Napredovanje po firmama, moja (ne)sreca

Prije nego krenem sa sadasnjim poslom i angedotama…

Iz mog iskustva jedna pomalo zalosna istina je da je jako tesko napredovati na bolje u tim malim firmama, osim ako se ne zelis baciti u vode prodavaca ili ako tamo nisi vec godinama. Mogu ti se eventualno smilovati na odlasku, ili ako ko neki bivsi kolege radis ko pas i na raspolaganju si 24/7, ali niti oni su sluzbeno napredovali.
U Glassmastersu je bilo tako. Bio je predsjednik, jedan ili dva generalna managera koja su u toj firmi skoro od pocetka, iza njih je hrpa “prodavaca” pa onda tehnicari. Racunovodstvo je povjereno nekome trecem ili ako se bas razviju, imaju dosta zaposlenika onda potencijalno uzmu nekoga full time. Troskovi ljudstva svedeni su na minimum.
Da sam htio ili trazio, potencijalno sam mogao raditi kao shop manager ili asistent. To je zapravo kao nekakav manager plus prodavac. Cisti customer service malo bolje placen.
U auto-industriji to je posebno atraktivno svakojakim debilima, jer daju kao neku recimo ok placu(npr. 3000-4000 CAD) i onda jos provizija. Provizija je takva da moras biti jako agresivan u svim poljima. Znaci bukiras sto vise poslova, bez obzira na vrijeme i onda u istom trenutku rjesavas i suocavas se sa problemima kojih si si obicno natovario hrpu.

Bukirati npr. neko realno vrijeme za poslove je tim ljudima bila znanstvena fantastika, sve je uvijek bilo u hodu, sto vise sto prije jer su likovi koji to rade uglavnom pohlepni. Provizija im je ovisila o prodajnim rezultatima na kraju mjeseca. Tako bi primjerice bukirali 20 auta u 8 ujutro i rekli ljudima da ce biti gotovi za dva sata. Iako se realno u tih 2h moze napraviti mozda tek 10tak sa postenom kvalitetom i bez ikakve stete na autima. Obicno bi oni to gurali iza na tehnicare koji bi radili u shopu taj dan, nikada nisu sluzbeno ili na glas pozurivali, ali konstano provjeravanje i njihova nervoza se nisu mogli sakriti. Nekad sam ih ja provocirao sjedeci u autima ili prckanju po mobitelu, jer od straha nikada nista ne kazu, nego samo guraju one koji rade. To je valjda neki opci stav tu u Alberti.
Bilo mi je zao Bryana, decka koji se ubijao za posao i volio je raditi. On je bio pravi primjer sto je timski rad i kolegijalnost. Nikada mu nista nije bilo tesko niti kasno, uvijek je bio za pomoci. Da me lik danas zove usred noci da mu dodjem pomoci, dosao bih, toliko je bio dobar i skroman. Jedini minus mu je bio sto je bio company guy. Cak i kad nesto nije bilo dobro i moglo se ili trebalo mijenjat nije se htio mijesat i svojom sutnjom bi isao niz dlaku kompaniji. Obicno je tako sa dobrim ljudima.
Dok smo mi radili ili se zafrkavali iza u garazi obicno bi ti manageri u isto vrijeme takodjer rjesavali probleme sa kupcima i gurali kako tko prigovara ili ima probleme. Ako se netko zali da ceka predugo onda bi taj auto gurali da izadje sto prije. Na terenu je bila slicna prica, bukirali bi recimo 20 poslova u rano jutro. Tako bi obecali kupcima, a onda bi nas obicno zvali, maltretirali i indirektno pozurivali jer su se idioti sami doveli u stresnu situaciju. Da si supermen ne mozes biti na 20 razlicitih mjesta po gradu.
Privilegija ovog posla je bila sto vise znas i mozes to ce te manje zafrkavati, pogotovo ako im pokazes stav da ti je svejedno. Svatko imalo dobar tamo kad bi dao otkaz je bilo joj pliz nemoj ic, evo ti dolar-dva povisica.

Potpuno je razumljivo iz ovoga da oni koji su dobri i razumni ljudi u tom poslu ne uspijevaju, jer bas moras biti govno da drzis kupce i tehnicare koliko toliko smirene, a usput bukiras maksimum maksimuma u tom trenutku. Uvijek je sve bilo na granici pucanja, a problem su se rijesali samo u hodu. To je tako bilo preko ljeta kad je bilo najvise posla. Preko zime kad bi bilo puno manje, ti zohari od managera zovu sve zive i ne zive i da li trebaju sajbe. Nitko od njih nije uopce svjestan da je takav nacin rada dobar samo kratkorocno, a poguban dugorocno.
Inace, slika i prilika “odlicnog” kanadskog time managementa, prioritizing i problem solving skillsa je kada vidis te ljude kako stavljaju 50 kljuceva na stol, od kojih mogu napraviti tek 20tak u nekom realnom vremenu, jer se toliko kupaca pojavilo u vrijeme koje su oni bukirali. Show bi nastao kad bi netko nazvao da je bolestan, a to je bila skoro pa jednom tjedno(najcesce kad je placa) 😆

Generalno, ti shop manageri ne napreduju nigdje, eventualno im mozda osnovna placa ili provizija naraste nesto malo ili idu u druge slicne shopove raditi isto. Osim ako bas nisu zesci zohari pa potencijalno dobiju neku bolju poziciju koja je u esenciji opet samo prodaja. Benefit je vjerojatno da ne moras rjesavati probleme sa obicnim kupcima ili tehnicarima nego sa vecim klijentima kao sto su auto-saloni i vece firme. Kao sto sam spomenuo u proslom postu, lova raste sukladno odgovornosti.
Ta auto-industrija je bas jadna, jer skoro apsolutno svi rade na nekakve provizije. A te provizije izvlace najgore iz ljudi. U tome apsolutno nema nikakve ljubavi nego samo osobna korist. Sve te firme se nakrcaju razno raznim prodavacima i nekim razinama prodavaca, pa ako si posebno “greasy” onda mozda potencijalno postati sales manager ili assistant sales manager i sl. Ti poslovi i ljudi se mijenjaju kao na pokretnoj traci. Jer konstantno moras donositi zaradu ili profit, i sebi i firmi. Ovo slijedece sto cu napisati je temelj sjeverno americkog drustva, a koje se siri ili se vec prosirilo poprilicno dobro po svijetu.

Nista se ne dogadja i ne unapreduje zbog mene ili tebe kao kupca, nego zbog samog profita i onoga na vrhu. Kupca se mora drzati minimalno zadovoljnim, a minimum je svake godine sve nizi i nizi. Tako npr. prodavaci ne uspijevaju ili napreduju zbog toga sto su zadovoljili hrpu klijenata svojim znanjem ili uslugom pa su se ti isti kasnije vracali ili preporucivali drugima da dodju, nego jer su vjerojatno nasli novi nacin kako dodatno zaraditi bas naustrb i zaposlenika i kupca. Outsourcanje u Kinu, Indiju, Pakistan sigurno nije pocelo tako da nama ponude kvalitetniju robu ili uslugu. Iako ima i dobrih ljudi ovdje, sa prodavacima i managerima samo diplomatski, hladno i u svoju korist. Puno njih su vukovi u janjecoj kozi i najbolje je nikome vjerovati.

Mozes poceti od garaze pa do najvece korporacije, princip je isti. Ti si u biznisu da zaradujes novac, a ne da ikoga napravis sretnim(osim sebe). U tom grmu lezi npr tajna Japana. Ljudi imaju principe, moral i vrijednosti. Ne rade XX stvar samo i iskljucivo zbog novca, nego zbog ponosi i casti izmedju ostalog.  Znaci, japansko stanje svijesti ili mentalitet je ako nije za mene dovoljno dobro, nije ni za tebe. U Americi je mentalitet i stanje uma ako ja zaradim tko tebe jebe. Oni jednsotavno ne razmisljaju poslije te linije profita/zarade. Iskreno mislim da nije tako bilo oduvijek nego tek kad je prva osoba u Americi stavila covjeka na minimalnu placu i rad na proviziju, to je onda pokrenulo lavinu. I americki korporatizam i pohlepa su otisli svugdje po svijetu. Prodavaci i jak marketing da kupujes stvari koje ti ne trebaju, sa novcem koji vjerojatno nemas su samo odmogli ili pomogli srozavanju drustva.

Mislis da bi se dogodio Boeing 737 Max da je kupac na prvom mjestu? Ili razne faramceutske kompanije, tuzbe i sudovi, hint (https://www.drugwatch.com/manufacturers/pfizer/)? Prehrambena industrija i stavljanje svega zivot u hranu, umjesto same hrane… Monstano je kao imao ideju da nahrani gladni svijet jer ce se sa GMO hranom moci uzgajati sto god hoce i gdje hoce. Istina je ispala da kad jednom kupis Monsantovo sjeme, ne smijes uzgajati ili koristiti to isto sjeme sljedece godine nego moras kupiti novo inace te mogu tuziti. Koliko je njihovo sjeme otrov ili nije otrov nije ni bitno koliko taj njihov sistem pohlepe. 90-tih su dobili krila, pa neka mi netko kaze koliko je danas gladnih u svijetu, 30g poslije?
Uvjerenja sam da na tom istom principu rade i farmaceutske kompanije sa npr. ovim flu shotovima. Nikad nisam uzeo flu shot i nikada nisam dobio gripu, isto je i sa drugim ljudima koje poznajem, a nisu imali flu shot. Dogodi se nekad da te pogodi, ali sigurno nije svake godine i mislim da tu flu shot nema nikakve veze.
Teorija iza flu shota je da ako te i pogodi gripa te godine, ako si uzeo flu shot onda ce biti slabijeg inteziteta. Niti mi laici mozemo dokazati da je beskoristan, a niti oni znanstvenici da je koristan, pa se onda sve svodi na vjerovanje. Ali prodaja ide.

Prosle godine kad sam imao infekciju sinusa, pa sam se raspitivao za taj flu shot. Farmaceuti i obiteljski lijecnik su mi objasnili da svake godine ima kao preko sto novih virusa, a oni nemaju pojma koji ce te sezone pogoditi najteze pa onda stave tri ili cetri u cjepivo i ono ako pomogne pomogne(it’s a hit and miss rekli bi ovdje). Po njima je to dobro i da bih se svakako trebao cijepiti. A po meni da onaj koji to prodaje svakako trlja ruke.

Otisao sam daleko od onoga zbog cega sam poceo ovo pisati. Druga firma i prilika za napredovanje, ista stvar. Jedino gdje se mogu uvijek bez problema prebacivati je prodaja, ako sam dobar onda mogu dogurati do sales managera, ali ako sam los jednako tako mogu lagano odleprsati. Poznate, jake ili dobre firme imaju i puno vece ciljeve, ako ih ne ispunis idemo dalje, sljedeci. Upravo je tako bilo sa tom firmom, tamo je u 2 godine valjda proslo 10 prodavaca.

Sve druge pozicije u kojima nemas kontakt s kupcima nego si mozda neki cimbenik u donosenju nekakvih odluka, davanju ideja ili mijenjanju stvari su vec rezervirane za ljude koji su i tu dugo. Drugih poslova nije ni bilo, sve isto i jednolicno, 8am do 4 ili 5pm radis jednu te istu stvar, no questions asked.
Za mog perioda tamo, jedini novi koji su dosli za nekakve utjecanije managere su dosli preko poznanstva. Nije bilo nikakvog oglasa niti promoviranja unutar tvrtke. Ne znaci da je nuzno lose, jer postoji mala mogucnost da je covjek bio na nekoj dobroj poziciji negdje drugdje ili je imao jako dobre rezultate pa su ga ovi nagovorili da dodje. Kao primjerice covjek koji je iz Pepsi-ja otisao u Apple, ili onaj lik dizajner iz Audija u Kiju aute. Oboje su obje kompanije digli na svemirsku razinu.
Ali s obzirom da sam vidio likove, bio s likovima i pricao s likovima tesko mi je u to povjerovat jer se nista progresivno ili bitno drugacije nije dogodilo nakon sto su oni dosli. To cu potvrditi kasnije i u sadasnjoj firmi.

Neznam da li je netko skuzio, ali sada postoje i oglasi Sales Engineer :facepalm: . Zapravo sve i ima smisla jer se ovdje jedino proizvodi prodaja, tako da je ocigledno da trebamo inzenjere prodaje.

Kod tog drugog poslodavaca je tu bio Chris koji je bio tehnicar 6g i doslovno radio 24/7 i ono sto nitko drugi ne bi, pa su mu se smilovali da li mu kao da vodi laboratorij, ali bez ikakvih ovlasti ili utjecaja, jedina razlika je bila sto nije nista kalibrirao i imao je sluzbeni auto. Ako je imao ideju ili je nesto htio promijeniti morao je onda ici pravom lab manager pa od njega dobiti misljenje i potencijalno odobrenje.

Mislim da ga cak i nisu placali nesto posebno, jer umjesto da je konkretno radio i govorio stvari uglavnom je sutio(mislim da su njemu iz smilovanja dali kao da bude neki supervisor ili sto je vec bio). Sto sam ja implicirao na svom odlasku, ali su me ignorirali. Saznao sam da je prosle godine dobio pedalu.  Na odlasku sam saznao i da sam ja zapravo bio tamo najbolje placen od tih tehnicara. Iako su neki prije mene tamo radili 5 ili vise godina(Dale i Greg), imali vise iskustva ili znanja. Ljude su placali onako kako se zale, ako se zale. Znaci, ako si placen minimalac i ne trazis vise, nece ti nitko nikada reci : aha znas, ti si odlican zaposlenik sa odlicnim rezultatima, ajmo te nagradit. Nigdje to jos nisam dozivio nazalost, stovise, jos ce vise iskoristiti da izbalansiraju sa onima koji nisu produktivni. Neki drugi su bili malo sretniji, pa im je islo lakse i bolje, ali moja sreca je obicno spora i treba joj vremena.

Smijesno zapravo, kod Roba sam cak i imao najvise sanse da nesto konkretnije napravim. Samo sto je onda problem bio s njim da je bio zatvoren za ikakve ideje ili promjene osim ako nisu njegove ili nekog treceg od kog je vec dobio po lampi. Moja ideja je bila i da mu ponudim suradnju kroz npr. kupnju par mjernih instrumenata koji bi laboratorij podignuli iz 19og u 21st. Ali srecom se dogodila ta nesreca s njima(vidis kakva je moja sreca 😀 ), pa nisam dosao do toga.

Onda sam dosao u cetvrtu kanadsku firmu koju sam vec spomenuo na kraju zadnjeg clanka i ja sam mislio da je to to. Ovdje mi je samo nebo granica

Je…mos mislit :facepalm: Ali o tome cu u slijedecem clanku.

Dok sam danas pisao ovaj clanak stiglo je par emailova koji upravo potkrijepljuju cinjenicu koliko je kupac najmanje bitan i koliko ikoga boli ona stvar za ista osim novca.
Ukratko, poslao sam skupi moment kljuc na baterije lokalnoj kompaniji na popravak koji oni obicno salju na drugi dio Kanade. Oni meni nakon popravka salju natrag samo racun bez ikakvog objasnjenja, kad sam trazio objasnjenje covjek mi kopi-pejsta sta pise vec na racunu koji sam dobio prethodno.

Lokalni ovlasteni servis je poslao taj kljuc u Winnipeg ili Toronto prije dva tjedna i nitko mi se nije javio, pa sam ja u utorak odlucio poslati email upit za status kljuca. Kazu ljudi isti dan da ce saznat pa ce mi se javiti. Proslo je dva dana pa sam ja poslao novi upit jel odgovor mozda dolazi sa Marsa pa se izgubio signal, no covjek odgovora:



Onda odjednom dodje racun, bez ikakvog objasnjenja sto je bilo kljucu:





Upitam jel moze pitat proizvodjaca da elaborira malo sto se popravljalo:



 Evo njegovog odgovora, isti taj covjek…


To je ovlasteni servis koji nije bio u stanju popraviti kljuc, jer nisu imali punjac ili kabel za struju da ga ustekaju, pa su ga poslali proizvodjacu. Racun je njihov sa ukljucenom cijenom njihove usluge, sto god mislili da je usluga bila.

Jel ima dalje? :facepalm:

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: