem da nek zovu druge kandidate, a oni umjesto da kazu hvala dovidenja, ne oni eto bas hoce iz Edmontona da dodjem na intervju. To se vjerojatno bas ne dogadja cesto. Kuzio bih da je opet neki veliki boom, ali sa nezaposlenosti od 7% i to za grad raditi, mislim da imaju poprilican broj kandidata, kakva god da je pozicija u pitanju. Cak da je nezaposlenost i jako niska, vjerujem da bi opet bila hrpa kandidata.
Ali eto, cim sam se sa njima dogovorio i rekao da cu doci na intervju znao sam da cu dobiti posao i zakomplicirati si zivot bezveze.
 
Tako se mi dogovorimo da dodjem sljedeci tjedan u 12. Citam ja o tome svemu i pitam jednog decka koji je tamo radio pa mi dao hrpu korisnih informacija. Kaze da je sve super i da ako mi ponude posao da prihvatim bez razmisljanja. Takodjer je spomenuo da je intervju dosta zajeban jer koriste STAR metodu. To vam je metoda gdje bace neko pitanje i sada vi morate izvuci pricu koja ce objasniti situaciju u kojoj ste se nasli, zadatak koji je bio postavljen, akciju koju ste poduzeli i koji je bio rezultat. 
Sto se tice moga sadasnjeg zanimanja, ja sam to rasturio i nema sta nisam radio ili nema sto ne mogu shvatiti, imam super i dosta siroko iskustvo iz bivsih firmi, pa sam mislio nece biti problem.

Tako sam ja o tome citao (ovdje https://www.calgary.ca/cfod/hr/Pages/Careers/Interview-Method.aspx ), spremao se i skoro naucio oglas na pamet. Jer sam mislio da ce oni izvuci iz oglasa ono sta traze pa postavit neko usko povezano pitanje pa da cuju od mene kako sam ja to rijesio u proslosti i kakav sam fit za tu poziciju. 

Napisao sam valjda knjigu iskustava u obliku biljeski sa svim potencijalnim situacijama vezanima za posao(ne tehnicki dio), da bi naravno na intervju me pitali apsolutno nikakve veze sa nicime sto sam ja mislio da ce me pitati. Znaci, cisto snalazenje i bulsitovanje u trenutnoj situaciji.

To vam dodje ko ono kada imate ispit pa strebate sve i mislite si to je to, bring it on, rasturit cu. Dodje ispit na stol, prvo pitanje i BAM, nemate pojma! I nakon toga samo vam se mozak ugasi. To se meni dogadjalo jako puno puta u skolskim danima, doduse igrao sam i na srecu tada pa me to sjebavalo. Od tad sam naucio da srece bas i nemam pa onda kao imam plan B, a to je to odmah na sljedece pitanje. Mislim da je tome i pridonijelo i samo iskustvo zivota u ovdasnjoj kulturi i mentalitetu, jer ovdje nekako prevladava ako se nesto negativnije dogodi nije odmah kraj svijeta(uzmite koronavirus problem kao najsvjeziji primjer, kako je u Hr, a kako je u Kanadi tretiran(medijski i zdravstveno)). To je valjda cista priroda, mentalna borba, psiha, ako se odmah dogodi nesto negativno onda je negativan ishod vjerojatniji od pozitivnog. A na nama je valjda da se naucimo nositi ili odmah izdignuti iz negativnog. To razlikuje uspjesne od neuspjesnih. Dobro, tu sad ima malo i nogometne filozofije pa bolje da prestanem…al je vrlo slicno 🙂
Uglavnom, poanta je da sam se ja kakti naucio izdignuti nakon negativnog(prvog pitanja npr.)

Bila su dva lika na intervju, jedan je bio prvi supervisor, a drugi supervisor od prvoga ili moj potencijalni drugi supervisor, kako hocete. Znaci, nije HR(Human resources) i nema bas mjesta greskama. HR, onaj tko je bio ikada s njima na intervju, lako ih se da izgubiti u tehnickim stvarima. Jer njima je bitno samo da trkeljate nesto, a jos bolje ako korisitite poslovne termine.
Tako sam ja, nakon prvog pitanja, imao par sekundi ili da mi mozak samo stane totalno ko nekad u proslosti ili da rasturi, treceg nema……..

Ti mater, bio sam ko Spud u Trainspottingu hahaha(bez kokaina 🙂 ). Rasturio sam u tolikoj mjeri da sam naravno dobio posao, jos na to odbio njihovu prvu ponudu, ponudio svoju koju su prihvatili!

Jel da pisem sta dalje haha

Salu na stranu. Mislim da je bilo cetri ili pet tih STAR pitanja i bila su dosta zafrkana, nije da su bila u obliku da nesto racunate pa nemate pojma o pojmu i nemate apsolutno sta izvuci, a trebate dati odgovor komisiji. Nego ovdje imate valjda 30sek da izvucete nesto iz zivota ili radnog iskustva i ispricate kroz tu metodu. Znaci, cisti bulsit, sto bi se reklo ovdje. Oni koji imaju tremu pred te intervuje bi vjerojatno ovdje zablokirali ili zeznuli.
 
Ja sam eto (valjda) uspjesno odgovorio na sva ta pitanja, plus na to sam ja osobno imao hrpu ozbiljnih pitanja za njih i govorili smo o dosta tehnickih stvari, pa usporedbi mog sadasnjeg posla i tog buduceg. To vam je jako bitno, pokazati ozbiljnost. Tu nisam bulsitovao, nego me zanimalo sto stvarno mogu ocekivati. Jer ako oni mene hoce da im ja radim jednu te istu stvar bez pitanja, onda me takav posao ne zanima. A puno je takvih poslova, pogotovo kada radite preko unije(sindikata).

Inace, jos da dodam, ja u zivotu nisam imao puno intervjua za posao, ali za sve one koje sam imao sam uglavnom dobio posao, osim jednog u Zagrebu. U jednu ruku jer uvijek dobro odradim taj bulsit dio, a u drugu jer sam prirodan i kazem ono sto je i kako je, pa mislim da ako i fulam taj korporativni dio, da me ovaj drugi (biti svoj) dio izvuce iznad drugih kandidata. Naravno ima tu puno drugih stvari koje su bitne npr. odjeca, drzanje, govor, rukovanje, gledanje u oci i ostali dio folklora. Sve sam ja to davno doktorirao, jer nema ovdje druge prilike, pogotovo sto za svako mjesto u dobrim firmama morate imati nekakvu vezu da bi uopce dosli do intervjua.
Zapravo zanimljivo je da sam u sadasnjoj firmi dobio drugu priliku, iako sam prvi put imao intervju, dobio posao i onda ih odbio, ali to je to zanimanje koje nije nista posebno, ali eto rijetko je valjda. Napisat cu o tome.

Zvali su me sljedeci tjedan i rekli da mi hoce ponuditi posao, ali prije sluzbene ponude moram cuti uvjete i prihvatiti. Grad, a i vlada su dosta transparentni pa vam u oglasu uvijek napisu raspon satnice ili place, radno vrijeme, lokacija, vremenski uvjeti i sl.
Nije mi se svidjela njihova ponuda, jer mi financijski nikako nije bila isplativa(bez koristenja nase ustedjevine ili gubitka velikog bonusa u sadasnjoj firmi). Upravo ta njihova transparenost mi je dala prostor za pregovaranjr pa sam ja njima kao ponudio sta bi meni vise odgovaralo.

Necu napisati konkretne brojeve, ali recimo da je raspon satnice/place bio u 5$. Nije to neka cifra, jer i sam grad ima dosta izdvajanja za benefite plus provincijski i federalni porez, pa nije neka ogromna razlika donji ili gornji dio.
Oni su meni naravno ponudili donji dio i mislim da su ponudili samo 2000$ za troskove preseljenja. To se mozda cini kao super ovako na prvu, al ja znam koliko vrijedim i koliko oni mogu ponuditi te sto je meni financijski isplativije za prihvatiti tu promjenu. Pri tome mislim na razliku u primanjima u sadasnjoj firmi i kod njih. Ja bih svakako htio zivjeti u Calgaryu vise nego u Edmontonu, ali ne u tolikoj mjeri da prihvatim bilo sto ili odmah prvu ponudu, taj dio hrvatskog mentaliteta sam davno odbacio. 🙂

Dva benefita protiv kojih nema apsolutno nikakvih argumenata, a niti privatne firme koja moze ponuditi isto, su gradska penzija i sigurnost posla. Apsolutno nijedna firma ne moze to garantirati kao rad za gradsku ili drzavnu firmu. Ovo ostalo, ovisno o firmama, privatne mogu imati bolje.

Nazalost, ta dva benefita ipak nisu prevagnula zbog vjerojavali ili ne, stana i kredita. To je bio jebeni deal breaker.

Naime, ja sam prije dubokog istrazivanja njima ponudio da hocu gornji dio te place i duplo za preseljenje ili da prihvacam ove uvjete, ali da pocinjem tek u Aprilu. Prihvatili su ovo prvo i da sto prije pocnem.
Bio sam iznenadjen i rekao nesto u stilu fuck sad fakat vise nemam izbora(nisam psovao). Nije odgovorio nista na to, ali sam rekao da mi da dan ili dva samo da kazem ovim svojima da odlazim. Uz to sam napomenuo da nitko ne ocekuje da odem sa svoje pozicije i postoji sansa da bace neku nemoralnu ponudu samo da ostanem(nadajuci ce da ce reci pa daj onda ostani, a uzet cemo mi drugog kandidata). Opet ne jer sam doktor ili nuklearni fizicar, nego jer nema apsolutno nikoga da me zamijeni niti na vidiku, a to sto radim je jako bitno za bi sve funkcioniralo kako treba.

Iskreno da napisem, kada su oni meni dali prvu ponudu mislio sam si to nije dovoljno da nam ikako bude isplativo. Rekoh, budem ja njima bacio ponudu koju sumnjam da ce prihvatiti. E tu su bila dva zajeba, prvi je taj sta su oni tu ponudu prihvatili, a drugi je taj sto ja nisam dubinski istrazio koliko bi me stvarno preseljenje u Calgary kostalo. Imao sam neke brojeve u glavi i mislio sam da ce 4000$ pokriti preseljenje, ali ne. Na tih 4000$ bi jos morali potrositi maksimalno 1000$ naseg novca. I to bi cak bilo u redu.

Ali, stan. Napisao sam prije da smo vlasnici stana. Naime, ovdje u ovom kurcevom Edmontonu, a i ne samo Edmontonu stanje je takvo da je sada apsolutna katastrofa za prodavati ili rentati stanove, naravno za onoga koji bi prodavao ili rentao. Trziste je povoljno za kupce ili potencijalne stanodavce, ali nikako za nas da prodamo ili rentamo.
Mi smo sklopili takozvani 5 yr fixed mortgage term, sto znaci da 5g imamo garantiranu kamatu. U slucaju da mi prodamo stan i prekinemo term ranije, moramo platiti banci penal. Taj penal bi iznosio 6000$. Uz to, da bi stan sto prije prodali morali bi uzeti realtora(onu divnu gospodu iz proslog clanka) da to izfotka, izreklamira i pokazuje potencijalnim kupcima. To bi uz dobru cijenu i srecu moglo uzeti par tjedana, uz losu par mjeseci. Ali kakve ja srece imam, cijena je tu najmanje nebitna. Mi bi u bilo kojem slucaju za njihove usluge izgubili jos par tisuca dolara. Ne da bi izgubili sve ono sto smo vec stavili i isplatili nego bi morali ici ispod cijene za koju smo kupili i vjerojatno ono sto dugujemo, Izgubili bi negdje 10-15k $ samo za te penale i njihov fee. Da li je ponuda iz Calgarya bila toliko dobra? Ipak nije

Ok, odustali smo od ideje da prodamo, pa smo onda odlucili rentati. Ja sam doslovno nakon prvog poziva da sam dobio posao stavio nas stan na stranice za rentanje, ne nekima jos uvijek stoji jer nisam maknuo, tek toliko da vidim interes. Apsolutno nista. Jos sam stavio ja mislim 100$ manje nego sto placamo za kredit.

Kad nitko od poznanika nije trazio stan odlucili smo se za opciju da uzmemo tzv management property kompaniju da oni to uzmu pod svoje, a mi im placamo mjesecnu naknadu. Da bi s njima sklopili ugovor, moramo izdvojiti odmah nekih 800$, 500$ za kao administrative fees i 300$ reklamiranje. I onda kada nadju stanodavca 150$ mjesecno. Ovaj prvi dio bi pokrili oni troskovi preseljenja od grada, ali naknadu mi moramo placati.
Secer na kraju je bila (tri razlicite kompanije) projekcija gdje su nam dali njihovo misljenje s obzirom na trziste i iz iskustva. Morali bi stan rentati za najmanje 200$ ispod sto placamo za kredit, ako ne i vise. Ili mozemo probati visu cijenu posto kao imamo high end pizdarije, ali eto vjerojatno najmanje 200$ nize od kredita. Znaci, samo rentanje naseg stana bi nas kostalo najmanje 350$ mjesecno(sa tom njihovom naknadom).
Pored toga svega, morali bi malicku izvadit iz vrtica i cura bi morala dati otkaz na poslu sa kojim je jako zadovoljna, biti nezaposlena tko zna do kad, seliti i premjestati sve i onda jos dolje pocinjati iz pocetka i opet rentati i eventualno traziti novi vrtic.

Da li je uz najmanje 350$ financijskog gubitka mjesecno i sav potencijalni stres Calgary kao grad toliko vrijedan, nazalost ipak nije. Da nije bilo tog stana ili da je mozda cura imala osiguran posao, onda bi nam se isplatilo mozda financijski izgubiti kratkorocno, ali ovako bi bio preveliki rizik i stres i zbog toga sam nazalost morao odbiti ponudu. Tako da smo za sad ostali na ovoj ravnoj ledini.

Ali ne sekirajte se, jer sam ja svoj stres dobro naplatio svojoj firmi, ali bilo je napeto do samoga kraja. Otisao sam ja u Calgary i trebao potpisati ugovor i poloziti neku gradsku dozvolu, ali imao sam 3 sata za razmisljanje i racunjanje, a sadasnja firma da nesto rijesi pa sam onda doslovno 5 do 12 odlucio da nije u ovoj situaciji dobro seliti se.

Pouka za mene koju sam naucio je da vise ne budem aplicirao za poslove “onako iz znatizelje ili kopkanja”. Ili ako i budem onda da znam sto moram napraviti da minimaliziram stres i financijski gubitak.

A pouka za vas ako ikad odete van ili dodjete u Kanadu, imajte iskustvo za ono sto traze. Da bi dospjeli na vrh medju kandidatima, morate si profesionalno napraviti resume i sa sto vise potencijalnih kljucnih rijeci. Jer ljudi iz HR-a s kojima sam pricao par puta, uvijek su mi govorili da je dobivanje posla prodaja. Onaj tko sebe najbolje predstavi i proda taj dobiva posao. Iskustvo i skole su bitne naravno, ali sve to morate podrediti poslu za koji aplicirate. Resume je prvi korak prodaje, a intervju drugi.
Oni su i od toga napravili business. Po korporacijima imaju cijele odjele koji se time bave, za dobrobit korporacije, manje firme nekada unajmljuju agencije(potpuno isto kao realtori i ostali prodavaci magle), a vi imate “pomoc” u obliku tih agencija koje vam pisu resume i cover letter-e. Kada zaokruzite sliku dobijete jedan veliki lijepi biznis u kojima svi potencijalno profitiraju, znaci cista prodaja.

A ja neka vam budem primjer da se bez veze na zapadu ipak moze doci u dobre firme. Iako moram priznat da ja mozda prvi u to uopce nisam vjerovao.

Inace, samo da za kraj jos dodam zasto Calgary?

Mrvicu je veci od Edmontona, puno je ljepsi od Edmontona, ceste su bolje(nema toliko industrije i mislim da grad bolje odrzava), sam grad je ljepsi jer ima brijegove, ali manje drveca i sume nego Edmonton(jer im je sezona rasta mjesec dana kraca zbog nadmorske visine ja mislim) i dvije male rijeke (Bow i Elbow) koje u ljeto imaju onu cistu planinsku zeleno-plavu boju, jer od tamo i dolaze, mozete i pecati i rostiljati tu ribu, u Edmontonu mozete pecati, a neznam koliko se preporuca jesti. Ima manje indijanaca u Calgaryu i generalno je kriminal nizi.
Ima veliki, ljepsi i moderniji aerodrom koji ima puno bolju povezanost od Edmontona(znaci manje dana trosite na putovanja ili vremena na predsjedanje). Ono sto je nama bilo jako bitno je sat vremena od planina( Canmore i Banff) i sve iza toga je blize(Kananaskis, Waterton, Radium, Golden etc). Iz Edmontona nam treba 4h do Banffa ili Jaspera. I ja sam si mislio ne znaci mi to puno, ali znaci, gubite 8h na voznju za razliku od Calgarya gdje mozete otici u subotu ujutro planinariti i vratiti se navecer da ste potrosili samo mozda 30$ na gorivo i 2h na ukupnu voznju. To raditi iz Edmontona je psihicki, fizicki i financijski teze, iako se moze.
Calgary ima apsolutno sve sto ima i Edmonton, znaci ne gubi se nista. Ako vam znaci puno, koncerti velikih bendova su u Edmontonu, takodjer art scena(zar netko dolazi u Kanadu zbog art scene?). Edmonton je mrvicu jeftiniji i ima vise industrije. Dosta je lijep grad u ljeto kad sve zazeleni, jer ima jako puno drveca i parkova, al jbg, ljeto nam je u zadnje vrijeme jako kratko tako da ni to vise nije to. Radije bi zurio na -30 u planine ili otvoreno polje, nego u dim iz rafinerija i velikih firmi.
U Calgaryu bi ljudi statisticki trebali biti pametniji, jer je white collar, ali to ne znaci nista. Ljepsi je osjecaj hodati u Calgaryu jer je sve nekako uredenije. Ima puno vise boljih restorana nego Edmonton, takodjer i pivnica. Kazu da ima manje snijega, ja sam bio dva puta usred tjedna u zadnjih mjesec dana i oba dva dana je u Edmontonu bio snowfall warning i ledena kisa i 30cm snijega, a u Calgary sunce, snijega jako malo. Da je nesto drasticnije toplije sumnjam, ali pomognu mu topli vjetrovi sa planina koji onda dignu temperaturu na par dana i otope snijeg, koji u prosjeku pada manje nego u Edmontonu.

Zao mi je da nam se nije poklopilo sve, ali sutra je novi dan 🙂

Eto, to bi bilo to, koga zanima.

Calgary

Eto, sudbina je umijesala svoje prste i cini se da sam ja u Calgaryu za par tjedana. Bas se potrudim opet pisati i zavrsim prvi post nakon par godina sa “ako dobijem dobru ponudu iz Calgarya da bi otisao“.
Sta se dogodi par tjedana kasnije? Nakon sto sam aplicirao za posao onako bezveze prije 4 mjeseca, zvali me na intervju na koji sam otisao iz ciste znatizelje, nisam nesto ni pokusavao, niti se trudio i na kraju sam cak rekao da sta ne uzmu drugog kandidata jer se meni ne isplati ici osim u odredjenim uvjetima, oni meni ponude sve sta sam trazio! Pa kako ih onda odbiti?! I to pored preko sto kandidata, 10tak na intervjuu, nezaposlenost u Calgaryu je 7% i bas mene iz Edmontona hoce.
Znaci, neznam jel postoji knjiga u onom dijelu knjizare za business i personal success, ali ako nema onda definitivno mogu napisati jednu sa imenom, “Power of bulshit”…sa podnaslovom “how to succeed in Canada”.

I to sada komplicira situaciju, jer ovaj blog sam poceo pisati na ovom sadasnjem poslu upravo zbog toga sto sam imao vremena, plus sam bio placen prekovremeno, ne za blog naravno. I eto sranja.

Probat cu napisati jos neki clanak jer imam materijala za napisat knjigu, a pogotovo o ovoj sadasnjoj firmi gdje sam stvarno dosao i naucio kako americko drustvo uistinu funkcionira.

Customer service

Bio sam spomenuo i dotaknuo se prodavaca u nekom od proslih clanaka. E pa idemo sada napisati i opisati kakav je mentalni sklop i sposobnost jednog prosjecnog prodavaca i opcenito usluznih djelatnosti u Alberti. Reci ce neki da nije tako i da ja imam samo losu srecu, ali moguce je imati losu srecu jednom ili dva puta, mozda i tri. Ali imati losu srecu 9g je ipak malo teze.

Znaci, zamislite da si hocete kupiti televizor i sada si malo istrazujete sto hocete i kako hocete pa si onda otprilike nadjete nesto. Recimo da je wishlist, 40” smart tv, 4k, sa najmanje 120hz refresh rate(ne motion rate) i to naglasite, mozda 3 HDMI porta I 3 USB-a, poznati brend. Napisete si to sve na papir i odete u ducan. U ducanu odete na odjel televizora i sada do vas dodje prodavac do vas pita da li vam moze pomoci? Znaci nije dosao lik sa frizdera da vas pita jel moze pomoci, nego lik koji radi na odjelu televizora.
Odgovorite da moze i date mu onaj prethodno napisani wishlist. Njegov ili njihov tipicni odgovor ce vam biti ovakav: “oh yeah, we have lots of these, take a look around and if you see anything you like let me know

Vi dodjete sa namjerom da ne gubite vase dragocjeno vrijeme, a ni njihovo. Ocekujete da oni kao prodavaci na temelju onoga sto vi trazite i vec imate zapisano da vam samo direktno pokazu imamo to, to i to, jednostavno. Ali neeee, to ovdje tako ne funckcionira…
Ovdje vi morate napraviti njihov posao, istraziti sami za sebe, potraziti po ducanu model i onda uhvatiti prodavaca za ruku i reci sto hocete. On ce otici to potraziti i mozda otfurati na blagajnu da platite i to je to. Naravno, mozete vi doci kao bedak, traziti pomoc i pitati pitanja, ali u 95% slucajeva oni ce vam napraviti apsolutno isto sto bi i vi napravili da niste pitali za pomoc. Otici ispod televizora ili sto vec kupujete i citati po kutiji ili deklaraciji.

To je bio jedan primjer na televizoru kako to funkcionira.

Mozete tako ici kupiti kauc, frizider, kuhinju, auto, stan, avion ma bilo sto. Apsolutno nitko ne slusa vas kao kupca sto trazite i sto zelite, jos manje da netko nesto zna dubinski o tome proizvodu koji prodaje. Jbt prije cete na dobiti na lutriji, nego ovdje naci prodavaca koji ce vam uistinu prodati nesto. Ima iznimki, i ja ovako iz glave mogu navesti samo dva primjera u 9g gdje su prodavaci ostavili dobar dojam. Jedan je bio za kauc(Sofa land), a drugi za madrac (mattress mattress), s tim da u ovom drugom naravno prvi prodavac nije imao pojma o razlici dva madraca pa je onda uletio manager ducana i taj je lik znao svoj posao.  Ovo ostalo je bila srednja zalost i ne ocekujte neko znanje, efikasnost i pomoc.
Kada vam ljudi ostave pozitivan review, vjerujete mi da je taj review 100% pozitivan jer je osoba bila ljubazna. Znaci, moze on ne znati ni kako se zove proizvod koji prodaje, ali ako je pri tome ljubazan to vam je to.
Reviewi apsolutno ne znace nista, jer i ako ostavite neki los review ili ce vas izignorirati ili ce reci da im je zao pa kao javite im se. Da ce oni napraviti neki sastanak sa tim ljudima i reci im hej, pa dajte potrudite se malo, etika, moral ovo ono. Nope, apsolutno nikoga nije briga. To vam je direktno ona povrsnost ili plitkoca koju svi spominju za kanadjane i amerikance. Kada bi sada zagrebali ispod povrsine onda bi shvatili zasto su americki proizvodi vecinom sranje, upravo zbog tog nedostatka radne etike gdje ljude apsolutno boli ona stvar sto i kako rade, tu su jer se racuni moraju placat, a ne da netko bude zadovoljan jer ste vi napravili dobar posao.

Dat cu vam dva primjera iz zivota od kojih me prvi totalno razocarao, pa onda jos jedan gdje sam onda do kraja samo zaokruzio svoju sliku o prodavacima i onda vjerojatno totalno izgubio svaku nadu da im se moze pomoci. Imam puno primjera i od ne prodavaca nego ovako obicnih ljudi koji rade usluge, npr. ciscenje, popravljanje necega, bankari, kuhari, obiteljski doktori i sl.
U Hrvatskoj ce vas ubiti birokracija, a ovdje ljudi i njihova letargicnost i nemar.

Prvi primjer je kupnja nekretnine.

To su vam tzv. realtori kojima je to profesionalno zanimanje i moraju se posebno “skolovat”. Svi su nam frendovi i poznanici prodavali pricu da mi MORAMO imati realtora, jer samo on ce nama naci najbolju nekretninu koju mi sami nismo u stanju naci, a i on ce ispregovarati za nas kao nitko drugi.

Svi stanovi koje vi mozete naci na online stranicama su potpuno isti stanovi koji ce vam i oni pokazati. Jedini benefit koji oni imaju je taj da oni imaju program u koji mogu staviti sto mi trazimo, npr. dvije sobe, dvije kupaone, xx kvadrata I cijena od-do. Onda mi njemu damo email i nama dodje notifikacija sa linkom i informacijama kada nesto novo izadje. Nije to da izadje mjesec dana prije ikoga pa vam je prednost, nego izadje isti dan kad i po drugim oglasnicima. Prednost tog softwarea je sto tamo stoje sve zive informacije koje zapravo dijele realtore od obicnih ljudi. Znaci, ako ulozite novac da budete realtor, niste ga ulozili u titulu, ime ili buducnost, nego u software koji prodaje na kraju tu nekretninu, jer vam da informacije koje inace ne bi mogli saznati preko obicnih oglasnika.

Mi smo probali sa 2 realtora. Moja neka logika je(bila) da ako si ti prodavac, a pogotovo jos fensi prodavac za kojeg si se posebno skolovao i pored toga ti svaki skopljeni posao donese jako pristojan novac, da ti moras biti u stanju ponuditi nesto nama kao kupcu samo na temelju onoga sto mi trazimo. Ali neee.
Oni vam obicno kazu, pogledajte oglasnike (ili iz njihove trazilice koji oni salju) pa ako nadjete nesto sto vam se svidja javite pa ce on nama pokazati. Znaci, njegov je posao da on samo dodje na xx mjesto, uzme kljuceve I otkljuca stan/kucu. Ovaj drugi realtor kojem smo dali sansu nije znao ni gdje su kljucevi u pm. Ali bitno je da je on dofurao svoju zensku koja mu je i partner, oboje u odijelima, kravati, skupom autu i sa tabletom po zgradi hodaju dok smo mi razgledavali stan. Njegov jedini argument je bio zasto moramo pogledati, pa potencijalno kupiti ovaj stan je zbog balkona i pogleda(koji smo btw. vidjeli na slikama). Znaci, lik meni oce prodati stan jer ima jeben balkon. U Edmontonu? Tu gdje imamo tri dana ljeta i vecina pogleda je na velike ceste ili industriju. Ali da, meni bi balkon trebao biti prioritet, ti mater

Oni ne znaju ni osnovne informacije o tome sto prodaju i boli ih ona stvar. Oba dva realtora rade za najjacu realtorsku kucu Remax, ili jednu od najjacih. Pitate ih sljedece: koliko ima stanovnika u zgradi, koliko novca se ima u pricuvi, koliko je pricuva mjesecno, kada je useljivo, koliko je na trzistu, koliko je star stan itd.
E ovo mi sada dize zivce dok pisem kada se sjetim da oni nisu imali jedan jebeni odgovor niti na jedno moje pitanje, nego sve ce to oni saznati za mene pa ce mi javiti. Naravno u kanadskom stilu sam se zahvalio i ja se vise nisam javio. Prvog smo otkantali jer na nas odgovor koji nam je budget i sto trazimo on odgovorio, a zasto ne bi dali malo vise pa kupili ovo. Nije to da ja kupujem jabuke na placu pa dolazim onako spontano bez da znam sto cu kupiti. Bilo je tu jos praznih prica s njim u razgovoru gdje smo bezveze potrosili vrijeme. Ali, hvala, dovidenja.

Najgore od svega je sto ova pitanja gore koja sam ja njima postavio odgovori vecinom pisu na oglasu i znao sam te informacije, ali sam bio fin i htio sam potaknuti razgovor, jer obicno je onako tisina, kao puste te da razgledavas i pozorno slusaju ako imas kakav komentar, pa onda bace neku svoju floskulu. Jedna od njih je obicno da se sve moze. “Ne svidja mi se pod”…”to se moze promijenit”…”ne svidja mi se boja zida”…”to se moze ofarbati”…”ne svidja mi se perilica/susilica/pecnica”…”to se lako da zamijeniti”“ne svidja mi se stan”…”ma svidja ti se”. Tako oni to prodaju. A zamislite kada kupujete neku robu pa vam prodavaci sve zivo obecaju, pa onda kada krene nesto po zlu pa se vratite. To je takva zajebancija i jebanje u zdrav mozak da se moze nekako usporediti sa hrvatskom birokracijom i onim “fali ti ovaj papir“. Neki ljudi su sretni, pa nisu to valjda nikada iskusili(ili obratili paznju), ali mene eto bas hoce.

Sad cu nakratko skrenuti, ali moram spomenuti Apple i u kojem smjeru to ide. Ukoliko ovdje zelite bezbolan proces icega onda morate izdvojiti ogroman novac za malo iznad prosjecan proizvod, koji dobro izgleda(izgled danas prodaje). Jer kada kupite jednom Apple proizvod koji da ima princip kao i svi drugi obicni brendovi ne bi bio nista posebno. Ali oni su sa tim svojim proizvodima napravili revoluciju ne samo tehnologije, nego jednostavnosti. Nemas se ti sta zajebavat sa servisima, postama i slanjima proizvoda na drugu stranu Kanade, nego fino pljunes 1000$ i ako ima problema samo odes u prvi Apple ducan i tamo to rjesavas. Problem je sada sto proizvodi srednje cijene i dobre kvalitete izumiru. Ili ces platiti skupo i moliti se da se nista ne dogodi ili ces platiti ultra skupo i biti bez brige. E to meni smeta i ja sam se opekao na prozivodima koji nisu bili ne jeftini niti ultra skupi, nego bas srednji.
Onaj gore retard od realtora je bio kao iz Remax Elite. Zato sam mu i htio dati sansu da vidim jel ima razlike izmedju u usluzi.
Inace, kazu za Iphone da je “dumb people most friendly phone” i ja sam bio dugo zagovornik Androida i Samsunga, sadasnji privatni telefon mi je Sony, ali kad mi je firma dala taj Iphone, onda sam ja vidio cemo sva ta hajka oko Iphonova. Pa jbt, valjda jedini tko ga ne bi znao koristiti je slijepac, jer jadan ne vidi. Ali to je toliko jednostavno i lako za korisiti da neznam kako bi moglo jednostavnije.

Ako hocete kupiti novi stan za 150-200k, a ima ih ocekujete da ce imati neke nelogicnosti ili probleme jer je to jeftino, ali ako kupite novi stan za 250-300k, onda ocekujete da nema bas neke nelogicnosti ili probleme bar par godina, jer to za vecinu ljudi nije mali novac. Ali puno njih ce vam reci kad se pojave problem, pa gle, koliko para toliko muzike. Znaci po njihovoj logici, ja bih trebao dati 400-500k da bih ja zivio bezbrizno par godina. A ovo sve ispod je ono, cisto kockanje i lutrija. A 400-500k nekretnina vam je obicno kredit od 2000$ mjesecno, prosjecna placa je mjesecno nesto malo iznad 3000$ pa vidite .
To karikiram, ne dogadaju se tako cesto sranja sa novim nekretninama, ali dovoljno da cujete za njih. Evo prije godinu ili dvije lik kupio kucu od 400k i nisu mu stavili toplinsku izolaciju u potkrovlje.

Pregovaranje. Uporno mi pokusavaju prodati ljudi da nitko ne moze bolje ispregovarati od njih, jer ne rade za placu nego za proviziju i zarade tek onda kada prodaju. Logika vecine je ljudi da je njima u interesu da ti kupis nesto, jer jedino tako oni dobivaju svoj dio kolaca. I to je obicno ono sto naglasavaju.
Moja logika je malo drugacija, znaci ako oni zaraduju tek nakon sto prodaju nesto onda vam tu lezi i odgovor za koliko vam on moze skinuti trazenu cijenu. Istina je, oni mogu lakse skinuti cijenu jer raspolazu informacijama kojima mi kupci ne raspolazemo. Ali njima to nije u interesu. Evo primjer. Recimo da je neka nekretnina 100 000$ i njihova provizija je 10 000$ ukoliko prodaju po toj cijeni. Sad ako imate realtora na drugoj strani, a obicno bude. Onda se tih 10 000$ dijeli pola pola. Znaci oboje dobivaju po 5000$. Pa kako je onda mome realtoru u interesu da spusti cijenu sto vise? Jer sto je niza cijena to ce njegova provizija biti niza, zar ne?
Istina je da se nadju obicno na pola puta i na kraju sve strane zadovoljne. Kao vi ste kupili, oni su pregovarali za vas i uspjeli vam jos spustiti, a ovi su prodali ono kao malo ispod cijene. Ima tu jos parametara koje ljudima prodaju u hodu, ako nisu dovoljno informirani ili svjesni.
Iskreno, ako kupite stan sa realtorom, ocekujte 5-10k nizu cijenu od trazene. Ako ima nekih problema ili stan ili prodavac onda moze biti i vise. Za kuce posto su skuplje cijena se moze vise spustiti.

Da ne bi mislili da ja ovo pisem onako iz maste. Jedan od realtora mi je dao informacije sa svim prodanim stanovima u dvije zgrade u proteklih par godina i apsolutno svi do jednoga su bili prodani za 5 do 10k nize od trazene cijene, bila kriza ili ne. Samo jedan je bio prodan za otprilike 50k manje od trazene cijene jer je bio na drazbi(foreclosure) pa se banka htjela namiriti. Ako je neki bio i spusten za recimo 12k obicno ce vam vas realtor prodati da je vlasnik bio u zurbi ili je netko imao sretan dan.
Nas stan koji smo kupili prosle godine ja sam uspio spustiti za 9000$, da sam imao vise informacija mogao sam vjerojatno i vise, ali jbg, to je ona prednost realtora koju sam gore spomenuo. Obicno vas prepadnu da ne ponudite puno manje jer ce to kao uvrijediti vlasnika pa nece kao s vama vise htjet pricat. Mislim da je ta neka granica za stan ponuditi 10 000k manje, ja sam koliko se sjecam ponudio 15 ili 16k manje. Posto nam se oboje svidio stan i fakat nam se vise nije dalo traziti, nasli smo se i prihvatili za 9000$ od trazene cijene.
Mogao bi sad napisati i kako je prodavac od vlasnika pregovarao sa mnom, ali uzelo bi to previse mjesta i vremena, a i samo bi potkrijepilo ovo sto ja pisem. Plus jos nisam ni drugi primjer napisao.

Ono sto je zajednicko svim realtorima je finoca i ljubaznost. Kao sto sam gore napisao tako vam se ovdje stvari prodaju.

Drugi primjer niskoristi prodavaca je upravo sa moga posla. Nisam imao sansu napisati i objasniti cime se sada bavim i sto radim, ali biti ce prilike.
Naime, na trenutnoj poziciji ja vam pokusavam zamijeniti pneumatske i hidraulicne moment kljuceve sa onima koji su na bateriju i imaju opcije da spremaju sve podatke. Da vam lakse docaram, recimo da kao pokusavam zamijeniti telefone na zicu sa mobitelima ili stolne kompjutere sa laptopima. Znaci tehnologija.
Jedan od tih moment kljuceva na baterije (evo link ako koga zanima: https://www.ingersollrandproducts.com/content/dam/ir-products/documentlibrary/Power%20Tools/MarketingDocs/IRITS-1116-212-0918%20QX%20Series%20Torque%20Multiplier.pdf ) obicno kosta od 10 000$ pa na vise. Moja firma ima toliko novaca da nitko ni ne pita za cijenu necega(osim ako nije placa u pitanju, to je onda ko da sam dotaknuo u osinje gnijezdo).
I sada sam vam ja u kontaktu sa prodavacima iz velikih korporacija poput Atlas Copco, Ingersoll Rand, Norbar, ITH Engineering i neki lokalni jebivjetri.
Moja ideja je, ok to su velike korporacije i imaju iskustva s time, pa ce oni meni poslati nekoga da dodje ovdje, poprica s nama, istrazi i onda nam ponudi sto nama treba. To je za mene ocekivanje od tih prodavaca. Ali k…c.
Kao sto gore napisah, ne ovdje u Alberti.
Oni vam dodju ovdje, usminkani i uglancani i na svako pitanje oni sve imaju i sve mogu, daju vam katalog i posjetnicu, pa za sva pitanja samo nazovite ili posaljite email. Nitko da se potrudio shvatiti sto mi hocemo i pokusavamo, a kamoli da je tek donio jedan moment kljuc kao demo. I to vam tako traje 3g.
Ne, jer nismo spremni kupiti, nego oni nisu u stanju izdvojiti vremena i prodati, kamoli shvatiti sto nam treba. Ja bih pored svoga posla, trebao ici jos raditi i njihov. E, pa ne moze. Firma je spremna potrostiti stotine tisuca, a po nekim projekcijama i mozda milijune dolara da taj dio unaprijede jer ce im biti benefit u svakom pogledu. Auto i avio industrija to vec koriste. Znaci vi vise ne koristite one rucne moment kljuceve, nego dobijete u ruke moment kljuc na bateriju, koji je programiran na odredjene vrijednosti i na vama je samo da stisnete gumb da on to zavrne. Nema ozljeda, nema ljudske greske jer se moze zakljucati ekran i na odredjenu vrijednost, nema problema sa zdravljem, nema kablova ili crijeva za zrak ili ulje, nema papira, svaki saraf, matica i vijak se mogu pogledati koja se vrijednost zavrnula i to se sve moze sacuvati. Ako nesto otpadne negdje, nitko ne moze doci natrag i uperiti prstom aha, vi ste krivi jer niste zavrnuli kako treba. Evo vam tablica svih zavrnutih matica i vijaka, sa vremenom, datumima i vrijednostima pa plati popravak, jer sigurno nije garancija. To vam je to ukratko. Ja sam sad nakon tog zadnjeg iskustva fino rekao da ja s tim kao nemam vise veze i samo dao kontakt informacije od drugih ljudi nek njih zajebavaju.

Ali prije tjedan ili dva dodje meni opet prodavac iz Ingersoll Randa, neki englez. Potrosi on mojih sat vremena bez da mi je odgovorio na ijedno pitanje zbog kojeg sam i trazio da netko dodje ovdje. A mail koje mi informacije trebaju sam poslao najmanje 3 tjedna prije. Znaci, poslao sam mu mail, htio da odgovore na mail ako mogu, ali ne, pojavi se on ovdje da mi kaze da ce sve to meni poslati na mail. Nekima je to fora i misle si da su vazni, a nisu ni svjesni da su obicni beskorisni jebivjetri kojima je na pameti prvo novac, pa onda ostalo. To jednostavno skuzite iz praznih recenica koje bacaju. Zato se tako i ponasaju, potencijalna zarada ih ulovi i ne mozes ih se rijesti, a nece napraviti nista da to zasluze.
S druge strane u Alberti smo, ne mozes ljudima ovdje reci da odjebu i nauce nesto jer trziste je jako limitirano, nema takvih proizvoda na stotine, a i prosirit ce se glas o meni kao bezobraznom i negativnom liku kojega treba izbjegavati. A ne bi se od tih konja itko ikada zapitao sto je dovelo takvog moga ponasanja?

I tako vam ja vodim bitke valjda na mjesecnoj bazi jer tako funkcionira prodaja i usluge ovdje, sve samo finoca, a stvari ce se same rijesiti bez da se itko oznoji. Hoce, da, puzevim korakom.
Upravo zbog tog mentaliteta ili sklopa u 3g stvari se nisu pomaknule sa mrtve tocke i onda kad sam ja konacno dobio priliku. U dva tjedna sam napravio vise nego oni svi skupa u 3g. Znaci, sve se moze ukoliko postoji volja.

Sad dok ovo pisem, imam jos dva svjeza primjera od zadnja dva tjedna, ali nemam vremena pa cu ukratko spomenuti. Naime, potpisao sam taj kredit za stan prosle godine i sada ja zovem banku da mi odgovore nesto. Zvao sam ih 3-4 puta, ostavio 2 voicemaila, pricao sa likom sa kojim sam sjedio u uredu i potpisao te jebene papire i on prebacuje lopticu da zovem banku. Zovem banku znaci nitko se ne javlja niti me itko zove natrag. Pa jel ne bi covjek uzeo pusku i napravio nesto ovako? https://www.youtube.com/watch?v=hlzm7-gvTRg

Drugi primjer, kupi moja firma nov novcat proizvod koji dodje sa valjanjim certifikatom ispravnosti i odredenih rezultata/vrijednosti, ali prije nego ga ja dam u upotrebu ja provjerim te vrijednosti. I sto se dogodi, moja ocitavanja su drugacija i ne zadovoljavaju uvjete i nisu ista ili slicna kao njihova sa certifikata.
Zadnjih pola sata, reko ajde popravit cu to na brzinu. E pa hocu k. Dio koji obicno ima utjecaj na te rezultate je vec mali i nema manjeg, sto znaci da su ti jebeni meksikanci koji tamo u Americi su vjeroratno ilegalno i drkaju onu stvar, sfusali i napisali lazne rezultate. Jer moze se dogoditi da na putu iz Amerike do Kanade se taj dio okrene unutar instrumenta, ali se ne moze dogoditi da se sam od sebe smanji. Znaci oni su to sastavli i uklopili i tko zna kako mjerili ili dobili rezultate.
Najvece sranje je sto apsolutno ikoga boli ona stvar. Jer da kazem ovim svojim idiotima da salju natrag kao garanciju, izignorirat ce me, ako ja sam uzmem stvar u svoje ruke i zovem dolje u Ameriku, oni ce mi reci da napisem report sto se tocno dogodilo, ispunim formulare, slikam i posaljem im u Ameriku, u Kentucky ili takvu neku vukojebinu. I jos bi se morao zajebavati sa ljudima u svojoj firmi da mi naprave papire za carinu, za instrument koji kosta valjda 300$. Na kraju sto me najvise smeta nije u novcu, nego da se napravi kako treba. Jer mogao sam ja odmah izbaciti u upotrebu bez da me briga ili baciti u smece i reci neka kupe novi. Ali upravo zbog tog nedostatka radne etike ovih americkih jebivjetara ja ispadnem kolateralna zrtva kada kupim laptop, televizor ili frizder.

Previse se pise i prica o zivotnim troskovima, novcu, poslovima i raznim drugim stvarima. A ima takodjer nekih drugih bitnih stvari koje mogu presuditi u odlasku ili ostanku negdje. Jedna od tih bitnih stvari je sto ta zemlja jos nudi pored ovih prvih gore spomenutih. U Kanadu nisam otisao zbog ljepote ili velicine, vise onako slucajno zbog te WH vize i jednostavnosti. Ali moram priznat da u jednu ruku ono sto me drzi ovdje je priroda. Ovo ovdje vam je outdoor paradise.

Malo je ili uopce nema onih koji pokazu drugu stranu zivota u svojim sredinama. Ili se govori o poslu i zivotu(u negativnom kontekstu obicno) ili se nesto kuka . Pored posla se ovdje mora i nesto raditi, imati nekakve hobije. Jer oni koji kukaju vjerojatno nemaju nista, onako iskreno ako se nema hobija onda se lako moze ispizditi. Pored posla, pubova i obilaska ducana nema se puno zivota. Nekima je poimanje zivota ispijanje kava sa frendovima u bilo koje doba dana. Ima birceva i ovdje, ali nema bas frendova, ali i ako ima onda se bas nema vremena, jer ovdje nekako sistem ne prasta. Vrijeme je novac.

Znaci, morate biti progresivni i uvijek traziti neku novu zanimaciju, jer zanimacija i hobiji nece doci vama. Pisanje bloga vam je super zanimacija, pa preporucam. Osim sto mi se nekada igra sa zivcima, kao npr. dolje, vidjet cete, naucim i nesto novo na wordpressu. A danas ako znate naci wordpress na googleu to vam je jos jedan skill u resume-u 😀

Palo mi je na pamet da podijelim i pokazem vam neke slike koje sam uhvatio i mjesta na koja idemo cesto i koja su jako popularna. Moram priznat da je bilo zanimljivo kopati po folderima i pregledavati ih. Toliko stvari se dogodilo, toliko se proputavalo, toliko faza sam(smo) prosli da to sve djeluje nerealno i kao da bilo jucer.
Nisam bio po istocnoj Kanadi, ali sam proputovao Albertu uzduz i poprijeko, dobar dio BC-a i nesto malo Saskatchewana. Stavit cu par slika koje sam na brzinu izvukao da malo vidite kako to izgleda. Ima toliko prekrasnih mjesta za vidjeti i istrazivati da jedan zivot sigurno nije dovoljan.
Po meni je to jos jedan plus zasto imigrirati bas ovdje. Ogromna prostranstva, nenaseljenost, jako puno divljih zivotinja(nema zmija, osim blizu Amerike i tamo po Ontariju, ove sta budu ovdje su male rijecne i totalno bezazlene), hrpa medvjeda, losova, jelena, srni, kojota, vukova i ostalih, lov i ribolov(ljetni i zimski) su jako popularni, pa onda zimski sportovi, kampiranje, oni njihovi quadovi, skidooi i svasta nesto. Znaci ako imate vremena i novca i volite outdoor aktivnosti, ovo je prava zemlja. Nije to nista tako ni skupo, treba nekada malo odricanja i to je to. Najteze je mozda naci nekada slobodno vrijeme, pogotovo sa ogranicenim godisnjim, vecina ljudi ima 2 tjedna placeno, a novac se moze ustediti.

Parks Canada po meni fenomenalno brine o nacionalnim parkovima i non stop nesto rade, unapreduju. Neki ih zato bas ne vole, jer nekada kao idu protiv nacela i za profit. Alberta parks takodjer radi odlican posao, staze su uredjene i odrzavane, kamp parkovi uredjeni i sada skoro unapreduju sve pa ugradjivaju tuseve i wc sa vodom(flushing toilets). Znaci negdje usred nicega, u kamp parku, mozete kenjat u toplom i cistom wc-u koji ima wc papir, jos je toplo i ima vruci tus. 😀 Zadnjih godina grade tzv. o-tentikse https://www.pc.gc.ca/en/pn-np/ab/banff/activ/camping/otentik . Kao male strukture sa krevetima i madracima, pa umjesto da se zajebavate sa vrecama i satorima, to je udobnija i skuplja opcija. Tesko ih je dobiti jer budu bukirani jako brzo i kroz cijelu sezonu. Jedan minus koji valja izdvojit je manjak benzinski na autoputevima. Znaci, uvijek morate u neki gradic svratiti i tamo ili po gorivo, vodu, grickalice ili wc-e. Unaprijed morate racunati koliko vam goriva treba i gdje cete stati, jer nekada zna ne biti benzinske po par stotina kilometara.

Pisao sam davno tamo na pocetku da mi Kanada nikada nije bila na listi nekih putnih zelja, kamoli tek zivjeti ovdje, jedna totalna nepoznanica. Nije bila ljubav na prvi pogled kad sam sletio, ali jbt kada sam otisao prvi put u planine, to je bilo to. Definitno ljubav na drugi pogled. Tad se sve okrenulo. Nisam bio neka outdoor osoba prije toga, ali nakon toga sam postao Davy Crockett jbt 😀
Salim se, nisam. Ali planinarenje i kampiranje, za to se nekada zivi. Pogotovo tamo u drugom i trecem mjesecu kada se bukiraju kampovi za 5mj i produzeni vikend.

Nego da prestanem vise njatke, evo vam malo Alberte i BC-a….

Elk Island, 40tak min od Edmontona…tu volimo otici na piknike i rostilje, jer imaju klupe, firepitove, drva, hrpu jezera i staza za hodanje okolo. Imaju i kampiranje. Jako popularno mjesto, pogotov u ljeto.

undefined undefined undefined

Banff…ovo je valjda najpopularnije mjesto za koje ja nikada nisam cuo prije dolaska ovamo. Ljudi znaju za Toronto, Vancouver, Montreal, mozda Ottawu i onda ovaj nacionalni park. Ima jako puno turista iz cijelog svijeta i iz Kanade, vrijedi ga posjetiti i vracati se

undefined undefined undefined undefined undefined undefined undefined undefined undefined

Lake Louise…isto ko i Banff, nikad cuo prije dolaska, ali svjetski poznato. Hrpa staza za planiranje, medvjede uvijek mozete vidjeti. Pored jezera imate odlican hotel koji je jako skup, ali jako elegantan i glamurozan sa nevjerojatnim pogledima, tamo volimo popiti caj ili vopi. Preko puta ovog jezera, iza mene vam se odrzava utrka u skijaskom kupu…

undefined undefined undefined undefined

Moraine Lake…ovo mjesto je nekih 15km od Lake Louisa, nesto sto se mora vidjeti da bi se vjerovalo. Ova gore slika na blogu je od tamo. Sada ima toliko turista da sam ja tamo uspio otici samo jedanput ja mislim, jer ima odredjeni broj auta koji pustaju. Morate jako rano otici da bi vas pustili. Inace se morate vratiti na autoput i dolje na parking auto sparkat, pa na bus. Nisu slike neke, jer neznam kakav sam tada imao mobitel. Tu oko ovog jezera imate hrpu staza za planinarenje razlicitih duzina, par njih vodi do planinarskih domova i nevjerojatnih jezera.



Ovo su sad razlicite slike po putu tamo kroz Rocky Mountains. Neke od njih su slikane po cesti Icefield Parkway koja je jedna od najljepsih na svijetu. Prvi put kad odete cete htjet slikat sve zivo. Mi smo se tamo provozali i istrazivali par puta. Sad mi je cilj s biciklom voziti iz Jaspera u Banff, nekako se nadam ove godine, ali nije jednostavno. Moram sad uloziti u bolji bicikl i logistiku, a moram i u Hrvatsku.
Znaci da bi zagrebli samo malo ispod povrsine tamo treba vam mozda mjesec dana, ima toliko toga za vidjeti i istrazivati.



Jasper, ovo je jos jedan popularni nacionalni park. Manje popularan od Banffa jer je udaljeniji od Calgarya i Edmontona. Meni je nekako drazi jer ima manje turista i tamo idu vise ljudi koji uzivaju u prirodi nego da se naslikavaju. U Banff se puno njih ide slikati, jako puno kineza. Ono gore jezero Lake Louise, nisam spomenuo. Znaci na razglednicama i slikama izgleda kao raj, mir i ljepota. Stvarnost je malo drugacija, jer valjda uvijek ima tisucu drugih ljudi oko vas. Jasper nema takva jezera na takvim lokacijama, ali itekako ima stosta za ponuditi…nemam slike grada jer nisam bas duboko trazio.



Ovo je krajolik kada idete na americku granicu, po kanadske papire 🙂 …vjetar dere 100km/h, ravnica bez kraja. Ima par lokacija koje valja posjetiti kada se ide dolje juzno. Muzej, koji kad bi se doslovno preveo zove “Glava smrskana u bizonovom skoku”…Head Smashed in Buffalo Jump. Ako se ikada nadjete, totalno preporucam jer je skroz fora i nevjerojatno sta su ovdasnji bijelci radili. Pa onda imate dolje grad Nanton, izgleda jako kaubojski, Fort McLeod u kojemu je vrijeme stalo i svaki put kad sam se vozio kroz njega nisam vidio ni psa na ulici. Dolje jako puse, pa cete vidjeti i one kolutove sijena ili trave sta se kotrljaju ko u filmovima :D. Ta cesta vas vodi dolje do Amerike ili ako odete desno do nacionalnog parka Waterton od kojeg nemam slike, bio sam samo jednom u zimi dolje. Ali isto nesto sto izgleda nerealno i must see



A ovo sada je pravi bomboncic, nas najdrazi gradic na rubu nacionalnog parka, Canmore, koji je naravno rezerviran za bogatase ko i sva druga lijepa mjesta u Kanadi… 🙂



A evo malo i Edmontona…



A zasto se slike ne mogu povecati ili posebno otvoriti? To je dobro pitanje, ali radim na tome…

Nisu slike neke, imam puno kvalitetnijih i ljepsih samo moram uhvatit vremena i iskopati.


Napisem 60% teksta i obrise ga, onda odem na “UNDO”, nista prazno. Vratim se nazad i ponovno udjem u taj zadnji post, kad ono Worpdress je uspio u par sekundi napraviti auto-save. A s time znaci sacuvati cijeli edit koji sam “napravio”, a to je brisanje jedne recenice koje je obrisalo sve drugo. Malo je rec da sam littlebit upset 😦

Zivot ovdje je kao sto sam prije spomenuo jednostavan. Nitko vas ne zafrkava i pokusava podmetnuti nogu, osim kolega i mozda pokojeg poslodavca.
Mislim da su moji nadredjeni svi od reda bile tetkice, koje su ili bili dobri ulizivaci ili sutili i radili. Za one koji su sutili i radili stariji manageri nekako se sazale nakon broja godina pa im onda daju nekakvu titulu. To vam znaci jako puno nekompetentnih ljudi. Mozda imaju jednu kvalitetu za taj posao, ali onako u cijelosti to bude katastrofa. Sto je smijesno ili zalosno, firme rade i funkcioniraju, zaraduju neki novac. Ali ako ima neki problem, ne ocekujte da ce ga probati rijesiti. Obicno najebu kad dodje neka kriza jer onda svasta izadje na vidjelo. Ali, ni tada obicno nitko nije kriv i nitko ne zna nista, nego eto dosla kriza.
Kolege ovdje mogu biti dosta dvolicni i pokvareni. Ja sam neke stvari iskusio na svojoj kozi i to me toliko puta isfrustiralo da sam do prije i godinu i pol gledao da se vratim u Europu, cak nisam bio ni daleko.
Nekako mislim da su ljudi na poslu po Europi drugaciji, da imaju nekakvu etiku i vrijednosti. Ovdje puno ljudi gleda samo sebe i svoj interes, a priznati neku gresku ili preuzeti nekakvu odgovornost, neznam jesam uopce radio sa takvima.

Imao sam neku nadu da kad dobijem te papire pa kada nadjem bolje poslove, mozda malo pametnije da cu raditi sa inteligentnijim ljudima s kojima se moze popricati, zafrkavati, mozda cak i druziti.

Sad da vam iskreno kazem, takvi ljudi su ovdje rijetkost. A i pametniji poslovi su vam ovdje rijetkost. Obicno imate svoje zadatke koje morate ispuniti i to je to. Ne smijete i nemojte se truditi biti iznad prosjeka, bolji ili drugaciji jer to ne vole. Vole osrednjost. Ako budete bolji, drugaciji, efikasniji ocekujte kod vecine poslodavaca samo vise posla vama i veca ocekivanja. Oni koji su na drugoj strani efikasnosti ce biti nagradjeni sa manje posla i mozda jos manje odgovornosti. Znaci jednostavno je, pojavite se na poslu, tamo nesto brljajte kao da radite, tu i tamo mozda nesto napravite i onda doma kad radno vrijeme zavrsi. To vam je to, vi zadovoljni, poslodavac jos zadovoljniji. Tako bih nekako mogao opisati radnu etiku ovdje. Ono sto oni traze po oglasima to vjerojatno ili jako malo ima sa stvarnom pozicijom. To dodje kao nekakav wishlist, pa ako dobiju super, ako ne opet super.

U Hrvatskoj kad sam radio imao sam mozda jedno-dvoje koelga koje sam mozda izbjegavao iz raznih razloga, ali sa svima drugima sam mogao normalno popricati, mozda i popiti kavu ili pivo bez problema. Ovdje je toliko praznih i plitkih prica, opreza, pa totalno zalutalih tema da sam ja jednostavno odustao da ulazim puno u pricu s nekim. Obicno se sve svodi na vrijeme, posao, ekonomiju, samu Kanadu i odakle sam i to je to. Niti ce se oni truditi da potaknu neku mozda drugaciju temu, a niti vi nakon nekog vremena necete imati volju.
Mozda se cak i boje tih drugih tema i izlaska iz te tzv. comfort zone. Puno je ovdje politicke korektnosti, svi se boje nesto reci. Oni koji kazu nesto boje se da ne budu etiketirani na neki naci i oni drugi koji se mogu naci uvrijedenima. Zato mozda i postoje samo ti plitki bezvezni razgovori. Kad upoznas osobu mozda dublje i bolje onda probijes taj led sa temama valjda. Iako bas ne mogu vidjeti dva kanadjana kako raspravljaju o icemu drugom osim lovi, hokeju ili vremenu, al dobro to su vise ovi lumeni ovdje po Alberti, koji biraju i vole jednu stranku vec 50g. To vam puno govori 😀

Sto se tice te politicke korektnosti, sve sto se radi mora se raditi u” rukavicama”, indirektno i sa osmjehom od uha do uha.
Evo jedan kratki primjer. Jednom prilikom sam pitao jednu kolegicu na bivsem poslu nesto direktno, npr. zasto je tome tako (odmah da napisem da nisam osoba koja se bespotrebno smjeska u kanadskom stilu)…Munja je pocela nesto zamuckivati i otisla istoga trena vlasniku firme i tamo plakala da sam ja nju “napao”, verbalno. Ja sam bio u soku haha. Kineskinja je i engleski joj je bio nikakav, pa mogu zamislit ovog retarda od vlasnika da se odmah usrao jer je nije razumio, a istovremeno je i plakala.
Inace je ona mene konstantno nesto pilala da zasto ovo, zasto ono, nemoj ovo, nemoj ono…ali ja o tome nisam uopce razmisljao, niti budala sam skuzio da je zenska munjena u glavu pa me tako pila. Ali eto cim sam ja prvi put uzvratio, odmah upao u probleme.
Upravo taj strah od konfrontacije i razliciti ljudi vas mogu izluditi i tu sam ja izgubio zivce. Inace sam jako racionalan i pokusavam se ne uvuci emotivno u nesto, pogotovo ne bespotrebne svadje.
Ali jbg, neke stvari mozes raditi neko vrijeme, ali ne i cijelo vrijeme. Imam prag tolerancije koji je prilicno visok. Kad ga netko predje onda ja nemam problema rjesavati i reci stvari kako jesu. Znaci, stvarno moras biti poseban da mene razjebes.
Znam da taj vlasnik firme gleda svoj interes i kako ga naravno zastitit, a interes mu je bio da ne izgubi ni mene ni nju, jer smo mu oboje donosili hrpu novca. Njoj je bio interes da se njemu sto vise proda, ne znam sa kojim ciljem jer to je bila mala firma od mozda 10tak zaposlenih. Niti moze dobiti neku promociju, a niti nesto puno vise novca. Znaci totalno nepotrebno. A ja sam imao interes da ako imamo problem da ga rijesimo oci u oci i da svi najnormalnije radimo. Ne da idemo doma sa grcem u zelucu jer mrzimo posao ili ljude s kojima radimo. To se onda potezalo par dana, ona nije htjela sjesti i razgovarati sa mnom, nego samo sa vlasnikom. Tamo je njemu plakala i pricala neke svoje price pa sam ja ispao babaroga. Znaci na kraju price dodje meni taj vlasnik da je njega to potreslo kako sam ja tako direktno isao nju pitati, jer sam ja onako malo zastrasujuc(intimidating je prava rijec) posto sam visok i naglasak mi je malo drugaciji. I jos mi je rekao ovako, “pa znas, kinezi su onako sitniji, krhki i miroljubivi ljudi. Njihova kultura je takva da se oni ne vole svadjati itd“. Ma mars u onu stvar, jebali te kinezi.
Skuzio sam da on pokusava udovoljiti svakoj strani. Ali iskreno, nema se tu sta udovoljavati, moramo sjesti popricati i rascistiti stvari, a ne tako da dolazi jedan po jedan i govori svoju verziju. To sam mu bio i rekao i to je bilo to od mene. Ali to vam je tako ovdje ili se nece nista rijesiti, ili ako hoce mozda preko mailova.
Jos sam ostao koji mjesec u toj firmi i onda dao otkaz. Nisam odsetao usred radnog vremena ko neki kolege po drugim firmama, ali sam otisao u Meksiko i tamo na lezaljci i suncu, sa pivom u ruci poslao mail da se ne vracam. Naravno nisu se oni pitali cemu takav stav, pa da mozda nesto nauce za buducnost, nego sam ja bio krivac i neprofesionalac. Tu ima takodjer jedna anegdota koja prikazuje svu beskicmenost, beskarakternosti i plitkocu ovdasnjih ljudi.

Moja sadasnja firma salje dosta posla toj bivsoj firmi. Kada sam ja dosao bio je tu lik koji je radio 11 ili 12g i on je s njima bio u kontaktu u vezi posla na tjednoj bazi. Nije nam nikako medjusobno dobro islo na pocetku(jos jedan los kolega, ovaj put 70% lijencina, a ostatak ulizica). Ali stvari su se poslozile za mene tako da je on dao otkaz. Meni je to doslo kao da sam na lutriji dobio. Pisat cu o tome naknadno.
Sto se dogodilo? Preko noci od nekakvog nesluzbenog asistenta, ja sam postao glavni dasa u laboratoriju. Ta bivsa firma koja sa mnom nije htjela komunicirat, pa niti pozdravit kad bi dosli u posjetu. Odmah par dana kasnije nakon sto je ovaj otisao salju email da su oni tu za mene kad god meni nesto treba, bilo sto i nadaju se da cemo mi nastaviti suradnju i mozda je cak i unaprijediti. Ako mi bilo sto treba slobodno da im se javim, bilo kada. Haha
A cemu promjena njihovog stava preko noci i bez imalo srama? Zato sto od nas zaraduju nekih 150 do 200 000$ godisnje i sad sam ja glavni da odlucim da li cu i dalje s njima suradjivati ili cu naci nekoga drugoga. Jebemti, ovaj clanak bi mogao samo njima posvetiti, ali moram se vratiti na druge stvari. Uglavnom, objasnit cu naknadno koliki sam covjek 🙂

Nakon tog kratkotrajnog iskustva u toj maloj firmi i povezanih par prica od nekih drugih frendova u vezi kineza i opcenito azijata moram priznati da sam sad jako oprezan sa njima. Ta zenska je inace bila kineskinja, neznam jesam spomeneuo gore.
Znaci oni ce vam biti kao fini i simpaticni. A ako ne razmisljate da je netko los ili ima lose namjere, upecat ce vas i onda ce vas iza ledja probati sjebati kad bude trebalo ili moglo. Par ljudi mi je reklo neke slicne price o kinezima i ja sam ih branio dok eto nisam osjetio na svojoj kozi.
Indijce npr. nisam volio, ali nakon sto sam malo bolje upoznao njihovu kulturu, mislim da su oni sasvim ok. Rekao bih da su suprotnost od kineza. Oni mogu biti skroz zajebani u obliku da nesto prigovaraju cak i bez razloga. Ali mislim da ce vam direktno reci stvari, a ne okolisati ili praviti se fini. Taj njihov naglasak i nacin na koji govore obicno zakuha juhu ako ne ocekujete, pa s njima odmah u startu morate imati gard.
Moja cura je mene uvijek jebala da sta ja uvijek ulazim u rasprave i da bi trebao sutjeti. Eto kolo srece se okrenulo i sada ona radi sa gomilom Filipinki s kojima je prosla nesto slicno sto i ja, pa me je konacno shvatila. Nisam ja toliko bas ratoboran i glavno gundjalo, koliko drugi ljudi jednostavno nisu dobri.

Da vam kazem iz iskustva sto me takodjer razocaralo. A to je sto sam se vise penjao financijski i po boljim firmama to sam upoznao vise govana od ljudi. Nisam radio dugo u Hrvatskoj ili nekoj drugoj drzavi pa ne mogu to usporedjivat. Ovdje jednostavno morate biti jako oprezni sto pricate, kako pricate i kome pricate. Kad radite te nize poslove onda ljudi valjda samo prezivljavaju bez nekog cilja pa se ne trude da vas zajebu, nisu prepredeni. Ali na vecim razinama morate biti spremni na svasta. Probat cu to napisati u posebnom clanku, a takodjer i o kolegama. Tu imam materijala za knjigu.
Ovdje vam ljudi zive da bi radili. U Europi je to nekako obrnuto iako naravno i tamo ima ljudi koji vise uzivaju biti na poslu nego igdje drugdje. Imao sam takvih par i u Hr.

Od kad sam ja dosao ovdje pa danas cijene su otisle gore za najmanje 30%. Prvo su poceli zajebavati s tim carbon taxom, pa onda Trump i amerikanci su prekinuli NAFTA-u i dodali neke tarife na celik i drvo iz Kanade, i nova provincijska vlada koja je dosla je pocelo biti malo socijalno osvijestenija pa su poceli pomagati ljudima, a uz sve to cijena nafte preko noci se prepolovila. Onima koji imaju moc ne treba dugo da se namire. Gradjani su ti koji obicno nastradaju. Tako nama svake godine ili par mjeseci stvari poskupljuju.

Kanadski ili americki san vam je baziran na kreditima. Znaci, kad vidite nekog Joea plumbera ili Kate, office assistant i da zive u velikoj kuci i voze recimo 2 auta, po mogucnosti jedan truck, a drugi SUV. Onda je vrlo vjerojanto da ih malo dijeli od bankrota(naravno ne svi), https://globalnews.ca/news/6442909/alberta-personal-debt-consumer-economy/.
Nemaju oni bas razvijenu racionalnost u potrosnji i nisu nikada zivjeli u nekim krizama kakve pogadaju siromasnije zemlj pa se bas neznaju nositi sa tezim vremenima. Obicno trose vise on onoga sto zarade i ne razmisljaju dugorocno. A to onda ukljucuje i uzimanje raznih kredita. Njihova naivnost malo im je mana. Jer npr. ako odete u banku tamo ce vam odobriti maksimalni iznos kredita i to ce jako lijepo upakirati kroz pricu i osmjehe samo da vam prodaju. Ista stvar je i za auto, odete si kupiti mali Ford Focus, a izaci cete iz salona sa truckom ili SUV-em i dva-tri puta vecim dugom nego sto ste planirali. Znaci morate imati karakter da ih odjebete odmah u startu i da si zacrtate sto mozete i sto hocete. Ako ne ide, hvala i dovidenja.

Ovdje su vam prodavaci ko lesinari i mozda zapravo cijelo drustvo se vrti oko prodavaca. Znaci, ako ikada otvorite firmu u ovom dijelu svijeta, recimo neku proizvodnju. Ne zaposlite prvo nekoga da dodje proizvodit, nego prodavaca. Sve ostalo se dogadja u hodu. Najgore od svega je sto su prodavaci blaga katastrofa. Nazvat ce sebe “sales specialist” i onda kada dodjete da vidite i potencijalno kupite proizvod, pa imate par pitanja, mogu cak i biti jednostavna, oni vam vjerojanto nece imati odgovor na to. Znaci evo jedan bezveze primjer. Odete u auto salon kupiti auto. Odmah u roku 3 sekunde ce vam netko doc da vam pomogne. Pogledate, sjednete i sad pitate prodavaca koliko auto ima konja? Hmm, dobro pitanje, budem saznao to za tebe. Znaci, 90% pitanja auto, sofa, televizor, kompjuter, brasno u ducanu ma bilo sto ja garantiram da ce vam reci da mu date par minuta pa ce saznati to za vas. E, ali tu je osmijeh i pristojnost/ljubaznost.
S druge strane je to po meni recept za katastrofu jer nitko nista ne zna, a svi prodaju i hoce prodati pod svaku cijenu jer rade na proviziju. Mozete se vi cjenkati, ali cete nauciti da je kvaliteta ovdje kao da igrate loto. Tako da nije na kraju da ustedite, nego da izgubite najmanje ukoliko crkne ili ima nekih problema. A ja sam se kroz ove godine izivcirao jako puno puta. Na kraju mi vise nije bilo do novca, zamjene ili da dobijem dobar proizvod, nego da se stvari naprave sa nekim postovanjem i etikom. Ja imam taj mentalitet da kad radim nesto onda radim po svom standardu, znaci ako nije dobro za mene nije ni za drugoga, nije mi ni na kraj pameti da nekoga zajebem radi novca ili lijenosti.
Vi danas ukoliko hocete nesto funkcionalno i kvalitetno, morate izdvojiti jako puno novca. Jer onaj srednji cjenovni rang je sve blize nizem po kvaliteti, sredina izumire. “You get what you pay”.

Oslanjanje na dug je zapravo jedna od nogu na kojima stoji ovdasnja ekonomija. Kada se nema novca i sad bi trebalo sve stati i prouzrociti krizu, odmah se bubaju krediti, samo da se novac vrti. Kako vlada tako nazalost i obicni ljudi. Mogao bih reci da najgore prolaze sami kanadjani, a da imigranti uglavnom popravljaju financijsku sliku stanovnistva. Izlaze ovdje clanci svakih par mjeseci o financijskom stanju stanovnika, evo jedan clanak:
https://edmonton.citynews.ca/2019/04/22/albertans-carrying-more-debt-than-anywhere-else-in-canada-report/

Kanadski dug svakim danom raste sve vise. Prije par godina, kad nas je udarila ta velika kriza(jedna od najvecih kao u povijesti), preko noci je skoro sve vezano uz naftu stalo. To je prouzrocilo lancanu reakciju i puno ljudi je dobilo otkaze i dosta firmi se zatvorilo. Da sprijece veliku katastrofu odmah su federalne i provincijske vlade uskocile i odjednom odobrile nekakve velike projekte. Koliko se sjecam federalna je dala nekoliko milijardi, a otkad je kriza pocela provincijska se pocela zaduzivati sve vise. Jer da nisu mislim da bi ovdje nezaposlnost skocila debelo preko 10% i gurnula jos dublje. Mislim da je Edmonton bio pogodjen sa 8%, a Calgary sa 10%, ovi naftni gradovi su takdodjer stradali i mislim da se vrtila nezaposlenost oko 10tak % na provincijskoj razini. I danas se jos mucimo, ali nije toliko strasno. Trenutno je na 7% u provinciji. Konkurencija je sada puno veca za dobiti dobar posao, a dobar posao ili uci u dobru firmu ni prije nije bilo lako.

Jako je bitno stediti novac, jer ovdje krize dolaze cesto i nisu toliko velike i jake, ali nikada se ne zna. Mi takodjer obicno nemamo nikoga da se mozemo osloniti u slucaju losih vremena. Ako ne radite za federalnu, provincijsku ili gradsku sluzbu, mislim da se nema puno sigurnosti. Racunica je jasna, ako firma ne zaraduje novac probat ce vas drzati maksimalno koliko moze, ali ako novac ne dodje onda je to to.
Korporacije su i dobre i lose za raditi, jer obicno placaju bolje, radite manje i imaju bolje benficije, ali mislim da im je sigurnost losija. A sa manjim firmama morate biti jako oprezni i probati saznati sto vise. Jer ima njih koji vole “ulagati” novac u razne privatne pizdarije i onda kada se dogodi kriza, vec u prvom mjesecu krize oni zatvaraju firmu i otpustaju ljude. Ne stede bas i ne gledaju dugorocno.

Znaci, ja sam napisao toliko toga, a na kraju nisam nista konkretno rekao. Ni pola od onoga sto sam htio. I naslov sam morao promijeniti jer nema veze s onim sta sam mislio pisati. Jebemti, moram stati, konsolidirati misli i nastaviti u sljedecem clanku haha. Danas vam je ovdje -37 pa je moguce da imam brain freeze 😀

Pozdrav

E, a zake ja mislim da je Kanada najbolja? Odmah da upozorim da nema tu neke ljubavi. Nego onako cisti obostrani interes. Tako da ovo nije pisano s romanticne strane i sa rozim naocalama, nego realno i iz iskustva.
Ovdasnje drustvo i sistem su vam poodredjeni ljudima sa najnizim IQ-om. Samo ta vam recenica govori jako puno. Birokracija je rastavljena na proste faktore i ja ne mogu zamisliti ijedno drugo drustvo ili zemlju da ima tako jednostavan sistem za zivot, a da uz to ima posla i da su troskovi zivota jos u nekim normalnim granicama.

Za posao npr. posaljete resume, odete na intervju i recimo da ga dobijete. Dobit cete ugovor koji trebate potpisati i mozda par papira za ispuniti sa svojim osobnim podacima. Obicno vam za to treba mozda 20tak minuta. Ukoliko date otkaz, ocekuje se kao iz nekog fair-playa i profesionalizma da date 2 tjedna otkaznog roka. Ukoliko vam se ne da s tim zafrkavati, onda mozete samo istetati iz firme ili ureda i nazvati ili poslati im email i reci da necete vise tamo raditi, nije “profesionalno”, ali moze se. Ako nemate nikakve osobne stvari u firmi/uredu onda je to to, ne morate ici tamo, ne morate slati ikakve papire i ispunjavati ista. Oni ce vam poslati ROE(Record of Employment) i to je to. Ta prica je zavrsena.

Vozacke, putovnice i SIN brojevi su vec opjevani po i knjigama valjda. Treba vam dva ili tri osobna dokumenta(npr. osobna iskaznica i kartica tekuceg racuna ili zdravstva), jedan sa slikama, jedan bez slike i mislim da vozacku trebate donijeti i neki dokaz adrese, npr telefonski racun i sl. Odete u jedan od tih ureda i tamo negdje na ulazu vjerojatno stoji papir sto vam treba, ako ne, biti ce pult sa svim objasnjenjima. Nema zaposlenih da sjede tamo i dijele kao nekakve informacije.
Ako imate oboje ili troje, to je to. Nitko vas nece traziti nikakve biljege, uplatnice ili dodatne formulare, ako nema guzve, dobijete to sto trazite u roku 10min. Ako sta trebate platiti, placate tamo, debitna, kreditna ili cash, ne morate na postu ili u banku.

Hocete kupiti auto? Odete u auto salon, tamo odslusate maglu od prodavaca, provozate auto, ispregovarate deal i idete u ured za financiranje ukoliko ne placate sa gotovinom. Potpisete par papira, oni provjere vasu kreditnu sposobnost i salju zahtjev za kreditom koji je odmah odobren ili odbijen. O roku pola sata u tom uredu vi znate da li imate auto ili nemate. Ako je auto novi, onda ima jos par dodatnih papira koje treba ispuniti pa moze uzeti dodatnih sat vremena, ali nista protivno zdravom razumu. Uglavnom vam objasnjavaju financiranje ili pokusavaju prodati neke dodatne pizdarije kako bi dodatno zaradili. Npr, da placas 10$ mjesecno za felge, u slucaju da im se nesto dogodi pa dodjes tamo i kao oni to zamijene “besplatno”. Felge sam samo uzeo kao primjer.

Hocete kupiti nekretninu? Odete u banku po pre-odobrenje. To je za kanadjane ono nesto kao woow pa vam obicno na kraju cestitataju i pitaju kako se osjecate. Obicno to svaka susa koja radi i ima normalan radni odnos to dobije, nije nista posebno po meni. Ali ako vam je to sve novo i ne znate proces prenijet ce na vas tu euforiju ili uzbudjenje. Nekad kasnije, ako ste svjesni sebe, obicno cete imati onaj facepalm kad naucite i vidite za sto sve kanadjani bivaju uzbudjeni i euforicni 😀
Zvuci malo negativno s moje strane strane, ali jbg, drustvo je tako malo plitko ovdje pa im je sve izvan okvira normalno uzbudujuce i euforicno.
Evo vam primjer : prva osoba: “hey, I bought a new pen“, druga osoba: “wooow, that sooo exiciting“. I nije to hladnokrvno ili ironicno kako si sada vjerojanto zamisljate na nasem jeziku, nego euforicno, melodicno i sa smjeskom. 🙂
Nemojte im se truditi objasnjavati zasto vi mislite da to za vas nije euforicno i uzbudujuce, nego samo sto bi ovdje rekli “go with the flow” i, ako se nadjete u situaciji, odgovorite “I knoooow, right“. Naravno sa maksimalnim smjeskom i emocijama. 🙂
Tu ima i jedan problem, pogotovo nama muskima. A to je da nas jezik nije bas melodican, pa ako imamo naglasak onda ce zvucati vrlo lazno, a oni ce na temelju toga misliti da vi njih ismijavate. Znaci, prakticirajte melodiju i uzbudenje na engleskom. 😀

Skrenuo ja sa ceste…

Kada dobijete to pre-odobrenje, to vam onda okvirno kaze cime raspolazete financijski i kao da vam zeleno svjetlo za trazenje nekretnine. Ima tu jos puno koraka koje trebam pokriti, ali skratit cu sad i napisati detaljno u nekom sljedecem clanku. Ukoliko nadjete nekretninu koja vam se svidja. Morate prodavacu dati najmanje 5% od cijene nekretnine kao deposit, on vama salje papire koje vi ispumnite i s tim idete u banku ili preko brokera to rjesavate.
Ako je sve u redu sa vase strane, vi u roku dva dana budete odobreni i postanete “vlasnik” nekretnine. Najtezi korak je konacno odobrenje od banke jer su tada malo detaljniji, a kasnije je sve samo formalnost. “Vlasnik” postanete tek kad kod odvjetnika potpisete neke papire i to je to. Ako imate brokera vi ne morate nigdje ici, nego sve ide online, mi smo to tako rjesili, u roku par dana.

Odnos prema imigrantima. Ovo je jedna od najbitnijih stavki. U 9g. ovdje me nitko nikada nije pitao kada cu se vratiti i zasto sam dosao u negativnom kontekstu. Najdalji oblik ksenofobije, ako se moze takvom nazvat, sto sam dozivio je ono vjecno pitanje odakle ti je naglasak ili odakle sam. Nekad ni ne pitaju, ali na licima im mozes prepoznati da razbijaju glavu razmisljajuci “hm, odakle mu je naglasak”. Nekada to bude jako frustrirajuce kad im vi nesto govorite, a oni vas ne slusaju nego razmisljaju odakle je naglasak, i onda ponavljaj. Nisam nijedan posao izgubio ili dobio jer sam imigrant. Ako si dosao negdje na neki intervju bez veze, onda se prvo gleda tvoje iskustvo i kako ce se to iskustvo uklopiti kod njih(iliti koliko im potencijalno love mozete donijeti 🙂 ).
Nijedan posao koji sam radio nisam bio manje placen od kanadjana, sto vise, na nekima sam zapravo bio vise placen i mozda sa manje iskustva. Prvi posao sa onim sajbama, tu ja mislim da su me iskoristili dok nisam pohvatao sustav, naucio engleski kako treba i dobio papire. Kad sam dobio papire, onda je voda obicno isla na moj mlin. Neznam jesam pisao prije da su me 2 tjedna molili da ostanem i da napisem na cek koliko love hocu.

Ljudi su jako indirektni i maksimalno se izbjegavaju konflikti, ima jako puno imigranata, pa cak i ovdje u Alberti. A ako netko kaze nesto protiv nekoga to su obicno oni nize inteligencije i uglavnom to bude protiv Azijata ili Arapa(muslimana). Ono sto mi pada sada na pamet je par pijanih situacija u taksijima, gdje su bili snimljeni pa izaslo u medijima. Vjerojatno ima i vise tih stvari, ali siguran sam da nikako ne vise od onoga sto cujem o Europi ili USA.
Palo mi je sad na pamet, na drustvenim mrezama ako kopate po komentarima mozete naici na ksenofobiju, ono kao imigranti nam kradu poslove i te sheme.
Na nas europljane ni ne gledaju nesto posebno, jer nas niti nema puno pa se ne izdvajamo.
Sto se tice toga da imigranti kradu poslove. Ja mislim da postoje dvije vrste “poslokradica”, a to su marljivi i efiksani i oni koji se znaju prodat(citaj ulizivat/slizivat). Nikada ovdje nisam vidio niti cuo da je najbolji zaposlenik dobio otkaz. Vecinom se firme uvijek prvo rjesavaju jebivjetara, tako da ti koji kenjaju po drustvenim mrezama spadaju vjerojatno u tu kategoriju.
Kanadjani slove kao jako pristojni i fini ljudi. O tome bi se dalo malo vise, ali da vam daju prostora i malo previse, daju. Nitko vas nece bespotrebno daviti ili napadati(osim na poslu). Kad sretnete ljude na ulici puno ce ih pozdraviti “Hi=Hi”, a neki ce odzuriti u pod ili samo rasiriti usne kao nekakav smijesak valjda. Ispricavanje je rasprostranjeno bio netko kriv ili ne, uvijek se kaze sorry. Ali to je vise onako da se nesto kaze da se ispuni tisina. 90% ljudi ce vam pridrzati vrata da udjete ili izadjete.

Moj osjecaj je da iako nisam rodjen ovdje, sa svojim statusom residenta sam potpuno ravnopravan i prihvacen stanovnik Kanade, ne osjecam se diskriminirano ni na koji nacin. Napisat cu vam i kako sam je ja probijao ovdje kroz firme i poslove, a bez ikakve veze ili pomoci.

Placamo velike poreze i ja iskreno mislim da za ono sto placamo ne dobijemo puno. Ali izmedju USA i Europe, Kanada je u sredini. U Europi placate puno i dobijete puno, u Americi placate malo i ne dobijete nista, ali je zivot jefitniji, a u Kanadi je zivot skuplji i placamo negdje na granici prema puno, ali imamo neke socijalne benefite(zdravstvo, porodiljni, naknada za nezaposlene, penzija i sl.) i troskovi zivota ili kupovna moc je bolja nego u EU, od onoga sto sam usporedjivao po Numbeu(Irska, Engleska, Njemacka, Austrija etc.). ALI, to sto je nama kupovna moc veca, to ce vam otici u avionske karte ili gorivo 🙂
U Kanadi po mom misljenju apsolutno sve mozete priustiti, ne naravno preko noci. Iako cijene nenormalno rastu i dalje su troskovi zivota u skladu sa primanjima. Pri tome ne mislim na cijene stanovanja u Vancouveru i Torontu.

Nema opasnih cetvrti. U Europi neki veliki gradovi imaju problema sa odredjenim kvartovima, u Americi imaju problema sa cijelim gradovima valjda, a ovdje ima cupavijih ulica koje izbjegavas preko noci, ali u kojima zapravo ni nemas sto traziti.
Da prestanu slijediti i virite iz guzice juznim susjedima ni terorizam ovdje ne bi bio na plodnom tlu. Generalno ga nema, ali iskreno nikad se ne zna.
West Edmonton Mall je kao bio na prijetnji ISIS-a. https://www.cbc.ca/news/canada/edmonton/al-shabaab-threat-against-west-edmonton-mall-high-risk-security-expert-says-1.2967237
Pa je onda ovaj lik bio okarakteriziran kao terorist, iako nije dobio prijave za terorizam:
https://edmontonjournal.com/news/crime/who-is-abdulahi-hasan-sharif-one-year-later-everything-we-know-about-the-alleged-edmonton-attacker
U Torontu je bilo par pucnjava i ubijenih, ali neznam puno o tome i ovako brzinski nisam mogao nista naci. A mislim da generalno se vise trebate bojati bijelaca nego muslimana.

Ako skupite dovoljno love ili ako nadjete dobrog poslodavca mozete se uvijek skolovati i usavrsavati. To je takodjer prilicno jednostavno uredjeno, samo kosta.

Kada dodjete ovdje i trazite stan, zakonom je uredjeno da se moze maksimalno traziti 1 mjesec deposita. Znaci ako je renta 1000$, stanodavac vas moze traziti maksimalno 1000$ deposita(velike korporacije traze i manje ili daju mjesec besplatno ukoliko nisu sve izrentali). Ukoliko se odlucite za stan, ispunite aplikaciju, stanodavac vas moze i ne mora provjeriti. Ako se odluci za vas, potpisete ugovor sa par potpisa i to je to. Ugovori su uglavnom napisani i sastavljeni pa onda samo par vasih podatka, usuglasenje, potpisi i to je to. Kada odlazite, fer je javiti mjesec dana unaprijed i pocisiti iza sebe.
Hocete struju ukljuciti zovete telefonski, mislim da se sad moze i preko interneta. Ista stvar je za internet, razna osiguranja i sl. Sve telefonski

Maksimalno se trude olaksati zivote ljudima sa djecom ili invalidima(osim ciscenja snijega ccc). Svaka javna zgrada i jako puno privatnih poslovnih zgrada ima gumbe za automatsko otvaranje vrata. Ako ste u kolicima, ili furate dijete u kolicima ili su vam ruke pune stisnete gumb i vrata se otvaraju. Svi wc-i imaju dasku za presvlacenje pelena po javnim i privatnim zgradama gdje imaju javne wc-e. Uvijek skoro imaju 3 wc-a. muski, zenski i za obitelj ili invalide. Vjerojanto cemo i kroz par godina dobiti cetvrti i peti zbog ovih novih spolova sta se “radaju” 😆
Wc-i se ne placaju, ali se uvijek ciste i provjeravaju i uvijek ima wc-papira i hand sanitizera, ne bitno bili u centru Edmontona ili Calgarya ili negdje na autuputu u preriji.
Invalidima i ljudima sa djecom se obicno sklanjaju ko da imaju kugu haha. Ima iznimki, ali uglavnom svi pomazu i idu u susret koliko mogu.

U stanovima uvijek dobijete sve bitne kucne aparate, frizider, perilica sudja, pecnica. Stariji stanovi i oni namijenjeni rentanju obicno nemaju susilicu i perilicu u stanu nego zgrada ili kat dijeli. To je vise za kratkorocno rentanje. Kada kupite i ako kupite stan obicno kupite sa susilicom i perilicom, ostavom i parkingom u garazi. Osim ako si ne mozete ili ne zelite priustiti nista iznad 150 000$, ti stanovi obicno dodju bez susilice/perilice i parkinga u garazi.

Jedna super stvar ovdje u Edmontonu. Neznam da li je isto ili slicno po drugim gradovima. Postoji aplikacija Edmonton 311 gdje prijavljujete svoje brige.
http://311.edmonton.ca/

Vidite rupu na cesti, neko smece razbacano ili slicno, uslikate i prijavite preko te aplikacije. Ovisno o hitnosti slucaja, grad salje da se to rijesi. Jedan moj slucaj je bio u parku gdje je jedan krov na cetri noge poceo izmicati na jednoj, kao mogucnost urusavanja. Poslao sam to skoli, pa nekim lokalnim politicarima i toj aplikaciji 311 kad sam saznao. U roku 24h su oni poslali tim varioca koji su to rijesili i popravili. Svi su mi odgovorili na email u kratkom roku, osim politicara 😀 . Koliko se sjecam, a ne da mi se sad kopati, on je odgovorio i zahvalio tek nakon par mjeseci.
Jbg, politicar ko i svugdje drugdje se ubija od posla, pa nema vremena.

Vec sam spomenuo da su stvari uglavnom jeftine i priustljive. Odjeca, obuca, hrana, cuga, restorani, auti, stanovi, rezije i sl.
Ima stvari koje su po meni precijenjeni i placamo previse, ali to drze odredjeni lobiji i tu ne mozemo nista.

Avenije i ulice 🙂 …su dosadne i iste za popizdit. Ali to nemoze jednostavnije. Znaci imate avenije(avenue) i ulice(street) i brojeve od 1 do 250 ili koliko hoce.
Prva ulica (1st St) je na istoku, a zadnja na zapadu (250th St). Prva avenija je na jugu (1st Ave), a zadnja na sjeveru (250th Ave). Gdje je centar grada? Na krizanju 100th St i 100th Ave 🙂
Calgary je malo “zajebaniji” jer njima centar pocinje od 1 Ave pa se brojevi penju ako idete i prema sjeveru i prema jugu, ali ih dijele skracenice NW(North West), NE(North East), SW(South West), SE (South East). Neki novi kvartovi imaju imena ulica, ali grad je uglavnom avenije i ulice. Znaci ako se izgubite u nekom americkom gradu, nemojte to nikome govorit 😆

Popularna stvar je ovdje, a mislim da je vjerojatno i u Europi. Sve je online, hrana i cuga se mogu kupiti online pa vam dostave, mozete kupiti elektroniku online, Amazon, takodjer ako trebate neke servise mozete rezervirati online. To je valjda sve normalno po razvijenom svijetu, a ono sto je posebno popularno ovdje je “MOBILE”, hrpa biznisa ima ” mobilne specijaliste” za koje vise ne trebaju urede ili prostore, nego dodju vama. Npr. ako hocete rjesavati stvari za kredit za nekretninu, oni dodju vama, hocete popravak laptopa ili neke elektronike oni dodju vama, hocete li promjenu ulja na autu ili neke sitne popravke oni dodju vama. Jako je popularan skip the dishes i uber eats, narocite hranu iz vecine restorana i dostave je doma uz fee.
Svi furaju aparate za placanje karticama, koliko se sjecam Salvation Army skuplja donacije pred Bozic i imaju aparat da platite debitnom. Sljedeca je valjda Crkva haha.

Citajte izmedju redova 🙂 . Ako hocete otvoriti biznis i obogatiti se, nadjite nacin da lijenim ljudima jos vise ulijenite zivot pa da mogu jos manje raditi 😀
Poceli su tamo sa mcdonaldsom i tim fast foodovima, pa drive-thru bankomatima, pa onda ebay, amazon, skip the dishes, uber eats, mobilni kreditni specijalisti, mobilni tehnicari i mehanicari itd.

Kao sto mozete zakljuciti zivot je olaksan do maksimuma, ja ne znam i ne vidim kako bi to moglo jednostavnije. U manjem postotku se to moze pripisati manjku vremena, ali mislim da je ipak komocija i lijenost glavni razlog. Jer malo je kontradiktorno da imas manjak slobodnog vremena jer radis vise da bi zaradio vise i da bi onda tu razliku potrosio kroz te naknade za mobilne specijaliste. Jer da, sve to kosta par $$$ extra. 🙂

Ima jos stvari, ali to je sto sam se za sad mogao sjetiti. Clanak je vec ionako predugacak.

Pozdrav

Izaslo je puno clanaka po medijima gdje pisu razne istine i neistine o zivotu vani. Obicno to bude da je neki Ivo Ivic otisao u XX zemlju i nakon par mjeseci je ustedio hrpu novaca, ljudi su svi super, placa dolazi na vrijeme, placaju se prekovremeni najnormalnije, poslodavci su super i moze si priustiti toliko stvari i ustediti XX novaca sa radom za minimalnu satnicu/placu ili mrvicu vise. Ili sve totalno suprotno.

Neznam da li su stari clanci jos na blogu, ali mislim da je i moj opis bio slican, bio sam odusevljen svime i svacime i ljude sam nagovarao na momentalni odlazak . A sve je to pisano i receno u onoj pocetnickoj euforiji gdje je sve novo, drugacije, bolje i super. Da bi saznali pravu istinu ipak bi trebalo dulje kopati i naci ljude koji zive puno duze od par mjeseci u nekoj zemlji. Jbg, ja sam tada bio mlad i zelen i pisao sve kako sam ja vidio, ali kako sam bio medju prvima koji je tako pisao iskustva nisam bio svjestan te pocetnicke euforije. Uglavnom, starosjedioce cete tesko naci jer obicno su usli u kolotecinu zivota i ne pada im pamet traziti medije da im daju intervjue o zivotu(a kamoli tek pisati blogove 😀 ). Eto nek vam ja budem isto primjer, kad sam dobio PR sam prestao pisat. A danas kad pogledam u proslost nisam pisao nis zanimljivo iskreno, prica se koliko sjecam svodila na moje putovanje prema kanadskim papirima i ono kako sam provodio vrijeme. To mi je valjda bila jedina inspiracija i tema i kad se zavrsilo onda nisam vise znao o cemu da pisem. Sad sam par godina stariiji, pametniji i mudriji pa ima puno stvari. Srecom su mi i vlogeri inspiracija, kojih je sada sve vise i vise.

Kod mene je ovdje zima i sad dolazi najgori i najruzniji period pa si trazim dodatne hobije, zato sam odlucio se uhvatiti opet ovog koliko budem mogao, probat cu urediti blog da bude ljepsi i pregledniji, ali prvo moram vratiti ljude i citanost.

Spomenuo sam vec da su mi inspiracija zapravo razni likovi sa youtube-a. Poceo sam sa putovanjima gdje sam poceo pratiti par zanimljivih likova(Harald Baldr, Bald and Bankrupt, Indigo Traveller, Eva Zubeck i neke druge) i onda kako mi je youtube jedini medij koji zapravo gledam imam hrpu preporuka svaki put kad otovrim pa sam tako naletio na par nasih koji su otisli iz Hrvatske i poceli tako objavljivati svoje price, ali kroz video. Oni koji mi sad padaju na pamet je slavonac iz Njemacke, mislim da sam gledao par njegovih videa i zove se Zivot u Njemackoj ili tako nesto. Bacio sam oko i na ove kanadske vlogere i moram iskreno priznat da mi nisu kliknuli. Nekako previse ukocenosti i fali zivota. A nekima su videi toliko dugacki da si fakat moras napravit tjedni raspored da bi to sve mogao pogledati.
Jedan od zadnjih koje sam gledao i pratim kad stignem je Kamion King, decko iz Amerike. Na prvu mi nije bilo nesto, ali sam bio otvorio neki video gdje sam se prvi put nakon dugo vremena toliko smijao na nesto iz nekog medija da nisam valjda otkad sam bio klinac, haha. Onda sam bacio oko na neke druge njegove uratke i moram priznati da je super, samo su i njegovi dosta dugacki pa trebate odvojit dosta vremena.
Svaka mu cast na trudu i radu, jer vjerujte mi da nije jednostavno. Nije da on samo snimi i uploada kako je nego ima par kamera. Vozi kamion po Americi, ima obitelj, a uplodanje i editiranje videa pored full-time posla nije nimalo jedostavno, pogotovo kada snimite hrpu sati materijala. Ali njegov trud je prepoznat i zato mu broj pretplatnika raste svaki dan i nadam se da ce uspjeti monetizirati bar malo jer su mu price i videi super. Ja volim putovat i sanjat, pa mi je onda tako skroz fora gledati americki pejsaz, nije bitno drugaciji od kanadskog, al eto, zanimljivo je.
(EDIT: Sjetio sam se videa koji me je fino nasmijao, neznam ime, ali je popravak kamiona nakon nesrece(mogao biti biti jedan od udes videa), kad je dosao nekim lokalnim srbima na popravak 😆 )

Prvi clanak nakon puno vremena je bio da je Kanada po meni najbolja drzava za zivot, ukoliko vas dvije stvari ne smetaju. Nisam puno obrazlozio i necu zamarati statistikama u vezi BDP, GDP, broja stanovnika, super cool premijera i ostalih pizdarija nego cemo drugacije, realno i iz vlastitog iskustva. I nije cijela Kanada najbolja za zivot, nemojte me doslovno shvatiti, nego pojedini dijelovi.

Puno nas u toj pocetnoj euforiji ne kaze koliko smo “cheap” ili “thrifty” i koliko to utjece na necije iskustvo i pricu. Svi kad smo dosli ovdje ili bilo gdje drugdje smo preracunavali kune u dolare ili eure i gledali i usporedjivali cijenu svega. Nesvjesno smo time stedjeli stotine dolara, tako i ja. Danas, da me pitate i da vam iskreno kazem, kolika je cijena kile mesa, nemam pojma. Ja znam sto je dobar deal kad ga vidim, jer znam sto bi platio i sto ne bi. Cijene hrane bas ne mogu napisati, ali znam da okvirno mi potrosimo najmanje 200$ na hranu, TJEDNO. Mene nemojte uzeti kao primjer, jer mi trosimo previse, to cu objasniti.
|
Jedna druga stvar u pocetku, a koju nitko ne spominje po novinskim clancima, je da nitko od nas nema auto. Auto koliko je dobro toliko je i zlo. Ne samo da cete trositi novac na sami auto, odrzavanje, moguci kredit, gorivo, osiguranje i ostalo, nego sa autom imate pristup svemu. Ja kad pogledam svoju proslost, najvise sam love stedio kada nisam imao auto. Zasto? Zato sto mi se nije dalo jahati do raznih ducana busevima, nisam mogao kupiti sedam vreca voca i povrca,10 vreca svega ostaloga, nego samo ono koliko ruku imam i koliko mogu nositi, nisam mogao do bilo kojeg restorana u bilo koje vrijeme, nisam mogao do kina jer su sva najmanje 30min busom, nisam imao vremena nakon posla da se zajebavam jahanjem po javnom prijevozu koje ovdje nije bas dobro, nisam placao najmanje 200$ na gorivo i osiguranje mjesecno.
Jos jedna bitna stavka je i stanovanje, koje takodjer mislim da novinski clanci ne spominju. Ja sam u pocetku zivio sa cimerom i cimerima u kuci i to me kostalo sa svim rezijama maksimalno 600$ mjesecno, mozda preko zime mrvicu vise. Da mi je danas placati 600$ mjesecno sa rezijama za gdje zivim u mirovinu bi za 10g 😀

Znaci, eto, sve ono sto vam ljudi kazu da ustede jer su Kanada/Irska/Njemacka/Svedska i ostali super je zbog toga sto smo u pocetku svi jako thrifty. Nitko se zapravo ne postavi u situaciju kao da svoj nacin zivota iz Hrvatske u potpunosti prenese u tu drzavu u koju je otisao, to bi nam dalo puno realniju sliku i kvalitetu zivota u nekoj zemlji. Znaci ukljucujuci vlastiti auto i stan za koji si placao rentu/kredit i rezije. To radi najvecu razliku u pocetku.
Ja vam preporucujem da citate sto vise i informirate se. Zivimo u 21st i ima toliko izvora i nacina za informirati se. Preporucam Quoru, ja tamo nekad znam citati satima, ima toliko zanimljivih pitanja i odgovora. Trazite i citajte iskustva ljudi koji su dosli iz slicne ili bogatije zemlje u tu u koju bi vi htjeli, to ce vam dati realniju i siru sliku.

U narednim clancima su vam poblize napisati i objasniti prave troskove zivota i primanja tu po Alberti, pa i opisati da ste na minimalnoj satnici i sto s time mozete.

Pozdrav



Postovanje ljudi…

Za sve vas koji ste zainteresirani da odete iz balkanske mocvare, a ima vas. Ja vam nakon 9g zivota ovdje i cijeli ocean procitanih prica, iskustava po forumima, blogovima i iz stvarnoga zivota mogu reci da je Kanada najbolja zemlja za imigraciju.
Postoje samo dva velika, ogromna minusa koja morate pregrmiti i prihvatiti. To su daljina i dugacka zima. Sve ostalo sto ljudi navode svugdje nisu problem ko ovo dvoje.

Htio sam otvoriti Vlog i tamo pricati na video, al jbt, ne ide mi nikako pricanje. Cini se da je pisanje moj jam. A ljudima koji rade te vlogove, svaka cast i nastavite. Sad pokusavam editirat neke videe sa go proa, jebote koliko posla. Lakse je ovako pisat 🙂

Ovisno u koji dio Kanade idete, ali po meni da vam iskreno kazem, Alberta je najbolja za obiteljski zivot jer su omjer primanja i zivotnih troskova jos u nekoj normali, iako vjerujte da grabimo velikim koracima prema Torontu i Vancouveru. Treba priznat pa reci da nas vise place odrzavaju na zivotu. A dobra stvar je da place nece padati, pa je to i dalje neki plus. Ali troskovi rastu.
Sto se tice obiteljskog zivota, takodjer bih vam rekao da je Kanada manje socijalna od Europe. Ako dobijete dijete, benefiti su vam 12 ili 18mj porodiljnog mozete birati. Caka je da ako uzmete 12mj onda imate 55% primanja od vase tri najbolje place u zadnjih 12mj, ili 33% primanja kroz 18mj. Ako muz ili decko dobro zaraduje, onda bi preporucio 18mj.
Za dijete cete dobiti 200-300$ mjesecno kao neki doplatak. Iako ja zapravo vodim sve racune doma i brinem o tome, jbg ne mogu se sjetiti koliko mi dobivamo. Mislim da imamo dva primanja za dijete, jedno je kao doplatak do 6-te godine, a drugi se dobiva do 18-te, ali koliko se sjecam mislim da ne prelazi preko 300$ sve skupa. To vam takodjer ovisi o primanjima, ako zaradujete dosta onda ce biti manje, ako zaradujete malo, onda ce biti vise.
Meni je bitno gdje taj novac ide, nego koliko je. Npr. vlada vam nudi da ako taj doplatak ne trosite i stavite ga u tzv RESP.(Registered Education Savings Plan ili tako nesto) oni ce vam dodavat odredjen iznos koji nije nimalo los, mislim da je max 7000$, ALI. Postoji caka, a caka je ta da je taj novac oporeziv. Znaci kad vam dijete odluci da iskoristi taj novac, ode hrpa njega natrag vladi, koliko se sjecam ja sam izracunao da mi se ne isplati jer ce na kraju otici vise njima nego sto nam oni daju.
Recimo da ustedite 50 000$ i da oni odluce uzeti 22%, znaci oni ce vama dati 7000$, a uzet ce vam 11 000$. Iako ima i ona caka da kao prvih nekoliko tisuca je neoporezivo pa onda mozda i nece uzeti puno, ali sumnjam da ce biti manje od onoga sto su dali.
To sam ja davno citao i racunao pa si uzimam za pravo da sam pogrijesio koju brojku. 🙂

Vrtici su jako skupi i neimanje obitelji ovdje u vidu bake i dede, jbg, sretno. Mi placamo 1000$ za vrtic, mislim da ih ima i za manje i vise, ali to je onda do vas da trazite i istrazite pa vidite sto vam se svidja.

Ako si mislite gdje sam ja, ja sam i dalje u Edmontonu i volio bih otici. Ali nakon sto sam ovdje pustio korijenje i konacno nasao pravi posao i pravu firmu, vjerujte mi da to nije vise nimalo lako. Jedno je kad imas 22g i nemas brige ni pameti pa ti je svejedno, a drugo je kad imas 10g vise i obitelj i pocinjat opet ispocetka.
Kada sve stavis na papir, vidis da je pluseva i dalje vise nego minusa. A iskreno budala bi bio kada bi pored ovoga sto imam odlucio samo sve prekinuti i eto otici na neko toplije mjesto. Sve ima svoje pluseve i minuseve i nakon svega naucenoga zakljucio sam da je ovo nekakva zlatna sredina koja za sad funkcionira. Naravno, kada bih dobio neku ultra dobru ponudu u Europi, dobro bih razmislio, a kada bih dobio ultra dobru ponudu za Calgary onda bih kofere spremio vec danas. A zasto i zbog cega budem objasnio…

Eto toliko za sada, samo da vas pozdravim tko god cita, pa se nadam da cu nastaviti. Ima puno stvari koje se moraju znati.

Idem sad probat dovest ovaj blog u red, bio je dugo zapusten.