Ponuda iz Njemacke

Ima puno detalja koje zaboravljam, a bitni su za spomenuti.

Zaboravio sam napisati da sam tijekom tog proslog posla i tih pizdarija s njima izgubio skroz vjeru u ovdasnje drustvo i ljude. Mislim si ako sam promijenio vec tri poslodavca i svi debili sa debilom, s vecinom ljudi ne mozes imati neke normalne razgovore ili se opusteno zafrkavati, ili ne kuze ili imaju svoje nekakve interese, pitas se jel onda uopce vrijedi traziti ista dalje?
Moze se dogoditi da radis sa debilima prvi put jer nemas izbora, drugi put ajde malo nesrece, ali treci put vec se pocnes pitati u cemu je problem.

Od 2014, pa 2015 nakon onog velikog pozara u Fort Mac gdje je gorila cetvrtina provincije, vrijeme nas nikako nije sluzilo. Doslovno ciklus je isao ovako: snowstorm warning in effect, freezing rain warning in effect, extreme cold warning in effect, pa onda heat warning in effect, pollution warning in effect, thunderstorm warning in effect, smoke advisory warning in effect i tako svakih par tjedana neki warning. Imali smo par ljeta kada ili je kisa padala ili su konstantno izbijali pozari pa onda dim prekrije cijelu provinciju. 5 mjeseci temperatura oko nule ili ispod, veselis se i uzbudjen si za ljeto, a onda se dogodi da ne mozes van ili zbog kise ili zbog dima.
Bilo je jedno ljeto kad je nebo bilo narancasto, a kvaliteta zraka u Edmontonu i vecini provincije losija od Indije. Srecom sam ja bas za taj period bio izmigoljio i ostao u Meksiku par tjedana.

Ovako je izgledao Edmonton i vecina provincije…



Mozda je to bila sudbina da sam bas bio u Meksiku, jer bi vjerojatno nakon toga spakirao kofere i na prvi avion u Europu.

Sva ta mizerija me je pomalo deprimirala, a ljudi mi sigurno nisu vracali ikakvu vjeru da moze bolje. Negdje od tada 2015 u 2 ili 3 mjesec obicno za vrijeme najostrije zime pocnem sanjati i vapiti za nekim toplijim mjestima, ili bar ljepsim. Kanadjani su generalno jako ponosni na svoju hladnu klimu i kako su oni sami jako tough, ovakvi ili onakvi. A cinjenica je da ne vidite psa na cesti od sredine 10mj pa do negdje travnja. Malo karikiram, ali nije daleko od istine.

Obicno me tada najvise privlaci Europa, fina i ukusna hrana, posteno vrijeme, pa nogomet i nogometna kultura 😊 .  Nagovarao sam curu da odemo i u Meksiko na pola godine ili slicno. Ali Meksikanci su ko balkanci, njima Amerika i Kanada dodju ko nama tamo Austrija/Svicarska ili Njemacka, znaci obecane zemlje. Kad dodjes tamo ne ides vise nigdje, osim doma.
U medjuvremenu se dogodilo da je repka dogurala do finala, a Dinamo prezimio u Europi.
Jbt, potrosio sam tisuce i tisuce kuna na Dinamo da bi najveci uspjeh dozivio pobjedu nad NEC Nijmegenom 3:2, nakon sta su gubili. U Amsterdamu sam bio, naravno, kad su izgubili.

“Nije u soldima sve”…  

Kad bi se zivot sastojao od trenutaka, onda sigurno nije, ali s obzirom da su drustvo i sistem takvi da moramo raditi da bi zivjeli, onda je 362 dana u godini ipak u soldima sve.  Srecom mene razum nije nikada ili bar jos nije napustio. Koliko god srce vuklo u europske pubove i stadione 🙂

To ljeto kada sam intenzivno trazio drugi posao, slao sam emailove po cijeloj Kanadi(s fokusom na Montreal i Quebec), po svim decent mjestima gdje bi se moglo usicariti neki posten posao na postenom mjestu. Nije bilo nekoga izbora, ali za ono sto su me zvali htjeli su obicno htjeli da idem po terenu sto mi je bilo no-no. Prvo dijete je vec bilo tu, tako da mi nije bilo na pameti da putujem i vidjam dijete samo preko vikenda ili jednom u XX dana. A i taman posla da pobjegnem iz Edmontona i onda me posalju na teren u Edmonton, sto je bila velika vjerojatnost.
Iz Quebeca me nitko nije zvao, jer sam resumee slao na engleskom. Cuo sam da su debili, ali imao sam vjeru u svoje europsko ime i prezime, ono kao europska braca sheme ovo ono, ali ipak ne.
Slao sam emailove po Njemackoj i Austriji. Njemacka je inace raj za kalibriranje. Ima toliko industrije da doslovno svako selo ima nekakav laboratorij. Ovdje je to sve vec izmonopolizirano i korporativno.

Super je stvar sto sam radio u te dvije firme tu u Edmontonu. Prva firma je imala cetri podrucja koja sam radio/pokrivao, a ova druga je imala valjda sve sto se moglo kalibrirati osim elektronike. I sve to sto smo tamo radili je bilo vise iz kucne radinosti i improvizacije, nego iz ISO 17025 laboratorija :facepalm: . Sto mi je na kraju bila samo beneficija jer sam razvio bas siroko znanje o svemu sto se tice tih mjernih instrumenata. Rob da je mogao bi kalibrirao ljudima pecnice doma, takav je lik bio. Naravno da ne znam o svim instrumentima bas sve, ali imam dovoljno znanja da mogu skuziti sto i kako, jer je princip uglavnom isti.

Vecina laboratorija, osim ovih velikih korporacija kao sto su Tektronix, Trescal, Transcat i sl. obicno imaju scope od par stvari. Samo kalibriranje kao biznis je skupo i tesko je uopce imati siroki scope jer npr. ako se bavis dimenzionalnim umjeravanjem onda samo moras uloziti hrpu novca u klimu i izolaciju da odrzava odredjenu temperaturu i vlagu. A instrumenti standardi kostaju malo bogatstvo, zato je apsolutno ne moguce za mene da udjem u taj biznis samostalno osim ako nisam dobro potkovan poznanstvima ili sa velikim novcanim sredstvima iza sebe.

Pravio sam se englez pa sam njemcima slao resume/CV na engleskom. Neke njihove savezne drzave su imale poprilicno nisku nezaposlenost pa sam igrao na kartu da ako su ocajni javit ce se. Tako je nekako i ispalo. Javila se jedna kompanija iz Baden Wurtemburga, koja nije bas radila sto ja radim, ali s obzirom da sam u tom poslu i znam stvari, kao nemaju problema da me obucavaju i jezik nije problem(mislim da su me htjeli tutnuti u Kinu jer su tamo otvarali laboratorij, indirektno mi je to spomenuo).
Oni su se bavili instrumentima za mjerenje protoka(flowmeter) i zapravo su taj proizvod izradjivali od nule i posao bi mi sigurno bio jako zanimljiv da sam otisao. Uz samo kalibriranje su i trazili znanje u programiranju, sto je vec PLC, a to je ipak iznad moga levela. Moze se naravno nauciti, ali ni u Kanadi za to bas ne obucavaju nego bas moras u skolu jer je opsirno i komplicirano.
Iako je nezaposlenost bila oko 4% u tom dijelu Njemacke, moram priznati da mi je bilo iznenadujuce da ne bi imali problema sa treningom. Nesto ili nisu razumjeli ili su stvarno bili ocajni da nadju nekoga.

U Kanadi inace puno stvari zvuci komplicirano, ali na kraju se sve svede na odgovornost(ili tezinu uvjeta rada). Posao moze biti tezak za nauciti i pohvatati, ali kasnije je jako jednostavan i dosadan, ali je stvar u odgovornosti. Znaci, ovisno o cijeni zajeba (ili koliko je fizicki tezak), toliko ce biti placen ili trazeno nekakvo skolovanje. Sto je odgovornija pozicija, ili veca je steta ako zajebes to je onda bolje placeno. Zato su ovi uredski poslovi medju manje placenima, a npr. tehnicari, inzenjeri, mehanicari, manageri ili oni sto rade na busotinama fizicki i po vani na minusu vise.
Ako ja sada npr. premecem kutije po skladistu i napravim stetu od 100 ili 1000$ vjerojatno nije neki big deal jer sam sukladno placen, osim ako nisu neki skrti Indijci u pitanju. 
Ali ako ja radim na poziciji gdje mogu napraviti stetu od 100 000$ pa i vise, e to je vec drugi par rukava. Oni rade na tome da uglavnom sve pojednostavljuju ili je vec jednostavno i logicki, bez obzira na svu teoriju koja se mora nauciti ili znati.  Tako da je pravljenje nekakve stete od ljudske ruke svedeno na minimum. Kad netko nesto zajebe u vec uhodanom procesu, e to nije dobro nikako za tu osobu. Iako je to velika “boljka” Kanade, mozda i Amerike, da nemaju bas razvijenu odgovornost ili svijest. Puno ljudskih gresaka prodje bez kazne osim ako bas direktno direktno nisi uzeo nekome novac iz blagajne.
Kako god bilo, nekako mislim da je cijeloj zapadnoj Europi slicno. Jedino u komunistckim zemljama ides na giljotinu ako nesto zajebes, pa su zato bivsi komunisti vecinom posteni radnici, tajna je u strahu 😀

Salu na stranu. Firma je bila smjestena u okolici Bad Mergentheima koji je izmedju Stugartta, Nurnberga i Wurzburga. To mi nije bilo napeto, jer sam radije htio u neki decent gradic, a ne selo, iako je taj dio dolje pejsazno kao sa razglednice za razliku od Edmonton koji je ravnica do Toronta..

Dok se sve to dogadjalo, vec sam bio s ovim svojima ovdje na razgovoru i pitanje je samo bilo tko ce biti brzi, jer da su mi Nijemci bacilli neku nemoralnu ponudu na sto sam implicirao i dijelom trazio, onda bi bio no-brainer da idem tamo. Rekao sam da ovdje zaradujem toliko i toliko i da mi se ne isplati ici na manje. Naravno da sam bulsitovao jer se to tako radi.
Skuzio sam da sam ih malo presjekao sa stavom, jer su oni ko pravi Njemci valjda mislili da cu ja kao Kanadjanin doci raditi za njih za cijenu Hrvata. Nope. Odvilo se kako se odvilo, ova firma u Edmontonu je bila brza i ipak sam odlucio dati njima jos jednu sansu.
Njemci su se javili kasnije da bi mi platili smjestaj i avionsku kartu da dodjem i budem tamo tjedan dana da vidim to sve i upoznamo se. Ipak sam se zahvalio i rekao da sam ovdje dobio veliku priliku u jednoj vrlo jakoj korporaciji i da jednostavno ne mogu to propustiti. Sto je zapravo i bila istina.

Ono sto me zanima, a nisam nikada saznao niti od njih niti po internetu, a nadam se da ima neki Nijemac, Austrijanac ili Svicarac da ovo cita, bas me zanima koliko su tamo tehnicari za umjeravanje placeni, koja je neka okvirna cifra?
Moje nekakvo razmisljanje je bilo da bi se Njemacka isplatila ukoliko bi najmanje dobio 2800 eur nakon poreza i sa pomoci u troskovima preseljenja. Sve ispod toga bi financijski bilo losije. 
Saznati ikakve informacije o tom poslu, a kamoli nekakva primanja je bila apsolutno nemoguca misija. Pa nadam se da ima netko tko mi moze rasvijetliti da li sam ciljao previsoko ili premalo?

Njemacka, nakon sestrinog iskustva mi je malo pala u ocima, ali i dalje ju drzim u zadnjem djepu ukoliko moramo napustiti brod ako pocne tonuti.

Nije bilo lako doci gdje sam sada, ali kad pogledam unatrag imalo je smisla, vrijedilo je i definitvno mogu potvrditi da se gomila stvari dogodila sa razlogom.
Sadasnji poslodavac je u top 100 kanadskih poslodavaca. Revenue im je preko 6 milijardi dolara godisnje, posluju na par kontinenata, imaju preko 10 000 zaposlenih i compleks ili objek u kojem sam ja u Edmontonu donosi otprilike oko 300 milijuna godisnje. Napisati cu u slijedecem clanku kako je sve proslo i doslo na svoje mjesto. Nije ni tu pocetak bio idealan.
Trenutna pozicija mi je povezana s proslima, znaci kalibriranje, ali sada sam ja napokon “in charge”, tako da me nema vise tko zajebavat i zivcirati.


Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: