Iskustva i drustvo u AB

Napisem 60% teksta i obrise ga, onda odem na “UNDO”, nista prazno. Vratim se nazad i ponovno udjem u taj zadnji post, kad ono Worpdress je uspio u par sekundi napraviti auto-save. A s time znaci sacuvati cijeli edit koji sam “napravio”, a to je brisanje jedne recenice koje je obrisalo sve drugo. Malo je rec da sam littlebit upset 😦

Zivot ovdje je kao sto sam prije spomenuo jednostavan. Nitko vas ne zafrkava i pokusava podmetnuti nogu, osim kolega i mozda pokojeg poslodavca.
Mislim da su moji nadredjeni svi od reda bile tetkice, koje su ili bili dobri ulizivaci ili sutili i radili. Za one koji su sutili i radili stariji manageri nekako se sazale nakon broja godina pa im onda daju nekakvu titulu. To vam znaci jako puno nekompetentnih ljudi. Mozda imaju jednu kvalitetu za taj posao, ali onako u cijelosti to bude katastrofa. Sto je smijesno ili zalosno, firme rade i funkcioniraju, zaraduju neki novac. Ali ako ima neki problem, ne ocekujte da ce ga probati rijesiti. Obicno najebu kad dodje neka kriza jer onda svasta izadje na vidjelo. Ali, ni tada obicno nitko nije kriv i nitko ne zna nista, nego eto dosla kriza.
Kolege ovdje mogu biti dosta dvolicni i pokvareni. Ja sam neke stvari iskusio na svojoj kozi i to me toliko puta isfrustiralo da sam do prije i godinu i pol gledao da se vratim u Europu, cak nisam bio ni daleko.
Nekako mislim da su ljudi na poslu po Europi drugaciji, da imaju nekakvu etiku i vrijednosti. Ovdje puno ljudi gleda samo sebe i svoj interes, a priznati neku gresku ili preuzeti nekakvu odgovornost, neznam jesam uopce radio sa takvima.

Imao sam neku nadu da kad dobijem te papire pa kada nadjem bolje poslove, mozda malo pametnije da cu raditi sa inteligentnijim ljudima s kojima se moze popricati, zafrkavati, mozda cak i druziti.

Sad da vam iskreno kazem, takvi ljudi su ovdje rijetkost. A i pametniji poslovi su vam ovdje rijetkost. Obicno imate svoje zadatke koje morate ispuniti i to je to. Ne smijete i nemojte se truditi biti iznad prosjeka, bolji ili drugaciji jer to ne vole. Vole osrednjost. Ako budete bolji, drugaciji, efikasniji ocekujte kod vecine poslodavaca samo vise posla vama i veca ocekivanja. Oni koji su na drugoj strani efikasnosti ce biti nagradjeni sa manje posla i mozda jos manje odgovornosti. Znaci jednostavno je, pojavite se na poslu, tamo nesto brljajte kao da radite, tu i tamo mozda nesto napravite i onda doma kad radno vrijeme zavrsi. To vam je to, vi zadovoljni, poslodavac jos zadovoljniji. Tako bih nekako mogao opisati radnu etiku ovdje. Ono sto oni traze po oglasima to vjerojatno ili jako malo ima sa stvarnom pozicijom. To dodje kao nekakav wishlist, pa ako dobiju super, ako ne opet super.

U Hrvatskoj kad sam radio imao sam mozda jedno-dvoje koelga koje sam mozda izbjegavao iz raznih razloga, ali sa svima drugima sam mogao normalno popricati, mozda i popiti kavu ili pivo bez problema. Ovdje je toliko praznih i plitkih prica, opreza, pa totalno zalutalih tema da sam ja jednostavno odustao da ulazim puno u pricu s nekim. Obicno se sve svodi na vrijeme, posao, ekonomiju, samu Kanadu i odakle sam i to je to. Niti ce se oni truditi da potaknu neku mozda drugaciju temu, a niti vi nakon nekog vremena necete imati volju.
Mozda se cak i boje tih drugih tema i izlaska iz te tzv. comfort zone. Puno je ovdje politicke korektnosti, svi se boje nesto reci. Oni koji kazu nesto boje se da ne budu etiketirani na neki naci i oni drugi koji se mogu naci uvrijedenima. Zato mozda i postoje samo ti plitki bezvezni razgovori. Kad upoznas osobu mozda dublje i bolje onda probijes taj led sa temama valjda. Iako bas ne mogu vidjeti dva kanadjana kako raspravljaju o icemu drugom osim lovi, hokeju ili vremenu, al dobro to su vise ovi lumeni ovdje po Alberti, koji biraju i vole jednu stranku vec 50g. To vam puno govori 😀

Sto se tice te politicke korektnosti, sve sto se radi mora se raditi u” rukavicama”, indirektno i sa osmjehom od uha do uha.
Evo jedan kratki primjer. Jednom prilikom sam pitao jednu kolegicu na bivsem poslu nesto direktno, npr. zasto je tome tako (odmah da napisem da nisam osoba koja se bespotrebno smjeska u kanadskom stilu)…Munja je pocela nesto zamuckivati i otisla istoga trena vlasniku firme i tamo plakala da sam ja nju “napao”, verbalno. Ja sam bio u soku haha. Kineskinja je i engleski joj je bio nikakav, pa mogu zamislit ovog retarda od vlasnika da se odmah usrao jer je nije razumio, a istovremeno je i plakala.
Inace je ona mene konstantno nesto pilala da zasto ovo, zasto ono, nemoj ovo, nemoj ono…ali ja o tome nisam uopce razmisljao, niti budala sam skuzio da je zenska munjena u glavu pa me tako pila. Ali eto cim sam ja prvi put uzvratio, odmah upao u probleme.
Upravo taj strah od konfrontacije i razliciti ljudi vas mogu izluditi i tu sam ja izgubio zivce. Inace sam jako racionalan i pokusavam se ne uvuci emotivno u nesto, pogotovo ne bespotrebne svadje.
Ali jbg, neke stvari mozes raditi neko vrijeme, ali ne i cijelo vrijeme. Imam prag tolerancije koji je prilicno visok. Kad ga netko predje onda ja nemam problema rjesavati i reci stvari kako jesu. Znaci, stvarno moras biti poseban da mene razjebes.
Znam da taj vlasnik firme gleda svoj interes i kako ga naravno zastitit, a interes mu je bio da ne izgubi ni mene ni nju, jer smo mu oboje donosili hrpu novca. Njoj je bio interes da se njemu sto vise proda, ne znam sa kojim ciljem jer to je bila mala firma od mozda 10tak zaposlenih. Niti moze dobiti neku promociju, a niti nesto puno vise novca. Znaci totalno nepotrebno. A ja sam imao interes da ako imamo problem da ga rijesimo oci u oci i da svi najnormalnije radimo. Ne da idemo doma sa grcem u zelucu jer mrzimo posao ili ljude s kojima radimo. To se onda potezalo par dana, ona nije htjela sjesti i razgovarati sa mnom, nego samo sa vlasnikom. Tamo je njemu plakala i pricala neke svoje price pa sam ja ispao babaroga. Znaci na kraju price dodje meni taj vlasnik da je njega to potreslo kako sam ja tako direktno isao nju pitati, jer sam ja onako malo zastrasujuc(intimidating je prava rijec) posto sam visok i naglasak mi je malo drugaciji. I jos mi je rekao ovako, “pa znas, kinezi su onako sitniji, krhki i miroljubivi ljudi. Njihova kultura je takva da se oni ne vole svadjati itd“. Ma mars u onu stvar, jebali te kinezi.
Skuzio sam da on pokusava udovoljiti svakoj strani. Ali iskreno, nema se tu sta udovoljavati, moramo sjesti popricati i rascistiti stvari, a ne tako da dolazi jedan po jedan i govori svoju verziju. To sam mu bio i rekao i to je bilo to od mene. Ali to vam je tako ovdje ili se nece nista rijesiti, ili ako hoce mozda preko mailova.
Jos sam ostao koji mjesec u toj firmi i onda dao otkaz. Nisam odsetao usred radnog vremena ko neki kolege po drugim firmama, ali sam otisao u Meksiko i tamo na lezaljci i suncu, sa pivom u ruci poslao mail da se ne vracam. Naravno nisu se oni pitali cemu takav stav, pa da mozda nesto nauce za buducnost, nego sam ja bio krivac i neprofesionalac. Tu ima takodjer jedna anegdota koja prikazuje svu beskicmenost, beskarakternosti i plitkocu ovdasnjih ljudi.

Moja sadasnja firma salje dosta posla toj bivsoj firmi. Kada sam ja dosao bio je tu lik koji je radio 11 ili 12g i on je s njima bio u kontaktu u vezi posla na tjednoj bazi. Nije nam nikako medjusobno dobro islo na pocetku(jos jedan los kolega, ovaj put 70% lijencina, a ostatak ulizica). Ali stvari su se poslozile za mene tako da je on dao otkaz. Meni je to doslo kao da sam na lutriji dobio. Pisat cu o tome naknadno.
Sto se dogodilo? Preko noci od nekakvog nesluzbenog asistenta, ja sam postao glavni dasa u laboratoriju. Ta bivsa firma koja sa mnom nije htjela komunicirat, pa niti pozdravit kad bi dosli u posjetu. Odmah par dana kasnije nakon sto je ovaj otisao salju email da su oni tu za mene kad god meni nesto treba, bilo sto i nadaju se da cemo mi nastaviti suradnju i mozda je cak i unaprijediti. Ako mi bilo sto treba slobodno da im se javim, bilo kada. Haha
A cemu promjena njihovog stava preko noci i bez imalo srama? Zato sto od nas zaraduju nekih 150 do 200 000$ godisnje i sad sam ja glavni da odlucim da li cu i dalje s njima suradjivati ili cu naci nekoga drugoga. Jebemti, ovaj clanak bi mogao samo njima posvetiti, ali moram se vratiti na druge stvari. Uglavnom, objasnit cu naknadno koliki sam covjek 🙂

Nakon tog kratkotrajnog iskustva u toj maloj firmi i povezanih par prica od nekih drugih frendova u vezi kineza i opcenito azijata moram priznati da sam sad jako oprezan sa njima. Ta zenska je inace bila kineskinja, neznam jesam spomeneuo gore.
Znaci oni ce vam biti kao fini i simpaticni. A ako ne razmisljate da je netko los ili ima lose namjere, upecat ce vas i onda ce vas iza ledja probati sjebati kad bude trebalo ili moglo. Par ljudi mi je reklo neke slicne price o kinezima i ja sam ih branio dok eto nisam osjetio na svojoj kozi.
Indijce npr. nisam volio, ali nakon sto sam malo bolje upoznao njihovu kulturu, mislim da su oni sasvim ok. Rekao bih da su suprotnost od kineza. Oni mogu biti skroz zajebani u obliku da nesto prigovaraju cak i bez razloga. Ali mislim da ce vam direktno reci stvari, a ne okolisati ili praviti se fini. Taj njihov naglasak i nacin na koji govore obicno zakuha juhu ako ne ocekujete, pa s njima odmah u startu morate imati gard.
Moja cura je mene uvijek jebala da sta ja uvijek ulazim u rasprave i da bi trebao sutjeti. Eto kolo srece se okrenulo i sada ona radi sa gomilom Filipinki s kojima je prosla nesto slicno sto i ja, pa me je konacno shvatila. Nisam ja toliko bas ratoboran i glavno gundjalo, koliko drugi ljudi jednostavno nisu dobri.

Da vam kazem iz iskustva sto me takodjer razocaralo. A to je sto sam se vise penjao financijski i po boljim firmama to sam upoznao vise govana od ljudi. Nisam radio dugo u Hrvatskoj ili nekoj drugoj drzavi pa ne mogu to usporedjivat. Ovdje jednostavno morate biti jako oprezni sto pricate, kako pricate i kome pricate. Kad radite te nize poslove onda ljudi valjda samo prezivljavaju bez nekog cilja pa se ne trude da vas zajebu, nisu prepredeni. Ali na vecim razinama morate biti spremni na svasta. Probat cu to napisati u posebnom clanku, a takodjer i o kolegama. Tu imam materijala za knjigu.
Ovdje vam ljudi zive da bi radili. U Europi je to nekako obrnuto iako naravno i tamo ima ljudi koji vise uzivaju biti na poslu nego igdje drugdje. Imao sam takvih par i u Hr.

Od kad sam ja dosao ovdje pa danas cijene su otisle gore za najmanje 30%. Prvo su poceli zajebavati s tim carbon taxom, pa onda Trump i amerikanci su prekinuli NAFTA-u i dodali neke tarife na celik i drvo iz Kanade, i nova provincijska vlada koja je dosla je pocelo biti malo socijalno osvijestenija pa su poceli pomagati ljudima, a uz sve to cijena nafte preko noci se prepolovila. Onima koji imaju moc ne treba dugo da se namire. Gradjani su ti koji obicno nastradaju. Tako nama svake godine ili par mjeseci stvari poskupljuju.

Kanadski ili americki san vam je baziran na kreditima. Znaci, kad vidite nekog Joea plumbera ili Kate, office assistant i da zive u velikoj kuci i voze recimo 2 auta, po mogucnosti jedan truck, a drugi SUV. Onda je vrlo vjerojanto da ih malo dijeli od bankrota(naravno ne svi), https://globalnews.ca/news/6442909/alberta-personal-debt-consumer-economy/.
Nemaju oni bas razvijenu racionalnost u potrosnji i nisu nikada zivjeli u nekim krizama kakve pogadaju siromasnije zemlj pa se bas neznaju nositi sa tezim vremenima. Obicno trose vise on onoga sto zarade i ne razmisljaju dugorocno. A to onda ukljucuje i uzimanje raznih kredita. Njihova naivnost malo im je mana. Jer npr. ako odete u banku tamo ce vam odobriti maksimalni iznos kredita i to ce jako lijepo upakirati kroz pricu i osmjehe samo da vam prodaju. Ista stvar je i za auto, odete si kupiti mali Ford Focus, a izaci cete iz salona sa truckom ili SUV-em i dva-tri puta vecim dugom nego sto ste planirali. Znaci morate imati karakter da ih odjebete odmah u startu i da si zacrtate sto mozete i sto hocete. Ako ne ide, hvala i dovidenja.

Ovdje su vam prodavaci ko lesinari i mozda zapravo cijelo drustvo se vrti oko prodavaca. Znaci, ako ikada otvorite firmu u ovom dijelu svijeta, recimo neku proizvodnju. Ne zaposlite prvo nekoga da dodje proizvodit, nego prodavaca. Sve ostalo se dogadja u hodu. Najgore od svega je sto su prodavaci blaga katastrofa. Nazvat ce sebe “sales specialist” i onda kada dodjete da vidite i potencijalno kupite proizvod, pa imate par pitanja, mogu cak i biti jednostavna, oni vam vjerojanto nece imati odgovor na to. Znaci evo jedan bezveze primjer. Odete u auto salon kupiti auto. Odmah u roku 3 sekunde ce vam netko doc da vam pomogne. Pogledate, sjednete i sad pitate prodavaca koliko auto ima konja? Hmm, dobro pitanje, budem saznao to za tebe. Znaci, 90% pitanja auto, sofa, televizor, kompjuter, brasno u ducanu ma bilo sto ja garantiram da ce vam reci da mu date par minuta pa ce saznati to za vas. E, ali tu je osmijeh i pristojnost/ljubaznost.
S druge strane je to po meni recept za katastrofu jer nitko nista ne zna, a svi prodaju i hoce prodati pod svaku cijenu jer rade na proviziju. Mozete se vi cjenkati, ali cete nauciti da je kvaliteta ovdje kao da igrate loto. Tako da nije na kraju da ustedite, nego da izgubite najmanje ukoliko crkne ili ima nekih problema. A ja sam se kroz ove godine izivcirao jako puno puta. Na kraju mi vise nije bilo do novca, zamjene ili da dobijem dobar proizvod, nego da se stvari naprave sa nekim postovanjem i etikom. Ja imam taj mentalitet da kad radim nesto onda radim po svom standardu, znaci ako nije dobro za mene nije ni za drugoga, nije mi ni na kraj pameti da nekoga zajebem radi novca ili lijenosti.
Vi danas ukoliko hocete nesto funkcionalno i kvalitetno, morate izdvojiti jako puno novca. Jer onaj srednji cjenovni rang je sve blize nizem po kvaliteti, sredina izumire. “You get what you pay”.

Oslanjanje na dug je zapravo jedna od nogu na kojima stoji ovdasnja ekonomija. Kada se nema novca i sad bi trebalo sve stati i prouzrociti krizu, odmah se bubaju krediti, samo da se novac vrti. Kako vlada tako nazalost i obicni ljudi. Mogao bih reci da najgore prolaze sami kanadjani, a da imigranti uglavnom popravljaju financijsku sliku stanovnistva. Izlaze ovdje clanci svakih par mjeseci o financijskom stanju stanovnika, evo jedan clanak:
https://edmonton.citynews.ca/2019/04/22/albertans-carrying-more-debt-than-anywhere-else-in-canada-report/

Kanadski dug svakim danom raste sve vise. Prije par godina, kad nas je udarila ta velika kriza(jedna od najvecih kao u povijesti), preko noci je skoro sve vezano uz naftu stalo. To je prouzrocilo lancanu reakciju i puno ljudi je dobilo otkaze i dosta firmi se zatvorilo. Da sprijece veliku katastrofu odmah su federalne i provincijske vlade uskocile i odjednom odobrile nekakve velike projekte. Koliko se sjecam federalna je dala nekoliko milijardi, a otkad je kriza pocela provincijska se pocela zaduzivati sve vise. Jer da nisu mislim da bi ovdje nezaposlnost skocila debelo preko 10% i gurnula jos dublje. Mislim da je Edmonton bio pogodjen sa 8%, a Calgary sa 10%, ovi naftni gradovi su takdodjer stradali i mislim da se vrtila nezaposlenost oko 10tak % na provincijskoj razini. I danas se jos mucimo, ali nije toliko strasno. Trenutno je na 7% u provinciji. Konkurencija je sada puno veca za dobiti dobar posao, a dobar posao ili uci u dobru firmu ni prije nije bilo lako.

Jako je bitno stediti novac, jer ovdje krize dolaze cesto i nisu toliko velike i jake, ali nikada se ne zna. Mi takodjer obicno nemamo nikoga da se mozemo osloniti u slucaju losih vremena. Ako ne radite za federalnu, provincijsku ili gradsku sluzbu, mislim da se nema puno sigurnosti. Racunica je jasna, ako firma ne zaraduje novac probat ce vas drzati maksimalno koliko moze, ali ako novac ne dodje onda je to to.
Korporacije su i dobre i lose za raditi, jer obicno placaju bolje, radite manje i imaju bolje benficije, ali mislim da im je sigurnost losija. A sa manjim firmama morate biti jako oprezni i probati saznati sto vise. Jer ima njih koji vole “ulagati” novac u razne privatne pizdarije i onda kada se dogodi kriza, vec u prvom mjesecu krize oni zatvaraju firmu i otpustaju ljude. Ne stede bas i ne gledaju dugorocno.

Znaci, ja sam napisao toliko toga, a na kraju nisam nista konkretno rekao. Ni pola od onoga sto sam htio. I naslov sam morao promijeniti jer nema veze s onim sta sam mislio pisati. Jebemti, moram stati, konsolidirati misli i nastaviti u sljedecem clanku haha. Danas vam je ovdje -37 pa je moguce da imam brain freeze 😀

Pozdrav

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

<span>%d</span> bloggers like this: