Poslovi i poslovne avanture…nastavak

I to vam je bio Rob. Covjek koji je radio kao quality check, quality assurance inspector u avio mehanicarskoj kompaniji prije nego je zatvorila vrata

Mora mu se priznati poduzetnost u to vrijeme i zgrabio je priliku koja mu se pruzila. Po njegovoj prici, firma u kojoj je radio je prijavila bankrot i svima su dali pedale. On je u odlasku ponudio da kupi sve njihove standarde(instrumente) za kalibriranje nas to su pristali i tako je poceo.

Vodio je taj biznis i gurao nekako dok i on sam nije proglasio osobni bankrot, izgubio zenu i bubreg. Neznam da li je bubreg izgubio tada, ali znam da mu je zdravlje poprilicno naruseno i drugi bubreg radi polovicno. U tim pocetnim godinama da bi udovoljio bivsoj zeni, pravio se da zaraduje tako sto je posudjivao novac u onim lihvarskim agencijama za posudivanje novca. To je radio dok je islo, a kad vise nije mogao servisirati dugove onda je proglasio bankrot. Pretpostavljam osobni, jer je firmu i dalje gurao.

Covjek je tu firmu otvorio 2000te, i tek negdje 2011 mu je malo krenulo. Nije se obogatio preko noci, ali se konsolidirao i imao posla da zaposli jos jednu osobu. Kojim redoslijedom je zaposlio te ljude ne znam, ali znam da ih nije zaposljavao na temelju njihovih vjestina. Glavna zenska koja uz njega to vodi je njegova sestra, druga zenska je njegova druga zena koju je usput i obucio da mu polovicno pomaze kad zagusti. Tu je bilo jos par ljudi koji su mu pomagali, npr. njegov sin i kcer, dok nije zaposlio jos par ljudi kasnije. Uglavnom za administraciju, ovo kalibriranje i servis vjerovao je uglavnom sebi, osim ako nije bilo nesto super jednostavno sto bi i cimpanza mogla radit, onda bi to povjerio drugoj zeni, Brendi. Tek kasnije je poceo zaposljavat “prave” tehnicare.
Da sam ja ista od toga znao, ne bi im se vjerojatno nikada javio, kamoli radio tamo. Al dobro, svako iskustvo je iskustvo pa tako i taj rad kod njih. To mi je bila vec treca kanadska firma i naucio sam dosta stvari o mentalitetu, kulturi, poslovnoj komunikaciji, terminologiji i sl. Stvarima o kojima nitko ne prica, a jako su bitne. Pored ocekivanja da se pojavite na poslu, nesto malo brljate bez da probate nesto unaprijediti ili promijeniti obavezni su finoca i smjesak, tako mozete trajati do mirovine. I tako vam nekako izgleda valjda prosjecni kanadski zaposlenik, ambicioznost nije benefit u ovoj kulturi. Da ne budem krivo shvacen, pored hrpe debila ima i hrpa dobrih ljudi, ali naravno zna se tko obicno dolazi do izrazaja.

U toj firmi sam poceo koliko se sjecam sa 20$/h, to je bio veliki pad naspram bivse. Ali za apprenticeship i bez zivotarenja u hotelima i kampovima bio sam spreman na to. Bez obzira sto sam bio apprentice, bili su toliko impresionirani mojim radom da sam se u roku 6-8mj popeo vec na 25$/h. To sam zapravo cijenio, jer je to bila obiteljska firma i revenue im nije bio visi o milijun dolara, bar po mojoj nekoj procjeni. Apprenticeship funkcionira na principu da zaradujes odredjeni postotak od onoga sto tvoj journeyman zaraduje. Nisam siguran jesu promijenili danas postotoke, ali iznosilo je npr. 55 ili 60% za prvu godinu, pa se penje do 85 ili 90% na zadnjoj. Znaci, ako je journeyman placen 40$/h, a ja sam prva godina apprentice, ja sam onda placen 55% od toga i onda se penje gore.  Sumnjam da su oni pratili te postotke, nego su me placali koliko su mislili da je ok.
Firme koje placaju journyemana 40$ ili vise su obicno jako dobre firma i mala je sansa da ja u takvu upadnem bez da imam neko dobro poznanstvo. Obicno se ili netko unutar kompanije prijavi ili netko dodje preko nekakve veze. Probao sam svugdje i nije islo. 
Sve u svemu, kad uzmem u obzir sve druge troskove, mislim da ni on sam nije zaradjivao neznam kakvu lovu. Bez obzira na sve bio sam s njima relativno dobar i likovi su me voljeli dok ona retardirana kineskinja nije pocela cackati mecku.

Kako sam s njima zavrsio?

Kraj je poceo tako da je ta kolegica kineskinja ima nekih mentalnih problema pa je ispalo da je bila strasno ljubomorna osoba i nije joj se nikako svidjelo da sam ja imao tako dobar tretman, a ona je tamo bila malo duze od mene. Iako iz onoga sto sam vidio i nju su tretirali jako lijepo, tepali su joj stalno, podilazili i ulazili u susret kad god je trebalo, cak i kad je ona bila prilicno bezobrazna iz nekih njenih razloga.
Eskaliralo je kad su slucajno zaposlili moju sestru. Ali to je duga i komplicirana prica, pa cu samo napisati da je vrhunac bilo njezino prigovaranje na svasta, pa onda i velikim dijelom na moju sestru, ali samo njoj bez da itko od nas drugih cuje.
Ne bi covjek mozda rekao nista da je to sve bilo osnovano i da je bila u pravu, ali doslo je do toga da se Rob razbolio i zavrsio u bolnici, a njoj je u medjuvremenu ostavio da obucava sestru pa je otislo samo na gore. Ja sam bio zaduzen za drugi odjel, pa nisam mogao nista, a niti sam taj dio tada znao.
Ispalo je tako da sestra nije smjela pitati pitanje bez da ona nesto sere ili vrijeda. Oboje nas je to podsjetilo na Hrvatsku i tamosnji mentalitet, gdje ne smijes pitati pitanje, jer su vecina ljudi lumeni i sve znaju. Bit ce da je komunisticki mentalitet posrijedi. Naravno da kad sam ja to cuo i vidio na svoje usi onda sam ju pitao zasto to radi. Kucka se rasplakala i potuzila Robu koji se u medjuvremenu vratio da sam ja nju napao i da ona tako ne moze raditi. Ne moram ni pisati da je Rob opet napunio gace

S dvolicnim ljudima ne mozes na zelenu granu ni da hoces. Bez obzira na moje napore da se sve rijesi oci u oci, vodili smo razgovore jedan po jedan…Boze, kakvi debili sad kad se sjetim. Pazi debilanu, znaci…tri osobe idu u ured privatno i jedna po jedna prica svoju verziju, jer kineskinja nije htjela sjesti, razgovarat i rjesiti oci u oci, nego je uglavnom plakala u uredu. Sa svojim engleskim i mene bi prepala, kamoli nece strasljivog Roba.
Naravno da sam ja, a i sestra ispali babaroge, jer ona njima sve fino i sa smjeskom, a mi Europljani odmah u bubrege.
Kaze meni Rob, gle bez obzira na sve ona je jadna mala, kineskinja, sva njezna ovo ono, a ti si visok, malo glasniji i jaceg glasa pa se prepala znas. :facepalm:
Nebitno kakve argumente mu iznio pred nos on je svoj stav vec imao. A stav mu je bio da ne naljuti ni mene ni nju, nego da svi skupa nastavimo raditi. Jer si ne moze priustiti da izgubi jednog od nas ili oboje, previse smo mu love donosili(ista stvar kao i sa Glassmastersom). Tim vise sto je bio sav bolestan i tek izasao iz bolnice. Shvacam ja dijelom njegov stav jer mu je u interesu zastiti firmu, ali ne mozes biti toliki beskicmenjak i idiot u isto vrijeme.

Nakon te bolestine i vremena provedenog u bolnici fitilj mu je totalno ispalio pa smo onda jako cesto dolazili u konflikte, cak i oko nekih osnovnih logickih stvari. Iako je on sam bio dosta logican, strah mu je nekada uvelike utjecao na logiku.
Od tog glavnog konflikta ja sam se okrenuo naprijed i aplicirao na hrpu poslova i poslao resume hrpi firmi(uglavnom vezano za instrumentation), sve totalno mrtvo u Alberti i nitko ne zaposljava tako da me nitko nije ni zvao. 

Dugo vremena se vrtio oglas za firmu gdje sada radim, a koja je Robu bila najveci klijent(samo od njih je dobivao izmedju $150-200k godisnje). 
Tek kad me skroz raspidio sam odlucio aplicirati tamo, jer njihova nazadnost me ubijala. Prilikom apliciranja sam zmuljao resume da se ne vidi da radim za njih, jer sam si mislio da ce odmah zvati Roba i pitati da sta ja apliciram kod njih, jer sam tada mislio da su si dobri i bliski s obzirom da imaju poslovni odnos oko 10 godina. 

Resume sam ubrljavio tako da sam samo produzio datum do kojeg sam radio za bivsu firmu, dodao neke stvari i sl, te ne spominjujuci tadasnju, nadajuci se da nitko iz laboratorija tamo nece znati moje ime, iako je svaki certifikat imao moje ime i potpis .
Zvali su me na intervju, covjek iz HR-a(human resources). On nije nista znao, ali je s njim na intervjuu bila jos jedna osoba koji je moj sadasnji supervisor. Pored seta glupih HR pitanja, doslo je vrijeme za tehnicke stvari. Mislio sam da ce se lik kuziti, ali ispalo je na kraju da nema pojma o pojmu osim povrsnih tehnickih termina koji samo odaju dojam da zna. To je ovdje mozda i kljuc uspjeha, znati bulsitovati o necemu, ali biti fin i pristojan u isto vrijeme.
Bio sam ostar i direktan kao i na svakom intervjuu, osim cinjenice da nisam spominjao sadasnju firmu gdje radim, dok negdje na pola puta nisam bio upitan sa smjeskom kakve veze imam sa tom i tom firmom.

Skuzili su me pa sam nabacio smjesak i u pomalo nezgodnoj situaciji samo rekao, ah you got me there 😀 . Jbg, s obzirom da su znali objasnio sam stvari kako jesu i razloge zbog kojih trazim izlaz. Sve su uljudno shvatili pa i to zasto nisam napisao trenutnu firmu. 
Zvali su me opet za tjedan dana da dodjem na drugi krug, prosetati i upoznati se sa ljudima. Sto znaci da sam dobio posao. Ne bih ja bio ja da malo nisam zakomplicirao i odbio ih jer mi nisu htjeli nastaviti taj apprenticeship. Zahvalio sam se i rekao da ipak ne mogu.

Gurao sam nekako s ovim debilima, ali me ipak kopkalo sto nisam otisao u tu drugu. Rob i njegovi naime nisu znali da sam ja igdje aplicirao, imao intervju i jos dobio posao, tako da je to bio materijal za infarkt, tim vise sto je to njihov najveci klijent. 
Nakon veceg istrazivanja i razmisljanja ipak sam odlucio raskinuti s ovima nakon par mjeseci. Do tad su me stvarno bili iznervirali sa njihovim “Windows 98” stanjem uma. Sestra je u medjuvremenu otisla u UPS par mjeseci prije.

Necu imenovati firme, ali ovi drugi su jos vrtili oglase po netu. Javio sam se preko maila tom recruiteru iz HR-a i pitao jel jos traze. Samo je pitao je da zasto sam promijenio odluku , da traze i dalje i da dodjem nema frke. Za tjedan dana sam vec hodao kroz taj komplex i upoznao ljude, bez ikakvog intervjuja ili pitanja.

Naucio sam, kasnije, da su bili poprilicno ocajni da nadju ikoga sa iskustvom. Navodno su dvije godine trazili nekoga, bilo je par kandidata, ali svi bezveze.
Znaci ako sam ja muljao u resumeu, dobio posao pa ga odbio i onda im se jos kasnije javio da bi ipak radio za njih, onda se covjek zapita kakvi su bili drugi kandidati ili kakvi su oni kao firma, tj. ti manageri? 

Mogao bi jos o dogodovstinama sa Robom i ekipom, ali to bi bilo predugacko. Mislim da je Delboy olicenje biznismena kad se uzme u obzir kakve je i kako je Rob stvari radio. 😆

Poklopilo se sve da sam u novoj firmi potpisao ugovor, svi podaci provjereni(morao sam raditi droga i alkohol lijecnicki, neki polusistematski), provjeravali su moje diplome iz Hrvatske, zvali reference itd. Sve ozbiljno, dok sam ja neozbiljan otisao na godisnji u Meksiko i tamo jos uvijek sadasnjem, ali danas bivsem poslodavcu, u maniri pravog kanadjanina, poslao email zahvale i da se ne vracam vise. 
Ipak nisam uspio vidjeti uzivo koliko se Rob uspio predzadnji put(bit ce jos jedan put) ukenjati i pocrveniti haha.

Tada sam vec naucio da je to to od moje direknosti u ulazenja u nekakva objasnjavanja ili konflikte. Ovdje to ne pali, odradis svoje, gledas u pod i sutis. Iskrenost i direknost su mi donijeli neke poslove, ali su mi ih i odnijeli. Kanadjani su jednostavno takvi, ne vole propitivati stvari, a kamoli ista mijenjati u nekakvom malo brzem roku i na bolje. Vole jedostavn i sigurno, nazadni su i spori, bar ovi ovdje u Alberti. Nazalost ja nisam takav i jbg dvije bitke sam izgubio, a treci puta cu (jesam) pametnije…

Kineskinja koju su toliko mazili i pazili je dala pedalu par mjeseci nakon sto sam ja otisao, a da iskreno nije bilo nje ja bih tamo ostao dugo vremena. Pazite se kineza, nije to bio slucaj samo sa njom, ali biti ce jako fini, sa svojim polu engleskim koji lose pricaju, ali odlicno razumiju(ne zavaravajte se), smjeskat ce se i onda kad najmanje ocekujete zabit ce vam noz u ledja. U medjuvremenu Robovo zdravlje je postalo toliko naruseno da je konacno odlucio prodati firmu(imao je ponude i prije ali nije htio). Tako da eto, 18 ili 19g zivotarenja da opstane i ostane, potpuno naruseno zdravlje zbog stresa, da li je vrijedilo?

Nova, tj. sadasnja firma i posao koji radim zasluzuju svoj poseban clanak, jer i tu ima anegdota u rangu svih bivsih.  

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

<span>%d</span> bloggers like this: