Ah Calgary :(

Tamo negdje u 11mj prosle godine, iz ciste dosade, a i malo znatizelje listao sam indeed (www.indeed.ca) i naletio na oglas kojemu ime nema puno veze sa mojim sadasnjim poslom, ali otvorio sam ga da procitam sta traze i ispalo je da je to vrlo slicno onome sto sada radim. Poslodavac? City of Calgary. 

Mislim da sam samo procitao oglas i ugasio ga, kao naah, ne da mi se s tim zafrkavat. Ali nesto me bilo kopkalo i mislim si ma ajde idem bezveze aplicirat. Ti oglasi iz korporacija i vlada mi idu na zivce jer morate svaki put napraviti profil i tamo doslovno sve ponovo ispunjavat. Da stvar bude gora, moj resume je profesionalno napravljen prije par godina i nije bas up-to-date, sto bi rekli.
Sad kako je ovaj lik koji je to radio koristio neke svoje template, a ja nisam neki veliki ekspert za Word ili Excel, svaki put kad upisem nesto moji fontovi i razmaci su obicno drugaciji od njegovog. Sta je radio i kako, nemam pojma i nije mi se dalo gubiti previse vremena da skuzim kako prepravit, pa sam ja to samo upisao sa slicnim fontom i velicinom. Kad pogledate cijeli resume onda bi svakom normalno bio upitnik iznad glave, a pogotovo tako nekima koji biraju potencijalne zaposlenike. 

Resume je najbitnija stavka u apliciranju za posao, a onda mozete zamisliti kolike bi sanse trebao dobiti sa takvim resumeom(prvi dojmovi su najbitniji), a pogotovo to jos za grad gdje je naravno teska borba uopce dobiti intervju. Za City of Edmonton sam aplicirao valjda 10 puta i za najgluplje i najosnovnije poslove i nikad me nitko nije zvao. A tad sam jos i dao truda kao da ga malo ustimam prema oglasu i bar su sva slova bila iste velicine.

Ali eto, ocekivano me nisu zvali…do negdje tamo pocetkom ovog mjeseca. Iznenadili su me i sokirali. Kao hej bok, dobili smo tvoju aplikaciju/resume, pa sada obavljamo intervjue i zanima nas kada bih mogao doci. Iskreno da odmah napisem, ja sam trenutno jako zadovoljan sa sadasnjim poslom i poslodavacem, mislim da nemam aposlutno nikakvih primjedbi(sto je za one koji me znaju iznenadujuce, jer obicno ja imam primjedbe, naravno opravdane). Sigurno se onda pitate, pa sta sam aplicirao za taj posao? 

Pa nekada iz dosade vam bacim oko na linked in ili indeed i gledam oglase po nekim ljepsim mjestima, da se ne bi ko zna sta otvorilo pa reko da probam. Onako u sebi znam da nemam neke sanse, jer nije da sam neki doktor ili nuklearni fizicar, ali imam taj sklop u glavi da nemam sta izgubit. Pa je tako bilo i sa ovime. Obicno ako je jednostavno aplicirat onda apliciram, ako je komplicirano onda mora biti vrijedno mog registriranja i kopi pejstanja svega na profilu. City of Calgary je bio tu negdje.
Ne gledam poslove po Edmontonu, ali bacim oko na istocnu Kanadu, Calgary, Vancouver i okolicu, a i Europu.

Tako mi pricamo na telefon i kazem ja liku da jesam aplicirao prije par mjeseci, ali sam mislio da je to gotovo. Iz iskustva znam da HR nisu nikakvi vanzemaljci i hrpa njih ne pogleda resume kako treba nego samo ono sto njima pase(citaj kljucne rijeci). Tako sam pomislio i za ovoga i kazem ja njemu da sam u Edmontonu, pa jel to problem?
Odgovara on da nije, vidjeli su moj resume pa bi me htjeli svakako intervjuirati. I sad ja tako zatecen se vozim, kontam pa kazem, pa gle, meni je ovdje sad super gdje radim, ali da bi htio zivjeti u Calgaryu, to svakako i zbog toga sam zapravo najvise zainteresiran. I dodam ja na to, pa daj ako imas hrpu kandidata daj onda radije druge zovi, a ja cu probat mozda u buducnosti. Odgovari on meni, pa kao dobili smo tvoj resume i zanimljiv im je i htjeli bi intervju. Reko, adje dobro, daj onda javi kad vama pase oko 12 pa cu ja doc jedan dan.

Ispada cudno da sam ja aplicirao za posao i onda preko telefona im kazem da nek zovu druge kandidate, a oni umjesto da kazu hvala dovidenja, ne oni eto bas hoce iz Edmontona da dodjem na intervju. To se vjerojatno bas ne dogadja cesto. Kuzio bih da je opet neki veliki boom, ali sa nezaposlenosti od 7% i to za grad raditi, mislim da imaju poprilican broj kandidata, kakva god da je pozicija u pitanju. Cak da je nezaposlenost i jako niska, vjerujem da bi opet bila hrpa kandidata.
Ali eto, cim sam se sa njima dogovorio i rekao da cu doci na intervju znao sam da cu dobiti posao i zakomplicirati si zivot bezveze.
 
Tako se mi dogovorimo da dodjem sljedeci tjedan u 12. Citam ja o tome svemu i pitam jednog decka koji je tamo radio pa mi dao hrpu korisnih informacija. Kaze da je sve super i da ako mi ponude posao da prihvatim bez razmisljanja. Takodjer je spomenuo da je intervju dosta zajeban jer koriste STAR metodu. To vam je metoda gdje bace neko pitanje i sada vi morate izvuci pricu koja ce objasniti situaciju u kojoj ste se nasli, zadatak koji je bio postavljen, akciju koju ste poduzeli i koji je bio rezultat. 
Sto se tice moga sadasnjeg zanimanja, ja sam to rasturio i nema sta nisam radio ili nema sto ne mogu shvatiti, imam super i dosta siroko iskustvo iz bivsih firmi, pa sam mislio nece biti problem.

Tako sam ja o tome citao (ovdje https://www.calgary.ca/cfod/hr/Pages/Careers/Interview-Method.aspx ), spremao se i skoro naucio oglas na pamet. Jer sam mislio da ce oni izvuci iz oglasa ono sta traze pa postavit neko usko povezano pitanje pa da cuju od mene kako sam ja to rijesio u proslosti i kakav sam fit za tu poziciju. 

Napisao sam valjda knjigu iskustava u obliku biljeski sa svim potencijalnim situacijama vezanima za posao(ne tehnicki dio), da bi naravno na intervju me pitali apsolutno nikakve veze sa nicime sto sam ja mislio da ce me pitati. Znaci, cisto snalazenje i bulsitovanje u trenutnoj situaciji.

To vam dodje ko ono kada imate ispit pa strebate sve i mislite si to je to, bring it on, rasturit cu. Dodje ispit na stol, prvo pitanje i BAM, nemate pojma! I nakon toga samo vam se mozak ugasi. To se meni dogadjalo jako puno puta u skolskim danima, doduse igrao sam i na srecu tada pa me to sjebavalo. Od tad sam naucio da srece bas i nemam pa onda kao imam plan B, a to je to odmah na sljedece pitanje. Mislim da je tome i pridonijelo i samo iskustvo zivota u ovdasnjoj kulturi i mentalitetu, jer ovdje nekako prevladava ako se nesto negativnije dogodi nije odmah kraj svijeta(uzmite koronavirus problem kao najsvjeziji primjer, kako je u Hr, a kako je u Kanadi tretiran(medijski i zdravstveno)). To je valjda cista priroda, mentalna borba, psiha, ako se odmah dogodi nesto negativno onda je negativan ishod vjerojatniji od pozitivnog. A na nama je valjda da se naucimo nositi ili odmah izdignuti iz negativnog. To razlikuje uspjesne od neuspjesnih. Dobro, tu sad ima malo i nogometne filozofije pa bolje da prestanem…al je vrlo slicno 🙂
Uglavnom, poanta je da sam se ja kakti naucio izdignuti nakon negativnog(prvog pitanja npr.)

Bila su dva lika na intervju, jedan je bio prvi supervisor, a drugi supervisor od prvoga ili moj potencijalni drugi supervisor, kako hocete. Znaci, nije HR(Human resources) i nema bas mjesta greskama. HR, onaj tko je bio ikada s njima na intervju, lako ih se da izgubiti u tehnickim stvarima. Jer njima je bitno samo da trkeljate nesto, a jos bolje ako korisitite poslovne termine.
Tako sam ja, nakon prvog pitanja, imao par sekundi ili da mi mozak samo stane totalno ko nekad u proslosti ili da rasturi, treceg nema……..

Ti mater, bio sam ko Spud u Trainspottingu hahaha(bez kokaina 🙂 ). Rasturio sam u tolikoj mjeri da sam naravno dobio posao, jos na to odbio njihovu prvu ponudu, ponudio svoju koju su prihvatili!

Jel da pisem sta dalje haha

Salu na stranu. Mislim da je bilo cetri ili pet tih STAR pitanja i bila su dosta zafrkana, nije da su bila u obliku da nesto racunate pa nemate pojma o pojmu i nemate apsolutno sta izvuci, a trebate dati odgovor komisiji. Nego ovdje imate valjda 30sek da izvucete nesto iz zivota ili radnog iskustva i ispricate kroz tu metodu. Znaci, cisti bulsit, sto bi se reklo ovdje. Oni koji imaju tremu pred te intervuje bi vjerojatno ovdje zablokirali ili zeznuli.
 
Ja sam eto (valjda) uspjesno odgovorio na sva ta pitanja, plus na to sam ja osobno imao hrpu ozbiljnih pitanja za njih i govorili smo o dosta tehnickih stvari, pa usporedbi mog sadasnjeg posla i tog buduceg. To vam je jako bitno, pokazati ozbiljnost. Tu nisam bulsitovao, nego me zanimalo sto stvarno mogu ocekivati. Jer ako oni mene hoce da im ja radim jednu te istu stvar bez pitanja, onda me takav posao ne zanima. A puno je takvih poslova, pogotovo kada radite preko unije(sindikata).

Inace, jos da dodam, ja u zivotu nisam imao puno intervjua za posao, ali za sve one koje sam imao sam uglavnom dobio posao, osim jednog u Zagrebu. U jednu ruku jer uvijek dobro odradim taj bulsit dio, a u drugu jer sam prirodan i kazem ono sto je i kako je, pa mislim da ako i fulam taj korporativni dio, da me ovaj drugi (biti svoj) dio izvuce iznad drugih kandidata. Naravno ima tu puno drugih stvari koje su bitne npr. odjeca, drzanje, govor, rukovanje, gledanje u oci i ostali dio folklora. Sve sam ja to davno doktorirao, jer nema ovdje druge prilike, pogotovo sto za svako mjesto u dobrim firmama morate imati nekakvu vezu da bi uopce dosli do intervjua.
Zapravo zanimljivo je da sam u sadasnjoj firmi dobio drugu priliku, iako sam prvi put imao intervju, dobio posao i onda ih odbio, ali to je to zanimanje koje nije nista posebno, ali eto rijetko je valjda. Napisat cu o tome.

Zvali su me sljedeci tjedan i rekli da mi hoce ponuditi posao, ali prije sluzbene ponude moram cuti uvjete i prihvatiti. Grad, a i vlada su dosta transparentni pa vam u oglasu uvijek napisu raspon satnice ili place, radno vrijeme, lokacija, vremenski uvjeti i sl.
Nije mi se svidjela njihova ponuda, jer mi financijski nikako nije bila isplativa(bez koristenja nase ustedjevine ili gubitka velikog bonusa u sadasnjoj firmi). Upravo ta njihova transparenost mi je dala prostor za pregovaranjr pa sam ja njima kao ponudio sta bi meni vise odgovaralo.

Necu napisati konkretne brojeve, ali recimo da je raspon satnice/place bio u 5$. Nije to neka cifra, jer i sam grad ima dosta izdvajanja za benefite plus provincijski i federalni porez, pa nije neka ogromna razlika donji ili gornji dio.
Oni su meni naravno ponudili donji dio i mislim da su ponudili samo 2000$ za troskove preseljenja. To se mozda cini kao super ovako na prvu, al ja znam koliko vrijedim i koliko oni mogu ponuditi te sto je meni financijski isplativije za prihvatiti tu promjenu. Pri tome mislim na razliku u primanjima u sadasnjoj firmi i kod njih. Ja bih svakako htio zivjeti u Calgaryu vise nego u Edmontonu, ali ne u tolikoj mjeri da prihvatim bilo sto ili odmah prvu ponudu, taj dio hrvatskog mentaliteta sam davno odbacio. 🙂

Dva benefita protiv kojih nema apsolutno nikakvih argumenata, a niti privatne firme koja moze ponuditi isto, su gradska penzija i sigurnost posla. Apsolutno nijedna firma ne moze to garantirati kao rad za gradsku ili drzavnu firmu. Ovo ostalo, ovisno o firmama, privatne mogu imati bolje.

Nazalost, ta dva benefita ipak nisu prevagnula zbog vjerojavali ili ne, stana i kredita. To je bio jebeni deal breaker.

Naime, ja sam prije dubokog istrazivanja njima ponudio da hocu gornji dio te place i duplo za preseljenje ili da prihvacam ove uvjete, ali da pocinjem tek u Aprilu. Prihvatili su ovo prvo i da sto prije pocnem.
Bio sam iznenadjen i rekao nesto u stilu fuck sad fakat vise nemam izbora(nisam psovao). Nije odgovorio nista na to, ali sam rekao da mi da dan ili dva samo da kazem ovim svojima da odlazim. Uz to sam napomenuo da nitko ne ocekuje da odem sa svoje pozicije i postoji sansa da bace neku nemoralnu ponudu samo da ostanem(nadajuci ce da ce reci pa daj onda ostani, a uzet cemo mi drugog kandidata). Opet ne jer sam doktor ili nuklearni fizicar, nego jer nema apsolutno nikoga da me zamijeni niti na vidiku, a to sto radim je jako bitno za bi sve funkcioniralo kako treba.

Iskreno da napisem, kada su oni meni dali prvu ponudu mislio sam si to nije dovoljno da nam ikako bude isplativo. Rekoh, budem ja njima bacio ponudu koju sumnjam da ce prihvatiti. E tu su bila dva zajeba, prvi je taj sta su oni tu ponudu prihvatili, a drugi je taj sto ja nisam dubinski istrazio koliko bi me stvarno preseljenje u Calgary kostalo. Imao sam neke brojeve u glavi i mislio sam da ce 4000$ pokriti preseljenje, ali ne. Na tih 4000$ bi jos morali potrositi maksimalno 1000$ naseg novca. I to bi cak bilo u redu.

Ali, stan. Napisao sam prije da smo vlasnici stana. Naime, ovdje u ovom kurcevom Edmontonu, a i ne samo Edmontonu stanje je takvo da je sada apsolutna katastrofa za prodavati ili rentati stanove, naravno za onoga koji bi prodavao ili rentao. Trziste je povoljno za kupce ili potencijalne stanodavce, ali nikako za nas da prodamo ili rentamo.
Mi smo sklopili takozvani 5 yr fixed mortgage term, sto znaci da 5g imamo garantiranu kamatu. U slucaju da mi prodamo stan i prekinemo term ranije, moramo platiti banci penal. Taj penal bi iznosio 6000$. Uz to, da bi stan sto prije prodali morali bi uzeti realtora(onu divnu gospodu iz proslog clanka) da to izfotka, izreklamira i pokazuje potencijalnim kupcima. To bi uz dobru cijenu i srecu moglo uzeti par tjedana, uz losu par mjeseci. Ali kakve ja srece imam, cijena je tu najmanje nebitna. Mi bi u bilo kojem slucaju za njihove usluge izgubili jos par tisuca dolara. Ne da bi izgubili sve ono sto smo vec stavili i isplatili nego bi morali ici ispod cijene za koju smo kupili i vjerojatno ono sto dugujemo, Izgubili bi negdje 10-15k $ samo za te penale i njihov fee. Da li je ponuda iz Calgarya bila toliko dobra? Ipak nije

Ok, odustali smo od ideje da prodamo, pa smo onda odlucili rentati. Ja sam doslovno nakon prvog poziva da sam dobio posao stavio nas stan na stranice za rentanje, ne nekima jos uvijek stoji jer nisam maknuo, tek toliko da vidim interes. Apsolutno nista. Jos sam stavio ja mislim 100$ manje nego sto placamo za kredit.

Kad nitko od poznanika nije trazio stan odlucili smo se za opciju da uzmemo tzv management property kompaniju da oni to uzmu pod svoje, a mi im placamo mjesecnu naknadu. Da bi s njima sklopili ugovor, moramo izdvojiti odmah nekih 800$, 500$ za kao administrative fees i 300$ reklamiranje. I onda kada nadju stanodavca 150$ mjesecno. Ovaj prvi dio bi pokrili oni troskovi preseljenja od grada, ali naknadu mi moramo placati.
Secer na kraju je bila (tri razlicite kompanije) projekcija gdje su nam dali njihovo misljenje s obzirom na trziste i iz iskustva. Morali bi stan rentati za najmanje 200$ ispod sto placamo za kredit, ako ne i vise. Ili mozemo probati visu cijenu posto kao imamo high end pizdarije, ali eto vjerojatno najmanje 200$ nize od kredita. Znaci, samo rentanje naseg stana bi nas kostalo najmanje 350$ mjesecno(sa tom njihovom naknadom).
Pored toga svega, morali bi malicku izvadit iz vrtica i cura bi morala dati otkaz na poslu sa kojim je jako zadovoljna, biti nezaposlena tko zna do kad, seliti i premjestati sve i onda jos dolje pocinjati iz pocetka i opet rentati i eventualno traziti novi vrtic.

Da li je uz najmanje 350$ financijskog gubitka mjesecno i sav potencijalni stres Calgary kao grad toliko vrijedan, nazalost ipak nije. Da nije bilo tog stana ili da je mozda cura imala osiguran posao, onda bi nam se isplatilo mozda financijski izgubiti kratkorocno, ali ovako bi bio preveliki rizik i stres i zbog toga sam nazalost morao odbiti ponudu. Tako da smo za sad ostali na ovoj ravnoj ledini.

Ali ne sekirajte se, jer sam ja svoj stres dobro naplatio svojoj firmi, ali bilo je napeto do samoga kraja. Otisao sam ja u Calgary i trebao potpisati ugovor i poloziti neku gradsku dozvolu, ali imao sam 3 sata za razmisljanje i racunjanje, a sadasnja firma da nesto rijesi pa sam onda doslovno 5 do 12 odlucio da nije u ovoj situaciji dobro seliti se.

Pouka za mene koju sam naucio je da vise ne budem aplicirao za poslove “onako iz znatizelje ili kopkanja”. Ili ako i budem onda da znam sto moram napraviti da minimaliziram stres i financijski gubitak.

A pouka za vas ako ikad odete van ili dodjete u Kanadu, imajte iskustvo za ono sto traze. Da bi dospjeli na vrh medju kandidatima, morate si profesionalno napraviti resume i sa sto vise potencijalnih kljucnih rijeci. Jer ljudi iz HR-a s kojima sam pricao par puta, uvijek su mi govorili da je dobivanje posla prodaja. Onaj tko sebe najbolje predstavi i proda taj dobiva posao. Iskustvo i skole su bitne naravno, ali sve to morate podrediti poslu za koji aplicirate. Resume je prvi korak prodaje, a intervju drugi.
Oni su i od toga napravili business. Po korporacijima imaju cijele odjele koji se time bave, za dobrobit korporacije, manje firme nekada unajmljuju agencije(potpuno isto kao realtori i ostali prodavaci magle), a vi imate “pomoc” u obliku tih agencija koje vam pisu resume i cover letter-e. Kada zaokruzite sliku dobijete jedan veliki lijepi biznis u kojima svi potencijalno profitiraju, znaci cista prodaja.

A ja neka vam budem primjer da se bez veze na zapadu ipak moze doci u dobre firme. Iako moram priznat da ja mozda prvi u to uopce nisam vjerovao.

Inace, samo da za kraj jos dodam zasto Calgary?

Mrvicu je veci od Edmontona, puno je ljepsi od Edmontona, ceste su bolje(nema toliko industrije i mislim da grad bolje odrzava), sam grad je ljepsi jer ima brijegove, ali manje drveca i sume nego Edmonton(jer im je sezona rasta mjesec dana kraca zbog nadmorske visine ja mislim) i dvije male rijeke (Bow i Elbow) koje u ljeto imaju onu cistu planinsku zeleno-plavu boju, jer od tamo i dolaze, mozete i pecati i rostiljati tu ribu, u Edmontonu mozete pecati, a neznam koliko se preporuca jesti. Ima manje indijanaca u Calgaryu i generalno je kriminal nizi.
Ima veliki, ljepsi i moderniji aerodrom koji ima puno bolju povezanost od Edmontona(znaci manje dana trosite na putovanja ili vremena na predsjedanje). Ono sto je nama bilo jako bitno je sat vremena od planina( Canmore i Banff) i sve iza toga je blize(Kananaskis, Waterton, Radium, Golden etc). Iz Edmontona nam treba 4h do Banffa ili Jaspera. I ja sam si mislio ne znaci mi to puno, ali znaci, gubite 8h na voznju za razliku od Calgarya gdje mozete otici u subotu ujutro planinariti i vratiti se navecer da ste potrosili samo mozda 30$ na gorivo i 2h na ukupnu voznju. To raditi iz Edmontona je psihicki, fizicki i financijski teze, iako se moze.
Calgary ima apsolutno sve sto ima i Edmonton, znaci ne gubi se nista. Ako vam znaci puno, koncerti velikih bendova su u Edmontonu, takodjer art scena(zar netko dolazi u Kanadu zbog art scene?). Edmonton je mrvicu jeftiniji i ima vise industrije. Dosta je lijep grad u ljeto kad sve zazeleni, jer ima jako puno drveca i parkova, al jbg, ljeto nam je u zadnje vrijeme jako kratko tako da ni to vise nije to. Radije bi zurio na -30 u planine ili otvoreno polje, nego u dim iz rafinerija i velikih firmi.
U Calgaryu bi ljudi statisticki trebali biti pametniji, jer je white collar, ali to ne znaci nista. Ljepsi je osjecaj hodati u Calgaryu jer je sve nekako uredenije. Ima puno vise boljih restorana nego Edmonton, takodjer i pivnica. Kazu da ima manje snijega, ja sam bio dva puta usred tjedna u zadnjih mjesec dana i oba dva dana je u Edmontonu bio snowfall warning i ledena kisa i 30cm snijega, a u Calgary sunce, snijega jako malo. Da je nesto drasticnije toplije sumnjam, ali pomognu mu topli vjetrovi sa planina koji onda dignu temperaturu na par dana i otope snijeg, koji u prosjeku pada manje nego u Edmontonu.

Zao mi je da nam se nije poklopilo sve, ali sutra je novi dan 🙂

Eto, to bi bilo to, koga zanima.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: