Život na sjeveru…(18.9.2011.)

Evo me…4mj poslije…i dalje Edmonton, Kanada.

Prije toga kako su prošla, što ima novo, kako posao, život itd da napišem malo o jeziku, jer me par ljudi na mailu pitalo koliko je bitan engleski. Nemojte se brinuti ako neznate engleski kao netko tko je rođen i živi u engleskom govornom području. Najbitnije vam je da se znate sporazumijevati, a ostalo će sjesti na svoje mjesto kroz mjesec ili dva. Ja sam bio sumnjičav prema sebi i svom znanju, ali sam vrtio film ako razni kinezi, filipnci ili indijci mogu cijeli život živjet u engleskom govornom području, raditi u uslužnim djelatnostima, a pritom naučiti par riječi i vrtiti uporno svoje, nemam se kaj brinuti. Tako je i bilo. Imao sam problema sa ljudima koji pričaju prebrzo i dosta u slengu, ali evo danas 4 mjeseca poslije, stvari su više-manje na svom mjestu. Dan danas, muku mučim jedino sa indijcima i ponekim azijatom. Toliku muku mučim da sam popizdio jednom prilikom i rekao čovjeku onako smireno da li može pričat na engleskom :D. Da, ne ide mi na dušu, ali dogodilo se u lokalnom Subwayu. Naručio sam neki sendvič, nemam pojma koji i sad on meni nabraja koja peciva imaju, koje salate, priloge ovo ono. Uporno žvače riječi u kombinaciji sa brzinom i ja ga naravno k…a ne razumijem. Bio sam pristojan, smiren i rekao gledaj buraz, jel možeš molim te pričat na engleskom? Naravno on mene tu nije razumio ili nije htio razumjet 😀 , pa sam reko ok stani, daj mi to, to i to, i to je to. Naravno, odmah smo se sporazumjeli.
Većinom sad kad idem u fast foodove odmah kažem što želim i sa čime nego da čekam da me oni pitaju. On je jedan primjer, ali ih se nađe, tako da se nemojte brinuti. Također od mojih frendova ima dosta rođaka i prijatelja koji rade, a neznaju uopće engleski. Takvi u većini rade negdje iza ili ne u uslužnim djelatnostima. Zato kažem da je bitno da znate bar malo, ostalo će doći na svoje mjesto. Nitko se nije rodio pametan i obrazovan, pa tako ni vi ni ja.
E da, još jedna situacija, s kim drugim nego sa indijcima, tj. indijkom. Vozim se ja busom bezveze i vidim da sam otišao predaleko. Vratim se na obližnju stanicu, nema nikakvog rasporeda i oznaka te vidim jednu stariju(40g) indijku te si kontam ne da li ću je pitati, nego da li ću je razumjeti. Niš, složim si ja pitanje u glavi tak da odgovor može biti samo jedan. Ne sjećam se točno, ali recimo da su išla tri busa, jedan je 70, drugi je 4, a treći je 9 recimo. Meni treba ovaj broj 70. Svaki broj počinje sa različitim slovom, tak da ne bi trebao biti problem razumjeti. 😀 . Što sam je pitao ne sjećam se, ali se sjećam da sam se zahvalio i pokušao dešifrirati u glavi što mi je rekla. Naravno, ne treba ni spominjat da sam popizdio što sam je uopće išta pitao :D.
Ja nisam rasist, poprilično sam flegma i easygoing(što bi ovdje rekli), ali recimo da indijce kao narod, njihovu kuhinju i njihovu kulturu ne mogu probaviti. 😀 Prošao sam jako puno mjesta, upoznao jako puno ljudi, recimo da od 50 indijskih mjesta gdje sam bio, 48 ima neki specifičan miris i izgleda kao smetlište. Uvijek neke pizdarije razbacane svugdje, očisti i pospremit te što će drugi reći na to, njih ne jebe. I nisam jedini koji ih ne voli, većina ljudi ih ne voli te ovdje postoji jako puno šala na njihov račun. Službeni nadimak im je “Brownies”, pa eto da znate (meri ne ići u Indiju 😀 )

Četri mjeseca Edmontona, Alberte, Kanade. Meni se čini kao da je prošlo 10g hehe. Skoro da je sve ostalo isto, radim isti posao, živim u istoj kući, izlazim svaki vikend(i mislim na P. svaki dan :oops:). Vlasnik kuće je(hvala dragom Bogu 😀 ) otišao u Francusku na godinu dana te sam ja preuzeo odgovornost za cijelu kuću, živim sa još jednim roomateom koji je iz Ukrajine. On je u podrumu tzv. basement suite, a ja sam se preselio na main floor , uglavnom imam cijelu kuću za sebe, počeo sam sa 12$/h, od neki dan satnica mi je 14$/h. Vidite, u 3, 3 i pol mj Kanade uspio sam ono što nisam u Hrvatskoj u 4godine. Zajebite to što i koji posao radim, slično je svugdje. Ovdje je rad na cijeni i jako priznat. Ja sam već pisao da osim što mogu puno pričati i pisati, mogu puno i raditi, te se znam dobro prodati, jer cilj opravdava sredstvo. Toliko sam založio kompaniju da su me pitali imam li brata blizanca koji želi raditi 😀
Neki dan dok sam razgovarao sa glavnim managerom, rekao mi je “sve super i sve pet, kroz narednih par tjedana ću gledati tvoj rad i dodatno te nagraditi, samo nastavi tako i NEMA GRANICE”.
Iskreno, nije da volim ovaj posao niti da ga želim raditi. Ali od svih ljudi koji su na Working Holiday vizi i s kojima sam pričao u Kanadi, ja sam prva osoba kojoj je poslodavac rekao da će produžiti radnu dozvolu. Imao sam ludu sreću, što je je. Ali SREĆA PRATI HRABRE, šta ne? 🙂
Generalno i bez lažne skromnosti, rekao bih da mi ide za sad prilično dobro(osim u jednoj stvari 🙂 ), valjda će tako i ostati(osim ovog u zagradi, valjda bu se i to promijenilo 🙂 ).

Što se tiče sređivanja papira. Iskreno, nemam pojma o tome niti se previše zamaram. Ako ide ide, ako ne ne. Nisam siguran, ali procedura je takva da poslodavac šalje vaše papire LMO (Labour Market Opinion), ako oni odobre, tj. ne nađu punopravnog stanovnika Kanade koji bi mogao obavljati taj posao tada odobravaju vama i vašoj kompaniji da vas sponzorira tj. produžuje vam radnu dozvolu.

http://www.visabureau.com/canada/work-permit.aspx

Sve to uzmite sa rezervom, jer iskreno kao što rekoh, nemam pojma koja je procedura osim onog što sam čuo i pročitao. :). Moja je sreća što je u Alberti teško naći ljude koji znaju (dobro) raditi taj posao.

Koji je moj plan? Nemojte se sekirati za mene. Ja imam “liniju” po kojoj idem, nekad malo skrenem sa nje, ali uglavnom sam na njoj. Bez obzira što ovdje pišem, nisam baš predvidljiva osoba 😀

Bilo mi je dosadno te sam neki dan tražio i neke dodatne poslove. Ispunio sam aplikaciju Virgin Mobile-u da radim u nekom šoping centru vikendom kao taj neki promotor ili kako se zovu ti što prodaju mobitele na štandu. Također mi se javio Save-On-Foods da traže ljude u mojoj blizini te su mi postavili par pitanja kad mogu raditi, koliko, što itd. Sljedeći tjedan radim pon-čet od 8-21h, pružila mi se prilika za prekovremene, pa rekoh zašto ne. Postoji mogućnost da se ovaj mjesec približim brojci 3000$, ukoliko naravno odradim sve dane.
A da ne bi bilo sve lijepo i krasno, neki dan sam saznao da sam propustio jednu super priliku, o kojoj ste mogli čitati negdje u početku. Možda se netko sjeća kad sam pisao da me zvala Coca-Cola? Nema veze, uglavnom vozim se prošli ili pretprošli tjedan sa kolegom po jednoj ulici i pitam ja njega “koje je ime ove ulice“, kaže on “Paersons Road“, rekoh: “kaj nije 99st?“, “nije, zakaj?“, “ma, zanima me adresa Coca Cole, frend došao iz Toronta i traži posao “, “ah, reci mu nek zaboravi, u Coca Colu nemre bilo tko upasti“, rekoh “šališ se ili?“, “ne, ne, imaju super uvjete i jako je teško dobiti posao tamo“, ja pomalo u šoku “pa zakaj mi to nisi prije rekao, zvali su me da radim part-time?“, “ ah ,nisi pitao“. Popizdio sam jer sam ispustio super šansu za posao, još mi je on rekao da bi on odmah išao tam da može dobiti posao. Inače, radi 5g u ovoj firmi i dobiva 4000-5000$ mjesečno. Super lik…

Imao sam i dodatnih ponuda za poslove, nekakvo skladište u sjevernom dijelu, to mi je baš nudio ovaj kolega jer je radio tamo i zna šefa(poljak), nudio mi je jer sam rekao da bi htio veću lovu, a tamo bi je imao. Također, neznam da li mi je on rekao ili netko drugi, nudili su mi da radim kao onaj lik šta stoji na cesti i drži znak “SLOW” ili “STOP”, 28$ satnica. Posao nije težak fizički, koliko psihički, zamislite stajat sa znakom “STOP” u ruci na svim vremenskim uvjetima 8-10h dnevno. Ja sam radio kao promotor za Braun aparate, nekad sam znao stajati samo 2h i to na toplom i u razgovoru sa kupcima ili prodavačima, al iskreno, ne bih to više nikad radio 🙂

Eto, ljudi dao sam si malo truda, pa napisao malo konkretniji tekst 🙂

4 MJESECA KANADE…idemo dalje u nove pobjede, još jači i još luđi 8)

20 Comments on “Život na sjeveru…(18.9.2011.)

  1. Jebeno stari,sreća prati hrabre…al sad po ovome kaj si napisao dobijam dojam da i produženje radne dozvole nije samo tako jednostavno?ili se varam…
    na kolko je produžuju i nakon koliko se permanent residence može dobit
    pozdrav iz zg

  2. …hrabre, a jos vise vredne i postene, kaj vjerujem da je slucaj s tobom…cestitam na povisici!

  3. Ma to te ja pitam, bravo, čestitam….ovo mi se itekako svidjelo što sam pročitala, ponosni smo svi na tebe….pozz iz Zaprešića

      • karta još nije kupljena, ali je novac za kartu ušteđen, tako da kupnja slijedi uskoro 😛 veći mi je problem nagovoriti jednu žrtvu da mi pravi društvo 😀

        p.s. dobro da si objasnio mrgudu da ne bi bilo zabune 🙂

  4. Pusti svoju Meri neka ide ona u Indiju, nek si nađe poslic kao i ti u Kanadi i nek tamo emigrira… 😛

    Salim se, sretan sam kao malo dijete kad dobije igracku iscekivajuci neki novi tekst na tvom blogu. Zato pisi uvijek kad imas vremena i uljepsaj nam ove mrgudne dane u lijepouj nasoj.
    Drž se ti Kanade i Kanađana, reci doticnim poslodavcima da ti naprave radnu vizu, i valjda ce ti oni mrgudi iz LMO-a odlucit u tvoju korist, a idi im i posalji ih u k***c. 😀

    Ne razumijem jos to zasto ne ides raditi neki bolje placeni posao ako su ti uvjeti zadovoljavajuci, nemas sto cekat, pokret i dolari su tu!???? 😀

    Danijele zelim ti da sretno i uspjesno provedes ostatak avanture u Kanadi, i iskoristi svaku priliku sada dok si jos mlad, poslije mozda vise nece biti sanse, zato odvoji osjecaje od razuma i onda odluci da li HR ili Kanada. Nemoj zuriti s odlukom, uzmi si vremena i razmisli o tome.

    I…izdrzi nadolazecu jesen i zimu. Jos jednom ti celim sve najbolje. 😀

    • hehe mrgude…

      pobrkal si lončiće, nije meri moja…samo prijateljica također ludo zaluđena putovanjima… 😉

      e vidiš, ja gledam to sa one strane zašto bi mijenjao nešto ako valja i ako je super, kolege su odlični, šefovi su odlični, lova napreduje, još mi sređuju papire…
      tko mi može jamčiti da će mi se neki bolje plaćeni posao svidjeti, da će šefovi biti ok, da će kolege biti ok, da će mi srediti papire…
      iako je dobar dio, ali vjeruj mi nije sve u lovi…

      • Hehe izvini, po kontekstu ja krivo zakljucio 😛

        Vidio sam ako ti oni nude working vizu, super Danijele, samo jebi u mozak sefove da ti apliciraju za to.

  5. Znas li slučajno kakvi su poslovi za žene, šta se traži, jer kako spominješ skladištara, lika sa stopom… Ne znam nikako s cim da pocnem, dok sam još ovdje da učim nešto, ne vjerujem da ce moj fax (politologija) biti od ikakve koristi 😦 bar ne na pocetku.

    • iskreno ću reći…

      prosječna hrvatska žena mi se nikako ne uklapa u kanadu 😀

      ovdje žene rade sve i svašta…mršave i zgodne nije rijetkost naći da rade kao vozačice, dostavljačice, auto-mehaničarke!!, u praonici auta, također u servisima gdje se obavljaju pregledi auta, pa onaj znak stop što sam pisao, tu sam uglavnom viđao žene/cure i to nekada poprilično zgodne…

      i tak…u uredskim poslovima uglavnom sjede starije i debele 😀 …fakat sam prošao puno ureda ovdje u edmontonu, vjerujete mi da nisam vido nijednu zgodnu curu da radi u nekom uredu…redom su to bile po našem neke “debele babuskare” sa kutijom gumenih bombona na stolu…ali opet daleko su od “hrvatske debele babuskare”, ljubaznost je na vrlo visokom nivou

      čak niti u šoping centrima ne bute baš našli da rade neke zgodne cure…

      ali da, mogli biste za početak naći posao u nekom dućanu(tu se stalno traži, pogtovo predbožićno razdoblje), fast foodovi…u barovima i klubovima ovdje redom rade cure koje bi se bez problema mogle priajviti za onaj izbor ljepote…pa sad ako se pronalazite eto još jedne mogućnosti 🙂

      nađite bilo što, ali moj skromni savjet bježite od indijaca(šefova)

      • “ovdje žene rade sve i svašta…mršave i zgodne nije rijetkost naći da rade kao vozačice, dostavljačice, auto-mehaničarke!!, u praonici auta, također u servisima gdje se obavljaju pregledi auta, pa onaj znak stop što sam pisao, tu sam uglavnom viđao žene/cure i to nekada poprilično zgodne…”

        Imam fax ali mi je potpuno jasno da mi to tamo niš ne znači…i upravo sam ovo (gore citirano) htjela čuti…tnx 😉

  6. Cijelo vrijeme dok citam razmisljam o tome sto je Jana pitala…kako bi se zena tamo snasla

    • nemojte računati da ćete sa faksom bez jakog iskustva dobiti neki super posao…većina vas neće ni kontaktirati kad pošaljete resume u kojem ne stoji ništa osim nekog tamo faksa u nekoj crussiji…

      nisu bistra nacija…trebate se prvo dokazat i pokazat te se uspinjati korak po korak…

      ako je nekom sa diplomom ispod nivoa raditi u tommy hilfigeru, winnersu ili shoppers drugmartu za 10$/h, nemojte ni razmišljati o kanadi…
      ovdje jednostavno morate biti spremni na sve…da, plaća vam raste sa godinama, nije primjer kao recimo billa, konzum ili plodine da radite 10g i imate 2500kn…recimo da ćete u shoppers drugmartu početi sa 10$/h, ali nakon tri, četri godine satnica će vam se uduplati…prema zaslugama naravno

  7. Čestitke za povišicu i sve pohvale za blog, kvalitetno i čitko, svaka čast. S frendom sam stigao u Hamilton u petak i za sad sve po planu, danas poslali par molbi, napravili par oglasa u lokalnim glasilima pa ak ide ide ak ne onda smo turisti, uživancija mjesec dva i nema frke. Pozz svima koji vole ovaj blog!

  8. Lijepo je da se zelis uklopiti u Kanadi, ali moras li bas pokupiti najgore stvari iz kanadskog mentaliteta – fast food i predrasude? Ako se ne pripazis, postat ces pravi redneck ;-P

    Plus ti indijska hrana (jedna od najboljih kuhinja na svijetu) ne valja, a fast food ti valja??? WTF 😮

    Probaj “butter chicken” u dobrom indijskom restoranu, pa se javi.

    Nemoj zaboraviti da su tako i Njemci hrvatske gastarbajtere u Njemackoj smatrali primitivcima, na osnovu toga sto su tamo u velikom broju stvarno dolazili primitivni ljudi sa sela, koji su drzali koze na balkonu zgrade i slicno. Znaci li to da su svi Hrvati primitivci, koji drze koze na balkonu?

    Listen without prejudice…

    • talia ne sekiraj se…stavio bih slike svoje “kuhinje” pa da vidite koliko sam hrvatske donio u kanadu 🙂

      u fast foodu jedem jedino petkom i subotom oko 2-3am, kada je sve zatvoreno, a radi jedino mcdonalds…

      ali da volim s vremena na vrijeme probati, volim…jer puno stvari nema u hrvatskoj(wendys, dairy queen, qiiznos sub, wild wings, 5 guys burger itd.)

      jedino kaj uistinu volim i ne marim ni za lovu ni za to koliko pojedem su čokolade, sladoledi i kolači, torte etc.

      i uz sve to, redovno trčim svaki dan ili svaki drugi po najmanje pola sata…

      moja teorija je da jedem koliko i što hoću sve dok to što sam pojeo potrošim nebitno kroz hodanje, kroz trčanje, kroz sport ili kroz sutrašnji dan u kojem neću ništa jesti ili imati jedan obrok…

      ne volim indijce i ne volim indijsku hranu…gadi mi se…ali obožavam wonton i pho soup…to su prave stvari hehe…

    • o čemu ti??

      francuska i japanska kuhinja se smatraju vrhuncem kulinarstva…kakva indijska covjece boziji…

  9. ej, pa micho ide u indiju…u 3.mj ja mislim.

    meri putuje u istanbul koliko ja znam 😛 😛 trebao sam i ja, ali sam zakasnio na akciju CA.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: