Restorani kao biznis

Preopsirno sam se razvezao u proslom clanku pa je ostala nedorecena hrpa stvari, ali jbg to je tako.Tko god cita ovo pripremi se jer sad ide vjerojatno jos i duzi .
Inace, imam napisanu hrpu neobjavljenih clanaka, ali nisam zadovoljan. Imam taj prokleti sinusitis kojeg se nemogu rijesiti, glava mi je ko balon, puna magle i ne mogu se koncentrirati kako treba niti napisati stvari kako jesu. Lijeka za to nema. Ni ovaj clanak mi se nesto ne svidja, ali jbg, nesto se mora objaviti.

Sto se tice restoranskog biznisa. Po meni najbolje sanse sa uspjeh ima krenuti od farmers marketa malog cateringa ili cak neki mali food truck nije los start up.

Jedna od ideja je bila da ako idemo u restoranski biznis da krenemo na farmers marketu. Uz malo truda i vremena, mislim da je povrat na investiciju nekako najzahvalniji, doduse i najmanji u pocetku. Znaci, ne mozes izgubiti puno, ali mozes dobiti puno kroz iskustvo, upoznavanje ljudi, izlozenost i sl. Krenes lagano i sa malo, a onda sukladno sa uvjetima rastes i siris se. Nekoliko uspjesnih biznisa je zapravo tako i pocelo. Nisam skroz siguran, ali Duchess, koja je kao godinama najbolja pekara u gradu je krenula sa farmers marketa. Wannabe francuska pekara https://duchessbakeshop.com/ Po meni ta pekara samo izgleda jako lijepo, kao nekakav francuski upscale stih, ali izgled i ime ih prodaju vise nego njihovi proizvodi, jer ne prodaju nista revolucionarno.

Farmers marketi u Edmontonu sad u zadnjih par godina uzimaju vise maha, ali recimo da i dalje uglavnom rade 2 ili 3 dana u tjednu.  Imas dakle 4 ili 5 dana da izdvojis par sati dnevno ili da ako je netko nezaposlen ili part-time onda i vise da slozis to sto ces prodavati. Ako krenes ozbiljno u to i zelis uloziti malo vise novca u kolicinu proizvoda onda mozes iznajmiti komercijalnu kuhinju sto je po meni odlicna stvar, jer moze biti i vremenski i financijski fleksibilno, npr. jednom ili dva puta tjedno za neznam 500$ mjesecno. A s druge strane komercijalna kuhinja ti omogucava da napravis vise i brze tih proizvoda koje prodajes. Jer nije isto raditi neki kolac ili tijesto na obicnom kuhinjskom mikseru i pecnici ili na industrijskom mikseru i pecnici.
Farmers market je super jer doslovno mozes imati obicni plasticni sklopivi stol i staviti 10 proizvoda na njega i prodavati, naravno sve sukladno njihovim pravilima. Ne mozes kupiti Lindt cokolade ili Lays chips i preprodavati.

Aplikacija da budes prodavac(vendor) je prilicno jednostavna. Naravno na popularnije markete je teze uci, ali kada sam ja bio u kontaktu su rekli da su voljni cuti ideju i sto nudim i ako je nesto sto misle da je dobar fit marketu onda bi razmislili i vidjeli ako ima slobodno mjesto pa bi ga dodijelili. Tada im je raznolikost bila bitna, a danas pretpostavljam jos i vise, sto ima smisla.
Imaju pravila da ne smijes prodavati industrijsko, nego lokalno i domace. Kad sam se ja o tome raspitivao proslo je poprilicno vremena i mislim da je danas na popularnijim mjestima ipak teze dobiti mjesto i vjerojatno postoji duza waiting lista. Ali pocetak i na manjima mislim da je super, jer imas vise vremena nauciti sto ti treba, koliko i da se uhodas i naucis kako funkcionira.
Od uvjeta je da moras ispuniti aplikaciju za vendorship, pa imati onu kao sanitarnu iskaznicu(food and health certificate), platis njima njihov mjesecni fee koji je tada bio relativno nizak, mislim da je bio mozda 100tak $ mjesecno i mislim da moras uzeti nekakvo osiguranje, naravno. Bez osiguranja, naravno, u Kanadi niti kruh kupiti. 😊

Inace, kad spominjem farmers market iliti plac po nasem. Ovdje je to na visem nivou i ne gleda se na to kao na neke prostake, siromahe ili needucirane ljude. Vecina ljudi koji zapravo i prodaju su vrlo uspjesni farmeri i bogati ljudi ili nekakvi wannabe hipster enterprenueri. Nekad je bilo da ako imas konja ili krave da si siromah i bogec, a danas ako imas konje i krave si zapravo bogatas, tako je i sa farmama u Alberti. Iz Hrvatske perspektive ne bih vjerojatno nikada razmisljao ista prodavati na placu, ali iz danasnje, neznam kakva je situacija tamo sa regulacijama, ali mislim da nije losa ideja ni tamo poceti ukoliko imas dobar proizvod(ne nuzno voce i povrce) i ideju. Nema nikakve sramote u tome.

Par ideja koje sam vrtio prije 4 ili 5g  su bili domace, po hrvatski, palacinke, pa onda domace hrvatske krafne, naravno bureci(koji su zapravo odlicna ideja jer mogu biti zapravo skroz vegansko jelo, a to je uvijek IN), pa onda neke meksicki umaci(koje cura radi odlicno i bolje nego itko drugi) i sl. stvari. Znaci neki mali standic sa tek toliko proizvoda da se moze spremiti i raditi u stanu ili na mjestu. Palacinke su mi bile dobra ideja, jer ovdje nitko to tada nije prodavao ni radio osim one Crepe Works fransize koja za jednu palacinku bez okusa i mirisa naplacuje 6 ili 7 dolara. Prave hrvatske palacinke su odlicne i brze, mogu biti raznolike i zadovoljiti siroku paletu kupaca raznim okusima, a ne kosta puno i mozes staviti relativno atraktivnu cijenu. Krafne takodjer. Ovdje doslovno nitko nije prodavao krafne do prije par godina osim industrijskih iz Tim Hortonsa ili Safeway ducana, koje su fine, ali nisu iste. Danas vec ima dosta njih koji prodaju krafne. I bas od nedavno na jednom novom marketu ima i stand sa palacinkama ccc

Uz odlican i reprezentativan vizualni identitet(i biznisa i hrane) i najbitnije da nista od toga vec nema na trzistu to bi bio hit, a kada sam ja o tome razmisljao nista od toga nije bilo. U najgorem slucaju po svakoj racunici, mislim da bi mjesecno pokrili sve troskove, znaci ne bi gubili novac, ako bi ga i izgubili to bi bio minimum. Uz to bi naravno mogli zadrzati regularne poslove.
Dok s druge strane da smo ulozili u nekakav prostor morali bi uloziti valjda najmanje 20 000$ i bar jedan od nas bi morao dati otkaz i posvetiti se tome full time. A zamisli koliko palacinki, krafni ili kava moras prodati da bi samo mogao platiti mjesecni najam, opremu i rezije koje su recimo neznam 5000$ mjesecno. A drugaciji su ovdje mentalitet i kultura tako da po meni baciti sve u biznis samo jedne stvari bi bio siguran put u propast.

Bilo je tu stavki koje nisu pomagale, a to su sto farmers marketi kojima sam slao upite nisu htjeli imati vise standova sa kuhanjem, prodavanjem gotove hrane jer imaju kao odredjeno neznam 30% od kapaciteta i to je vec bilo popunjeno. Pa onda zivot u stanu nije nam bio na ruku. Idealno je imati kucu u kojoj imas mjesta za kuhati, spremati i skladistiti ili unajmiti komercijalnu kuhinju. Mi smo zivjeli i dalje zivimo u stanu sto nas uvelike limitira. Zadnja stavka su troskovi proizvodnje necega. Znaci, za to ovdje moras ili preci preko nekih principa ako ih imas ili naplacivati konacan proizvod hrpu love, jer sistem i drustvo nikako ne idu na ruku individualcu i maloj kolicini nego sve na veliko i velikima. Ne nuzno jer oni gube novac, nego jer zaraduju vise tako sto limitiraju manje kolicne i na to im nabiju cijenu. To nije samo slucaj samo u biznisima, nego i u obicnim ducanima prema obicnim kupcima

Npr. odes u ducan kupiti jedan kroasan, on kosta 3$, ali pored njega ima kutija sa recimo sest kroasana i ta kutija kosta 6$. Naravno da ce vecina uzeti tih 6kom za 6$, jer si vecina misli kako je dobio 6kom kroasana, a ne izgubio 3$(ne razmisljajuci pri tome da ce zapravo 3 ili 4 kroasana zavrsiti u smecu). To ide u prilog prodavacu jer je bolje za taj cashflow i knjige, jer najbitnija je brojka na kraju dana. Da li je bolje da li je prodao 6 kroasana po komad ili 60 kroasana po kutiji, zarada bi na to bila 18$ vs 360$. Na prvu izgleda da mu je bolja marza da proda po jedan kom, ali na  tu “veleprodajnu” cijenu on itekako ima zaradu tako da je u svakom slucaju u dobitku. Onaj tko tu gubi je jedino kupac, jer sta ce mi sest kroasana ili tri kruha(karikiram)

Sa recimo poslovne strane nekog malog covjeka koji hoce uci u biznis, npr. mene, to je jako lose, jer nema apsolutne sanse da ja mogu kupiti kvalitetne sastojke te napraviti domaci kroasan i prodavati ga po istoj cijeni kao i konkurencija, a da pritom jos zaradujem novac. Znaci da bi ja pokrio svoje troskove izrade kroasana, materijala, rezija, vremena i truda ja moram taj kroasan naplatiti najmanje 3$…najmanje. I za ta tri 3$ nema sanse da mozes koristiti kvalitetne lokalne sastojke(lokalno brasno, maslac, jaja i sto vec ide u kroasan), nego si primoran kupiti smrznuto od velikog dobavljaca ili najjeftinije iz najjeftinijih ducana(iako i to jako tesko). Vjerojatno postoji malo mjesta za djelomicno ugurati neke kvalitetnije sastojke, ali onda moras zrtvovati svoju zaradu. Doslovno moras savrseno izbalansirati sto ti je bitno pa odluciti. Ne smijes niti pomisliti da se natjeces sa velikim igracima, nego jednostavno moras staviti svoju cijenu za koju mislis da je fer. A obicno to bude vrlo visoko. Npr. kroasan ili krafna u nekoj lokalnoj pekari gdje sve rade svjeze svaki dan je obicno 3-4$, a to je iskreno dosta visoka cijena jer Tim Hortons ili neki takav fast food prodaje slicne kroasane ili krafne za 1$. Neke od tih pekara i varaju jer kupuju smrznute proizvode(od Sysca) koje reklamiraju pod lokalno i domace i njih prodaju za ta 3$. Tu treba uzeti tu kulturu i mentalitet ljudi gdje jednostavno nemaju nekakve standarde za hranu i jest ce bilo sto. Najbitnija im je reklama, a i cijena. Npr. Tim Hortons prodaje “svjeze” kroasane ili peciva. A svjeze u Hrvatskoj i svjeze u Kanadi su dva razlicita pojma. U Kanadi svjeze moze znaciti da je smrznutno 2g, ali je danas ispeceno pa je svjeze. A po meni, a vjerujem i po vecini ljudi u Europi svjeze znaci domace napravljeno od domacih sastojaka i danas ili u najgorem slucaju sinoc.

Ako uzmem pizzu ili burek za primjer, to se doma isplati raditi jedino ako imas viska vremena ili veliku obitelj. Jer raditi jednu pizzu ili jedan burek je skuplje nego otici do ducana i kupiti gotov proizvod. U europskom ducanu npr. prodaju pristojan smrznuti burek za 10-12$, a mene samo sir ili pola kg mesa kosta 7 do 10$

Znaci, cijela ta moja ideja sa domacim finim stvarima jednostavno pada u vodu, jer ne mozes koristiti kvalitetna jaja, maslac, mlijeko, brasno, nego isto ono sto i svi drugi koriste da bi imao nekakvu zaradu. I novac bi zaradjivao tek na odredjenoj kolicini, a dok do toga dodjes moze proci 2g. A znamo da okus recimo domacih jaja ili mlijeka nije isti kao okus industrijskih jaja ili mlijeka, a vec sam napisao da ljudi nemaju neke standarde za hranu. Tako da i krenem sa kvalitetnim sastojcima i stavim visu cijenu zbog toga imao bih vrlo limitirani broj kupaca. A cijela ideja je da se ponudi nesto bolje, finije i mozda kvalitetnije plus malo promovira hr kuhinja, a ne samo talijani, francuzi, grci ili spanjolci.

Neznam kako je tamo u Hrvatskoj, ali mislim da je nekako isplativije kupovati manje kolicine nego ovdje i to otvaranje nekakvog restoranskog kvalitetnog biznisa cini dosta tesko bez velikih ulaganja. Zato vecina ljudi se ovdje odlucuje na te glupe fransize jer je sve vec uhodano i razvijeno, naravno smrznutno i spremno za pecenje/kuhanje/serviranje. Znaci troskovi samog rada i sastojaka svedeni su na minimum i to je zapravo odgovor kako restorani opstaju ili opstanu.

Catering je po meni isto dobra ideja. Npr. kad smo davali kcer u vrtic i gledali s cime hrane djecu nekako mi je zlo bilo, ali boljeg nema. I to naravno rade ne jer ih je briga za djecu nego jer je jednostavno najbolje za biznis, mislim da kao prate i preporuke kanadskog zdravstva i prehrane. Mogu oni imati vlastitu kuhinju, kupovati kvalitetnu hranu i sve raditi domace I svjeze, ali onda taj vrtic vise nece biti 1000$ mjesecno nego 1500 ili 2000$, a i tih 1000$ je preveliki zalogaj za puno ljudi. Znaci opet moraju maksimalno balansirati izmedju zarade i troskova. A u drustvu gdje je novac na vrhu hijerarhije, znamo sto ce se zrtvovati.
Ideja je bila napraviti siroki menu/jelovnik za djecu, sa raznovrsnim zdravim jelima i onda to ponuditi vrticima, naravno sve legalno i sa svim certifikatima. Cak i da samo sklopis ugovor sa jednim vrticem od 50 ili 100 djece to je poprilican uspjeh. Ali naravno, opet se vracam na te troskove same kvalitetne hrane. Jer tvoja svjeza rajcica ili jabuka se ne moze cjenovno natjecati sa rajcicom od Mutija ili Heinza iz konzerve, a vrticu je ipak u interesu da ustede, a ne da potrose vise.
Ne zaboravi da ce im biti puna usta djece i kako su oni divni i krasni prema njima, dok s druge strane sopaju djecu konzervama Heizna i Krafta tjesteninom. Najzalosnije od svega je sto si mislis, pa dobro, meni je moje dijete bitno gdje je sto i kako jede pa cu ja platiti malo vise i tamo ce biti bolje, ali platiti vise ne znaci da dobivas kvalitetniju i bolju uslugu, nego da vjerojatno placas dodatne certifikate, diplome ili ljude koje ta firma ima(npr. bijelci kanadjani naspram indijki). Starbucksu ne placas vise novca jer je bolja kava, nego za njihove uhodane standarde, ime, velicinu i management. Malo karikiram, ali ako je nesto ili netko pojam za hipokriticizam ili hipokrite to su onda Kanadjani i njihova drzava. Za to sigurno nisam u krivu. 🙂
Ovo za vrtice ne pricam gluposti, nego iz naseg iskustva i kroz price nekih teti koji su radile u nekim vrticima. Pa ako tko cita ovo iz Kanade, budite oprezni sa vrticima i dobro se raspitajte prije nego dijete tamo stavite. Ne nasjedajte na lijepu pricu i sirok osmijeh.

Sto se tice cateringa, u svim firmama kojima sam radio sve i jedna je uvijek narucivala ukrajinski catering iz nekog razloga. Neznam je li jeftin, popularan, korijeni su im ukrajinski ili im se samo svidja hrana, ali meni nije ostavio nikakav poseban dojam. Imaju to neko jelo slicno sarmi(cabagge rolls) koje svi obozavaju( jer nikad nisu probali sarmu 😀 ) , pa pire krumpir, nekakvo meso i perogije i jos neke druge stvari. To je ovdje svima super, ali meni je bilo ok za besplatno i ne bih to sebi narucivao osim ako ne bi bilo izbora. Spomenuo sam vec njihove standarde za hranu pa pretpostavljam da je isto i sa ovime. Inace, ljudi ovdje vise vole besplatno, nego fino. I to je razumljivo, ali bilo je nekih situacija gdje su me ljudi sa hvaljenjem nekih smrznutih burgera ili zilavih steakova sokirali svojom srecom i komentarima “kako je jedan od najboljih burgera ili stekova koji su ikad jeli”. A ne smijem im odgovoriti pa sta onda jedete doma jbt ako vam je ovo dobro, jer s Kanadjanima ne smijes biti tako direktan 😆
Benefit kateringa naspram restorana je takodjer sto su troskovi puno manji, pa ne moras ulagati u prostor, interijer, inventar, industrijske miksere, pecnice i sl nego mozes poceti malo po malo i mozes biti poprilicno kreativan. Ako si vjest kuhar mislim da i to mozes poceti sam.

Food truck kad sam istrazivao moze kostati valjda od 10 000$ pa do 250 000$. U Edmontonu nije najsretnije rjesenje zbog te dugacke zime, a i sad zbog kovida. Oni koji rade u uredima sad rade od doma, a najveca koncentracija ljudi u uredima je bila u centru grada medju neboderima. Naravno to je sve bitno ukoliko ulozis 250k pa moras sto prije poceti zaradjivati. U Americi je food trucking puno razvijeniji sto je i logicno obzirom da je toplije i da dolje zivi puno vise ljudi.  
Nekako mislim da je Amerika puno bolje rjesenje za otvaranje bilo kakve firme nego Alberta. Ovdje je sve tako retardirano skupo, zatvoreno i limitirano na neki nacin, mozda je u Ontariju bolje i lakse jer je veci broj ljudi i Amerika je bliza. Ali po meni americko trziste je puno bolje, lakse i ozbiljnije(logicno na broj ljudi) i ako je netko enterprenuer, ima love i hoce otvoriti firmu onda je Amerika prava zemlja. Ovo ovdje je smijeh i cisti copy paste od onoga sto vec ima. A ako se nesto i novo drugacije otvori to je vec u Torontu, Vancouveru ili USA otvoreno prije par godina, u Edmontonu sve kasni 3-5g, a u Calgaryu dodje malo ranije. Zanimljivo je da za Calgary vole reci da su tamo kauboji i nekakvi seljaci, doduse i poslovni ljudi, a Edmonton je kao progresivniji i urbaniji. Evo jedan super artikl koji pokazuje napredak ili progresivnost Calgarya naspram Edmontona ( https://druhfarrell.medium.com/calgarys-east-village-lessons-and-hope-for-our-struggling-downtown-core-e277cad96b28 ) . Inace, ovdje sada u Edmontonu guraju projekt gondole preko rijeke :facepalm:

Sto se tice food trucka, krenuti sa malom prikolicom koja bi bi bila vezana uz glavne parkove ili setnice, pa do parkinga u industrijskim zonama ili po centru je dobra ideja. Onak nesto malo, da te ne kosta bogastvo, a opet da mozes ponuditi nesto brzo i fino za dobru cijenu. Super je stvar sto je mobilno, pa se mozes prilagodjavati. Inace, ovdje ima valjda 100-300km staza za rekreaciju uz rijeku i nema niti jednog jedinog standa koji prodaje bar vodu ili sladoled, a kamoli da ima neki restoran uz rijeku ili velikom parku. Nasao sam na Alibabi neke male mini prikolice koje nisu bile tako skupe, ali kazem opet da taj restoranski biznis je tezak i nezahvalan jer moras biti spreman zrtvovati, vrijeme, novac, druzenja i dogadanja za nesto sto ima puno vece sanse za propast nego za uspjeh. Ta prikolica nije jedini trosak jer onda moras imati jaci i naravno skuplji auto, placas visu cijenu osiguranja, pa ako ne zivis u kuci gdje je ta prikolica parkirana i siguran sam da na investiciju od 15 000 CAD na Alibabi to nije jedini trosak koji bi morao platiti prilikom uvoza. Tako da meni na kraju kad sam sve racunao i stavio na papir nije bilo bas atraktivno, jer opet povrat na investiciju(ako uspije) je predugacak.

Otkada sam poceo svoju radnu karijeru(a mislim da sam i prije pisao/spominjao) nikada nisam htio niti volio ostati niti minute duze od onoga sto sam morao. Cak i kada mi se nudilo da budem placen 50 ili 100% vise ili npr. kad sam putovao po Alberti pa su mi placali dnevnice i sve troskove da radim po terenu gdje je zarada bila super nije mi se dalo zafrkavat. Ne, jer po meni jednostavno vrijeme se ne moze kupiti, pogotovo ako imas sve sto ti treba ili i vise.
Kad pogledam iz ove danasnje perspektive nije mi nikada bilo zao sto nisam vise radio ili zaradjivao, nego da sam bolje iskoristio vrijeme koje sam imao i da sam ustedio vise od onoga sto sam zaradio. A oboje sam mogao bolje. Naravno, postoji ta neka granica gdje ima smisla raditi vise, ali mislim da mi trenutno imamo ok primanja i jednostavno nema potrebe gubiti glavu za par dolara vise. Jos gore je sto je razlika jako mala zbog poreza, tako da ako i dobijes jednu placu visu nego prethodnu mislim da srecu dijelis sa razocaranjem jer ti vlada onda uzme veliki dio kolaca. Jednom kad nadjes dobar posao, dobro placen sa ok ljudima, mislim da je najbolje toga se drzati jer i to je zapravo ovdje ravno dobitku na lotu.

Tako da sam nekako pomirio da vjerojatno nikada necu ici u privatne vode, osim ako se ne dogodi da dobijem otkaz i nemam drugog izbora. Mislim da bih jedino uzivao u privatnom poslu kada bi bio vezan uz nesto sto volim. Npr nekakav bed & breakfast u planinama sa mini restoranom(i naravno revolucionarnom hranom 😀 ) ili npr ova zadnja ideja koja mi se vrti po glavi kad je plandemija kovida krenula, a to je ski, run i bike shop(prodaja, servis i renta) sa kavom i kojim kolacicem u nasem kvartu.
Ali opet za to mi treba ogroman novac, jer moram nesto i prodavat, a to znaci nabaviti neku zalihu proizovda(tenisice/bicikli i skije) plus zaposliti nekoga tko zna, te imati dovoljno sredstava za prezivjeti bar 2g placajuci tog covjeka neku normalnu satnicu, sebe i sve ostale troskove. Znaci i to je vise nekakav science fiction, nego nesto u sto ja sam mogu uci. Frendovi s kojima bicikliram i druzim se nemaju tu poduzetnicku nit i vizije kakve ja imam. Steta, jer sa idejama i duhom koji imam, da nadjem jos par slicnih ljudi planine bi pomicali 🙂

I da zakljucim, taj zadnji “biznis” takodjer je jako tezak jer su na trzistu vec etablirani igraci i sve vec imaju puno jeftinije i razvijenije, nego sto bih ja mogao imati u pocetku, a i u dogledno vrijeme. Ono sto nemaju je dodatak u obliku terase gdje ljudi mogu popiti kavu, popiti pivu ili pojesti kolac, u kvartu. To kronicno fali ovom gradu. Covid je konacno natjerao ljude van i sad se moze vidjeti poprilican broj setaca i rekreativaca tako da bi nesto tako sigurno imalo smisla.

Ali, nikad ne reci nikad, kako kaze Forest “life is lik a box of chocolates, you never know what you gonna get” 😊

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: