Život na sjeveru…(30.1.2012)

Prije nego što nastavim. Lijepo bih zamolio sve koji čitaju blog i namjeravaju doći u Kanadu/Edmonton da mi ne šalju mailove da li vam mogu naći posao ili smještaj. Ja dragi ljudi nisam ni burza niti plavi oglasnik. Mogu vam pomoći gdje da tražite smještaj, gdje da tražite posao, mogu se naći s vama kada dođete i dati vam neke korisne informacije, mogu vam proslijediti i poneki oglas za posao ako vidim po gradu. Imate ono što ja nisam imao kada sam došao, čovjeka koji će vam reći sve bitne, korisne informacije, pa i pomoći ako negdje stvarno zaškripi. Uostalom, nisam ja jedini na Working Holiday vizi, ima još dosta Hrvata i koliko znam nitko nikoga nije pojeo do sad. Ako ja ne mogu pomoći naći će se valjda netko tko može. Postoji i grupa na facebooku, Working Holiday in Canada, dobar dio ljudi iz Edmontona je aktivno na istoj, pa ako negdje zapne pitajte i tamo, netko će odgovoriti.
I bez uvrede, ali ovdje ako ne nađete posao pa makar i u McDonaldsu onda ste najblaže rečeno budala. Posla ima jako puno, doduše ne super plaćenih i jednostavnih, ali za početak ćete nešto naći. Australci, Njemci, Šveđani, Belgijanci, Danci i ostali sa tom vizom dolaze ovdje kako bi usavršili engleski, proputovali zemlju i dobili na iskustvu, sve iznad minimalca i sve izvan trgovine i ugostiteljstva smatrajte uspjehom i budite cijelo vrijeme čvrsto na zemlji. Tko visoko leti, nisko pada… 😉

Prema posjeti vidim da nestrpljivo dolazite na blog da vidite da li sam napisao novi članak. Nažalost, imao sam namjeru već sutradan objaviti novi, ali ostalo je samo na namjeri.
Prošli tjedan mi je bio poprilično gadan. Nisam radio po cijele dane, ali su mi druženja po Edmontonu izbila slobodno vrijeme. Otkad sam došao, doma sam samo spavao. Ujutro na posao, popodne kad dođem doma nešto ubacim u kljun i pravac Whyte Ave.
Zanimljivo je da ovdje ljude više zanima kako mi je bilo u Hrvatskoj ovih mjesec dana, nego Hrvate kako mi je bilo u Kanadi. Već u Calgaryu frendovi su me zvali da mi zažele dobrodošlicu, što je bilo vrlo lijepo od njih.
Jučer sam si zacrtao kako ću napokon malo predahnuti, pojesti nešto konkretno i napisati novi članak. No prekjučer sam otišao van i vratio se u 5am, probudio sam se tek oko 3pm, samo radi toga jer mi je mobitel bio pored glave i neprestano zvonio, rekoh ajde imam dovoljno vremena. Zovem ljude da vidim šta se događa, a oni meni da evo njih da će me pokupiti pa idemo na ručak. Nekako se izvučem jer sam se tek bio probudio, prođe sat, sat i pol vremena zvoni opet telefon, zovu da idemo u kino gledat film. Mislim si u glavi kako mi se nakon jučerašnjeg alkohola ne da niš osim izležavat cijeli dan, ali ajde ne volim odbijati ljude pa pristanem. Pokupili su me oko pola pet, u kino smo došli u 5pm, a film tek u 6.45pm. Nije preostalo ništa drugo nego da vrijeme ubijemo sa nekim filmom koji je trenutno igrao. Došli smo gledati “Puss in the boots”, pa smo kupili karte i za to i za “Tower Heist”.

I eto mene u kinu nakon valjda 7 godina. 😆 Jedan film je bio normalan, drugi 3D. Moram priznat da mi se svidjelo(ići u kino 😀 ), čak ni ovo 3D nije loše. I filmovi su zanimljivi, pogotovo ovaj prvi “Tower Heist”, ne volim Ben Stillera niti njegove filmove, no ovaj je dobar moram priznat
Cijena karte za oba filma je bila 10tak dolara, dvorana je u Clareview(sjeverni Edmonton), a u West Edmonton Mallu bi nas samo za jedan film koštala 15$. Inače, ne gledam pretjerano nešto tv i filmove, ali na neku preporuku tu i tam skinem nešto sa interneta pa pogledam ili na laptopu ili preko televizora, pa je to razlog zašto nisam toliko bio u kinu, da ne bi pomislili da sam neki čudak. Uostalom moje kino su bili Maksimir, Poljud, Kantrida, Gradski Vrt, Šubićevac i neke europske arene 😎
Došao sam prekasno doma, pa nisam ni jučer uspio završiti ovo do kraja…

Zagreb…

Neznam gdje da počenem i kako da završim. U Zagrebu je bilo svakako samo ne odlično. Svo uzbuđenje, entuzijazam, želja i volja su nestali onog trena kada sam iz aviona ugledao grad u kojem sam do jučer živio. Nije me pogodio infarkt, ali nešto je. Nešto zbog čega sam nisam bio onakav kakav jesam u normalnim okolnostima.
Pisao sam još prije da imam osjećaj kao da me nije bilo 10g, a ne 7mj. Susret doma sa mojima je bio emotivan. Srećom nitko nije pustio suzu, ali i mene kao ne baš emotivnu osobu je malo steglo u srcu kad sam ih sve vidio i izljubio. Jedno je pričat na Skype-u, a drugo vidjeti nekoga uživo nakon 7mj. Do tog trenutka sam nešto i pričao, ali nakon ulaska u stan sam izgubio dar govora, apetit i svo ono uzbuđenje, euforiju i sreću koji su me pratili sve do tog trenutka.
Prva dva dana nisam previše pričljiv(inače to nije slučaj), treći dan su nekako stvari dolazile na svoje mjesto, tek nakon 5 dana sam počeo (kako-tako)normalno jesti, spavati i pričati.
Dosta ljudi me nije shvaćalo, nego dijelom čak i zajebavalo da kakav šok me može pogoditi. Teško je opisati riječima, ali nekima nije(meni nije) samo tako do jučer živjeti u jednom gradu, preseliti se u drugi i nakon 7 mjeseci se vratiti, puno je tu sjećanja.
Gdje god se okrenete, gdje god odete sjećanja naviru sama od sebe. S kim god pričate, što god radili u glavi vam je samo da će tome svemu doći kraj 17.1.
Zagreb se istina nije nešto promijenio, možda malo vizualno(više, birceva i mallova), ali mentalno je to i dalje isti grad, ako ne čak i gori. Jednostavno po ljudima to više nije to. Koliko god bili otvoreni, toliko su i zatvoreni, svi imaju neke svoje probleme, koje na prvu skrivaju, ali kad zagrebete ispod površine vidite da je to sve otišlo u pičku materinu. Koliko god vas nešto ili netko vezao, jednostavno shvatite da možda ne radi novca, ali radi zdravlja je bolje ići u neku zdraviju sredinu. Tih 30 dana za mene je bilo jako deprimirajuće, ostanak tamo bi vjerojatno doveo i do nekih gorih stvari.
Jedna od stvari koja me dodatno šokirala je kultura i ponašanje ljudi što u prometu, što po dućanima i što negdje drugdje. Ja sam živio tamo do prije 7 mjeseci, vozio sam po tom gradu svakodnevno zadnje četri godine, ali kad vidite nešto organiziranije, kulturnije, bolje teško se prilagoditi na staro. Ovdje(u Edmontonu) jednostavno u prometu nema stresa i galame, nema jebanja majki, trubljenja, nema brze vožnje(kazne su visoke), pješaci se maksimalno poštuju, biciklisti još više. Usporedba sa Zagrebom je da su doslovno razlika nebo i zemlja.
Cijene u dućanima su praktički iste, možda je 5-10% jeftinije nego ovdje. Inače, do povratka u Zagreb sam se pitao zašto su im čokolade tako skupe(Hershey, Cadbury, Lindt), 100g=2.5$, sve dok nisam otišao u Lidl u kupio Kinder nekakvu čokoladu i platio 12kn. Ovo troje u zagradi su imena, tradicija i kvaliteta, i na ovdašnji standard realno vrijedi toliko dati. Dok s druge strane ni Kinder nije loša čokolada, ali usporedbom standarda u Kanadi i Hrvatskoj, zdrav razum nalaže da bi cijena trebala biti niža, puno niža.
U jednom od prvih dana sam za negdje 50 litara goriva dao 550kn. Nije da sam došao bez love, štoviše. Ali nakon tog sam se stvarno zapitao koji k…c.
Cijene nekih stvari obzirom na kvalitetu su prepretjerane. Ovdje da kupim i najjeftiniju ribu znam da ću dobiti ok proizvod, možda ne super-kvalitetan i super-zdrav, ali ok. U Hrvatskoj sam kupio nekakve očišćene filete i ispekao, kao da sam pojeo pečenu zemlju, a ne ribu.
Uslužne djelatnosti su sve samo ne uslužne. Sjedim u bircu, pita me čovjek što ću, odgovorim “vruću čokoladu”…krene prema šanku, okrene se nakon metar i kaže “joj, nemamo vruću čokoladu”. A između redaka stoji, nemaju vruću čokoladu jer je birc pun, a raditi vruću čokoladu je dugotrajan proces i moglo bi doći do negodovanja.
U Edmontonu se to ne bu dogodilo, jer ljudi nemaju tako kratke fitilje kao mi Hrvati.

Što se tiče uslužnih djelatnosti, jedna stvar mi se super sviđa u Zagrebu, a druga mi se super sviđa u Edmontonu. Naime, u Zagrebu nećete baš nikada doživjeti da vam za vrijeme doručka, ručka ili večere ili čak obične čaše piva konobar dođe sto puta i pita “kako ste?“, “kako ide?“, “da li vam se sviđa?“, “želite li još nešto?“, pa onda opet sve redom ispočetka i tako sve dok ne dođete pred kraj. Shvaćam da su samo ljubazni, nekada i pretjerano, ali mi stvarno dođe da im jednom odgovorim na “želite li još nešto?“…”da, želim samo da prestane dolazit svake tri minute i jebat me s mutavim pitanjima, ako mi nešto treba, tražit ću, hvala lijepa” . To vam je normalno u Edmontonu, u Zagrebu u restoranu će vas doći samo jednom pitati i to uglavnom “da li je sve u redu?“.
Ono što mi se super sviđa u Edmontonu, a u Zagrebu sam jednostavno zamrzio(iako mi je zapravo prije bilo svejedno), to je pušenje u bircevima. Jednostavno kada se jednom naviknete da vam odjeća ne smrdi kao da ste se valjali u divovskoj pepljari teško ćete se više prilagoditi na pušenje u svim živim lokalima.

Život u Zagrebu je jako skup, u samo mjesec dana potrošio sam preko 10 000kn. Nekih 2000kn je otišlo samo na gorivo. Nisam plaćao niti hranu niti smještaj. Kako me zapravo ništa ne usrećuje kao možda usrećivanje drugih tako sam i ovdje potrošio nekih 1000$ na razno-razne poklone. Ništa specijalno, tek mali znaci pažnje.
Jedino valja izdvojiti da sam kupio laptop kao poklon doma staroj, jer je ona nekad meni/nama kupovala isto to(doduše, ovaj s kojeg pišem sam sam sebi “poklonio” 🙂 ).
Kad sam već kod toga (nekim ljudima sam već rekao uživo) pa da napišem i onima s kojima se nisam našao.
Laptop s kojeg ovo pišem u Zagrebu sam otplaćivao 6mj, mogao sam i manje. A laptop koji sam kupio ovdje za staru koštao me trećinu polu-mjesečne plaće.
Možda je malo jeftiniji nego kod nas, ali tu zapravo dolazi do izražaja zašto Kanađani imaju jedan od najviših životnih standarda, neke stvari su puno priuštljvije bez obzira na cijenu nego u Hrvatskoj…televizori, laptopi, kreveti, veš-mašine, perilice za suđe, ormari, madraci, auti, režije, hrana, odjeća…itd. nekretnine su skupe.

S obzirom da mi novac ne igra neku preveliku ulogu, jer ovdje nisam došao zbog novca. Znam da vas zanima koliko sam zaradio, potrošio, uštedio itd. Pa da i to napišem (prema tome sam ja mislim jedinstven Hrvat u svijetu 😆 ).
Radio sam nekih 7 mjeseci, početna satnica mi je bila 12$/h, prekovremeni su mi se plaćali 18$/h, kasnije mi je satnica porasla na 14$/h, samim time i prekovremeni 50% više. Koliko ćete vi uštedjeti, kakav ćete posao raditi, koliku ćete satnicu imati neznam tako da mene ne uzimajte kao neki reprezentativan primjer, jer ja sam ja (između ostalog sam: proputovao Europu za par eura, platio sam kartu Zagreb-Edmonton 2000kn jedan smjer, platio sam kartu oba smjera Calgary-Edmonton 1$, platio sam (vrhunski) smještaj u Berlinu 9eura, ovdje sam živio besplatno mjesec dana itd. 😀 ). Dakle, ne uzimajte mene kao reprezentativan primjerak i nemojte misliti da sam si uskraćivao neke stvari koje sam redovno radio u Zagrebu(npr. bar-hopping, i restač-hopping itd. 😀 ).

Dakle, u 7mjeseci sam uštedio nešto više od 7000$. Više od pola tog iznosa je otišlo na put za Zagreb, avio karta, pokloni i džeparac za tamo. Ostatak tog iznosa stoji na mom hrvatskom računu i vrlo je vjerojatno da ću i to potrošiti jer dok ovo pišem na mom kanadskom računu stoji iznos od 98$, prva ozbiljna plaća mi je tek 15og, to su dva vikenda izlazaka i puno je dana između za koje pivo navečer, a kako je krenulo, svaki dan je neko pivo…dobrim dijelom i zahvaljujući ovom blogu 🙂
Da se nisam vratio u Zagreb, sada bi mi na računu vjerojatno stajalo više od 8000$…ali NE VJERUJE SRCE PAMETI 😦

Cura zbog koje sam se vratio i išao u Zagreb me izbjegavala u širokom luku, na čemu sam joj zapravo zahvalan. Neznam da li sam joj se ikad sviđao, a da li se ona meni sviđala prosudite samo nakon što pročitate cijeli blog i dođete do zaključka da je ona bila jedini i najveći razlog da se vratim, valjda to dovoljno govori(ako ne, onda ukratko 8000km i par tisuća dolara). Putovao sam po par tisuća kilometara za nekim tamo nogometnim klubom, mislite da ne bi zbog jedne posebne cure? LJUBAV SE MJERI KILOMETRIMA, PETRA 😎
Inače, prvi dan s njom i već sam sutra-dan kalkulirao kako da ostanem, vratim se u ZG bez obzira na sve. Ona četri ispita koja su mi zapravo ostala nakon nje se čine “piece of cake”. I to malo što smo proveli zajedno me toliko bediralo da sam sljedeći dan htio odletiti natrag, čak i s njom umjesto da sam uživao(dobro, baš mi i nije dala priliku 😛 ) ja sam u glavi vrtio da nema smisla jer je sve ionako opet gotovo 17.1. Sve između dana kad smo se vidjeli nekako je bilo “ni vrit ni mimo”, niti znam gdje mi je duša niti gdje mi je dom. Mislio sam si ako se sad totalno ne razjebem u glavi neću nikada. Gdje smo, što smo i na čemu smo u ovom trenutku nemam pojma…to samo ona zna… 😕

A i sretni završeci nažalost pripadaju pričama, ne 21 stoljeću 😦

Od onog trenutka kad sam sletio u Calgary, doslovno sam se preporodio i rekao si da je vrijeme da počnem uživat u životu. Ne štedim više nikakav novac, u Zagreb se ne vraćam osim ako ne moram…ako se stvari poslože kako treba vrijeme je da osvojim Meksiko, Kubu i Argentinu… UNA GITANA HERMOSA TIRO LAS CARTAS 😎

Baš kako je jedan gospodin imenom Šatro 😛 rekao jednostavno sam dolaskom osjetio olakšanje, da li zbog vremena, da li zbog ljudi, da li je stvarno u Zagrebu tako deprimirajuće neznam, a i nekako više ne želim znati…
Iako možda je to i zbog toga jer sam po prvi puta bio u jebačkim turbulencijama iznad Atlantika, čak ni meni nije bilo svejedno 😆

Toliko kontradiktornosti u glavi(i u ovom članku), toliko planova, promjena, zaluđenosti, događanja vjerojatno niste vidjeli nikada, a vjerojatno niti nećete. Ali to sam ja ukratko…i to je život…

život je bombonijera, nikad neznate što ćete dobiti

Jedan predugi članak, bez nekog editiranja, iz srca i iz glave…ali bez glave i repa :D…pozdrav iz toplog Edmontona 😉

I za sve vas, koji ste neodlučni:

http://ca.news.yahoo.com/toronto-remains-top-performing-economy-amongst-25-canadian-170247502.html

64 Comments on “Život na sjeveru…(30.1.2012)

  1. Odlican post !
    Totalno te razumjem ,radost zamjeni sjeta ,rupa u dusi sa prvim pogledom na grad ,
    ljudi nekako zapeli tamo di smo ih ostavili … Tko nije dozivio tesko da razumje.
    Sretan povratak!
    Pozdrav iz Mississauge !!!

  2. lako se naviknuti na bolje, najnormalnija stvar na svijetu… na bolje uvjete života, zdraviju okolinu, “normalnije” cijene, malo više kulture… 😀
    što se cure tiče, ako joj javni iskazi sviđanja na tvojem blogu + put do zagreba nisu dovoljni da te zgrabi i ne pušta, a onda jbg. life goes on.

    osjećala sam se jadno čim sam vidjela zagreb iz zraka, valjda jer sam nekako znala šta me čeka…sad jedva čekam da riješim faks i odem…mislila sam da će mi puno teže biti otići i biti tamo zbog staraca i prijatelja, ali izgleda da mi je i to nakraju lakše nego da ovdje tonem u baš nikakvu budućnost…
    zgrabi tamo sve što se pruža, a u zagreb ćeš uvijek moći ako odlučiš da ćeš htjeti… al radije svoje dovuci tamo da malo vide kako je kod tebe 😉

  3. Super post… ti si valjda jedini čovjek koji me ‘nagovoril’ da pročitam tolko teksta 😀

    • Ajoj, postat ces poppularniji od Josipovica…
      Drago mi je sto si prozivio ovo sve ovo sto sam i ja, kad sam dosao nazad u Hr….drago mi je da nisam jedini………(ja jos nisam dozivio povratak u Ca, prestigao si me :))
      I nakon povratka u Hr (istekla WH viza), nakon sustreta sa nekim poznanicima, nakon sto im kazem di sam bio i kako im je bilo, okrenu se oni svojim problemima i vidim da se i nisu puno odmakli di sam ih ostavio prije god dana (ima i onih koji jesu ali manjina), zale mi se da nemaju neka primanja i da nema sanse da napreduju na poslu…..i nastave mi se tako zalovat i ja ih onda pa mozda iz griznje savjesti pitam: “pa bi li ti htio doc u Kanadu”,odgovor je:”ma nema sanse, sta cu ja tamo……”. mislim se onda ja u sebi: “pa koji mi se onda tu k……c zalis kao da ces umrijet ili nesto, ako nista ne zelis mijenjat, mani me se”……
      Pozdrav iz St-a

      • izgleda da su ljudi ovdje jednostavno navikli na žaljenje i pasivnost, kao pomirenost s nekakvom “sudbinom” i to je to…

      • istina grujo, lakse je kukat, al nemoj se brinut za takve frendove….da imaju dobre poslove i mogucnosti napredovanja, nasli bi nekaj drugo za kukanje…move on…

  4. Kad već u postu spominješ satnice,koliko ti to od te satnice ostane neto?

    • ti si totalno promasil poantu cijelog posta rista….pa napisal ti je kolko je zasparal u 7 mjeseci

      • Mislim da je pitanje na mjestu,to što je netko ušparao lovu ne govori mi ništa o doprinosima i porezima na plaće u kanadi

        • ma je, sad te kuim, treba prvo videt jel se isplati dolazit, jer mozda je ipak bolje u hr……

          • Šatro,možda je bolje da odlepršaš sa svojim korisnim komentarima jer pitanja nisu upućena tebi a dečku koji blog piše očito nije problem odgovorit,nisi od pomoći ovdje, vjeruj mi. Ovaj blog čita cijela hrvatska buduća emigracija,ako već jesi seronja daj namoj da cijela hrvatska zna.

            Ispričavam se autoru bloga na nepotrebnim komentarima u mojim postovima,nek ih slobodno obriše ako smatra da nisu primjereni

    • nemam pojma, pravilo je “more you make, more they take”…

      ali nekako mislim da sa satnicom 12$ neto je bilo 10.5 ili 11…sa 14 neto je 12 i tako kako se povećava tvoja satnica tako se povećava i porez prema državi…

  5. Je li netko uspjeo ostati u Kanadi,tj da mu je poslodavac produžio radnu dozvolu?

    • ja ostajem u kanadi…prošli tjedan sam predao putovnicu poslodavcu tako da smo se pokrenuli…

      kakav je proces, koliko dugačak te da li će završiti pozitivno budete nadam se ovdje čitali 😉

      • To je posao..sada si na konju!!Ja sam predao papire preko BHV-a,prije 2 tjedna su mi rekli da su ih dostavili ambasadi,sada čekam..

  6. Odlican post! Ja jedva cekam da stigne potvrdno iz Beca pa da pocne konkretno planiranje! Svi me pitaju sta cu u Kanadi.. a ja njih pitam sta cu ovdje?! Kad sam se nakon 2ipo godine vratila u Hrvatsku iz Amerike (istekla viza, morala sam 😦 ) mjesecima sam bila u depresiji… tesko je s konja na magarca… nisam mogla vjerovati razlici u cijenama, standardu zivota..tamo sam kao student radila 25h/week za nekih $17/h a mogla sam i putovati i jesti po restoranima i na kuglanje i u kino svaki tjedan a o shoppingu da ne govorim..ovdje sa placom od 7500 sam morala dobro promisljati bi li si kupila ovo i da li mi bas to treba… i sad jednostavno bjezim odavde.. jer ako ikad pozelim, kuci se uvijek mogu vratiti (iako cu ja prije dovuci svoje tamo nego se ja vracati ovdje) .. sve vise ljudi koji cuju da planiram ici se raspitaju kakve su njima sanse… ja ih sve poticem :D! I nadam se radi njih sami da ce se odlucit poduzet neke korake i otici odavde jer ovdje je samo jedan smjer- prema dolje …
    sto se tice ljubavi…iskreno, kad ne znas na cemu si onda je jako tesko…zato bolje uzivaj tamo di si i tko zna mozda upoznas neku fenomenalnu curu za koju neces morat prevalit 8000 km ;)! sretno!

    • ako si ti u hr s plaćom od 1000 eura morala razmisljati i spajati kraj s krajem onda stvarno nemam rijeci, s tim novcima se kod nas moze sasvim pristojno ziviti ukoliko osoba nema neke megalomanske zahtjeve…

  7. Sve je to super,,jedina stvar sto mi se nesviđa je ta zima koja predugo traje,zato bi radije odabrao australiju!

  8. stvarno najbolji post do sada,a čitam te od prvog dana u kanadi…
    drži se jebiga,šta da ti pametno kažem:P

  9. i da kakva su ova govna bogataška što slušaš od rivera:D
    samo BOCA i mali našmrkani, ES MI VIDA

  10. Samo da velim..mislim danijel mi je frend ali frajer dodje iz kanade i ja mu platim osam kava u zg-u hehe….samo rokaj danijele..kad otovoris firmu zoves me..dogovorili smo se se sjecas??vec te vidim ko penzica nazad u HR..s najjacom penzijom u Hrvata 🙂

  11. Stari bok, htio sam ti se javiti na tvoj stari gmail ali nije aktivan valjda vise, ako stigneš volio bi se čuti s tobom jer imam neke kombinacije doći tu uskoro, moj mail je jooka7@gmail.com pozdrav…..

  12. Ljudino,
    od nedelje sam odlučio da idem iz ove vukojebine u Istri za Kanadu.
    Pročitao sam skoro sve tvoje dogodovštine u kanadi,ali neznam da li mi je promaklo ili jednostavno sam zaboravio, ovaj tjedan prijavljujem se za WH i želim doći u Edmonton, ali-imam ženu i 3-godišnjeg sina, da li ti je poznato šta i kako da njih uvedem u kanadu(supruga također želi raditi,a malog bi u vrtić).
    Nismo još 100% odlučili,ali eto, ako imaš koja saznanja(ili bilo tko na ovom blogu) molim da mi obznaniš.
    unaprijed zahvaljujem

  13. Danijele super nastavak prošlog posta.
    Kako ćeš sada nastaviti, koliko sad planiraš ostati u Kanadi, da li se vraćaš na stari posao ili tražiš novi.
    Evo i kod nas malo zima došla u mome selu jutros bilo -11C, ali od snjega još ništa.
    Samo čekam da završim fax iako ponavljam 1. godinu ( zbog jednog predmeta koji mi je trebao da imam pravo za drugu godinu) i ako bude ovaj program što se jako nadam da će biti još mnogo godina i ako budem imao mogućnosti i odeee ja malo u Kanadu.

    Sretno u Kanadi i sve najbolje!!!!!

  14. Ah, cure…mi smo ti vrlo čudna bića! Imam osjećaj da ova “tvoja” malo bi, pa malo ne bi, pa opet bi, pa ipak ne bi… Imala sam i ja takvih životnih epizoda i svaki put sam krivo odlučila (za neke stvari se i dan danas grizem, ali eto, nadomjestila sam ih nekim drugima pa preživljavam :)). Mislim da će i ona tako za par godina samu sebe ubijati u pojam jer je ostala u ovoj vukojebini, a mogla je imati snalažljivog i sposobnog dragog kraj sebe. Tko joj je kriv osim nje same 😉

    Sviđa mi se što si pokrenuo s posodavcem sve za ostanak – mislim da si si time osigurao sretniju budućnost. Ako ništa, barem ćeš biti okružen opuštenim i pristojnim ljudima.

    Svako jutro kad se vozim Slavonskom iznova zaključim da mi je najpametnije dići sidro i nestati odavde.

    Uživaj..i piši nam još puno zanimljivih članaka!

  15. I ja sam odlučio – definitivno idem čim dobijem lovu za 5 plaća od svog poslodavca ovdje u HR morat će platit ili kroz stečaj ili nekako drugačije. Tražio sam drugi posao ovdje u HR i ništa (nitko da ti i odgovori). Ovdje kad tražiš posao kao da se zapošljavaš u američkom FBI-u ili CIA-i. Svaki detalj se gleda. Odlučio sam više ništa ne tražit, pismo mi vrijedi do 7 mjeseca i neću se više osvrtat.

  16. Ovdje u HR te doslovno gaze kao ono zadnje smeće. To je razlog zašto su ljudi ovdje utučeni i apatični i ne samo u Zagrebu nego svugdje po HR ti je tako.

  17. Sve je to super,dali bi mogao napisat što radiš,koji posao,koliko sam vidio na blogu o tome nisi pisao….

  18. Vidim da ste se svi raspisali i drago mi je jer me onaj post o Edmontonu još više nabrijao na red i rad u Kanadi jer svakako putujem u Edmonton kod rodbine do kraja trećeg mjeseca….zanima me samo ako mi možete reći ja kao bacc. Physiotherapy ili stručni prvostupnik Fizioterapije dal mogu raditi u svojoj struci ili ću morat da radim sve ostale poslove (što mi uopće neće biti teško jer su sigurno plaćeniji nego ikoji posao kod nas) dok mi ne priznaju diplomu tj dok ne položim razliku…. Hvala vam unaprijed

  19. @ Dario – nis se ti ne brini za moju reputaciju…ja sam pisal i pomagal ljudima dok jos Danijel nije ni slutil da bu bil u kanadi 😉 a tvoji postovi vise govore o samom tebi, nego kaj mene pogadjaju.

    Zato ti lijepo leprsaj po lijepoj nasoj, jer cisto sumnjam da bus uspjel doci sim, zato jer su porezi na placu veliki, cigarete i alkohol skupi, kanadjani ne pricaju hrvatski, prehladno je i……. blablablabla….

    cheers!

  20. Upravo mi ovo došlo na mail..

    “Dragi kandidati,

    obavještavam vas da su vaše prijave za program International Experience Canada zaprimljene ovdje u Veleposlanstvu Kanade u Zagrebu.
    Nažalost, zbog iznimno velikog interesa za program i neprestanih poziva i upita mailom, obrada prijava znatno je usporena.

    Ovim vas putem molim za strpljenje. Ukoliko u prijavi postoje bilo kakvi nedostaci, mailom ćete biti o njima obaviješteni i zamoljeni da potrebne dokumente naknadno dostavite.

    U ovom trenutku imamo zaprimljeno više prijava nego što je predviđeno mjesta u kategoriji Working Holiday, tako da kandidati koji su se posljednji prijavili trebaju računati na mogućnost da u trenutnu kvotu neće upasti. No, molim bez panike – svi ćete dobiti obavijesti o svojim prijavama nakon što budu obrađene.

    Hvala svima na razumijevanju.

    Lijep pozdrav,

    • Ti si predo papire preko BHV-a u prvih 14 dana 2012 godine i napišu ti da je kvota ispunjena ???
      Pa nemoguće je da je 275 ljudi ili više po tome tvom napravilo zahtjev u 1 mjesecu ! Jel još netko ima ovakvu informaciju ???

      • Taj uopćeni mail dobili su svi koji su predali prijavu za vizu u 2012. pa i oni preko BHV-a koji su predali među prvima tj. odmah iza 01.01.2012. Pouzdano znam. Ja sam predao 16.01. direktno ambasadi. Jedna stvar mi nije jasna, BHV održava prezentacije WH programa diljem Hrvatske a (trenutna) kvota popunjena? Ko tu koga? Ili oni imaju poseban tretman? Ovo u zagradi (trenutna) daje naznake da bi se broj viza mogao dosta povećati….

      • 13.01 Je moja dokumentacija otišla u ambasadu..malo prije mi kažu iz Bhv-a da će možda još mjesta odobriti za ovu godinu..

  21. Porez je veci na vecu placu. Prosjecno je oko 27%, na placu od oko 25k kn.

  22. eto meni je drago da si predao putovnicu i drzim ti fige da se sve rijeshi pozitivno i u najbrzem mogucem roku. Isto tako mislim da u toj ogromnoj zemlji sigurno ima i slaktih curki…..nisu kanadjanke bash tako grde,,,,,a ima i hrvatica i talijanki i indijki…… samo ti uzivaj kad mi ovdje ne mozemo, a i klima…skoro pa ista ko u edmontonu. :))

    • hvala hvala…

      klima je čak i bolja nego ovdje…

      iako, doduše, trenutno je -18…ali do jučer tropske temperature za ovaj dio kanade

  23. nista ti ne napisa, kako protece povratni let u air transatu.. jesi li rijesio problem slusalica??? hajd javi da znamo sta bi, nas ista linija ceka… mi smo bukirali drugi hotel, holiday in u LO, jer stizemo iz Zagreba popodne, a tek ujutru let imamo…

    • pa kako ne…jesam napisal da sam imao strašne turbulencije…to je sve kaj je bilo zanimljivo na letu…ovaj put sam si kupio knjigu i cijelu je pročitao dok sam se dogegao do calgarya…
      super je bilo da sam imao suer-sreću jer je avion bio polu-prazan pa sam sjedio sam na tri stolca…tak da je bilo lakše nego inače…
      a slušalice možete kupiti u avionu, mislim da je cijeli komplet 7 funti ili dolara(deka, jastuk, slušalice i sl)…
      a inače, na prvom letu za kanadu sa istom kompanijom sve je bilo besplatno

      ja sam bukirao isti hotel, Castle Lodge Guest House…ali mislim da mi je to zadnji put da idem preko Londona…već mi ga je pun k.

      sljedeći put ili Frankfurt ili nešto treće…samo ne Londra

  24. E trebaš vidjeti ovaj kolaps u rvackoj i bih!
    Kanado eto me, radije -30°C tamo nego 10-15cm snijega ovdje!

    • da čitam, gledam i ne vjerujem…

      -15 temperature, a naslovnice da li imate dovoljno zaliha hrane?

      jbt k’o da je Arktik u pitanju, a ne par dana niskih temperatura

      još gledam onaj video od kerumove sestre ili što je već…jednostavno ne vjerujem kakvi uhljebi vode tu državu…

  25. Svaka čast. Stvarno si poseban. Rijetki bi to napravili. Žao mi je što djevojka nije uočila sve tvoje kvalitete, ali samo polako i sigurno dalje. I ja bih tako samo da mogu 🙂

  26. sretno, i nadam se da ces uspjeti rjesiti da ostanes, a mi cemo dotad i dalje pratiti zbivanja putem bloga.

    • hvala, hvala…

      i ja se nadam…

      kad se nemrem slikat s diplomom u skorije vrijeme, ajde par da se slikam sa Permanent Resident karticom 🙂

  27. Pozdrav svima, zanima me dali je netko tko je predao za vizu u 2012, dobio pozivno pismo, odnosno dali je uspio završiti cijeli proces.

  28. Ako kakvo zensko bice u Edmontonu zeli na kavu/klopu neka se javi na p.strumfatgmailtockacom. Bio sam u Calgary nekoliko mjeseci, sada sam u Edmontonu, WH viza. Ove koje pate za balkanom neka se ne javljaju.

    • nema takvih ovdje štrumfe…

      u edmonton samo muški dolaze… 😛

      a i radije se prešaltaj na neke druge nacije, nek ti kolega koji se ženi bude primjer 🙂

      • Maja nije musko, ili je imao jako dobru plasticnu operaciju 😀 to i je u planu, neka sa Kanadskim pasosom.

  29. pratim tvoj blog vec jako dugo , mailom mi dodje svaki novi komentar ili svaki novi post . Prije 2 dana dosao mi je mail da imas novi post ( 4.02.) meditum ja to nikako ne mogu otvoriti , da li se nekome jos ovo desilo ili samo meni ? stvarno bi voljela procitati nesto novo , ali nikako ???’

  30. Wow, probat ću pročitat više tvoj blog, čini se zanimljiv… 🙂 Iako ne planiram preseljenje, zasad mi nije tako loše što se tiče života ovdje, ali bih bar turistički htjela vidjet Kanadu…. što ćemo vidjet dal će bit moguće ili će mi plaća bit samo za osnovne potrebe…

    Sretno dalje! pozzzzzzzzzz

  31. Pozdrav. Evo čitam 1.put ovaj blog isame pohvale. super ja kada netko iz prve ruke želi pomoći nama koji su u traganju za nečim boljim. Evo ja već duže vrijeme razmišljam o selidbi u Toronto, nije mi ovdje loše, dobra plaća, imam svoj stan, auto, cura(tak-tak, toplo-hladno, a već 3.god skupa). Inače sam iz Siska, završio faks, bavio se sportskim plesom i polažem uskoro za suca. Puno sam se informirao na netu o Torontu i Kanadi, ali ovako iz prve ruke te molim kakve su šanse otići tamo i dobiti posao u struci? na kraju krajeve uvijek mogu raditi i kao plesni trener ili sudac pa mislim da bih i radi toga mogao tamo uspjeti. Imaš molim te kakav savjet, prijedlog? Matija

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

<span>%d</span> bloggers like this: