Evo me…zakoračio sam i u prosinac, sedam mjeseci Kanade. Kad pogledam sad nakon 7 mjeseci vrijeme je proletilo samo tako. Iako je zapravo cijeli život takav. Neznam šta da vam kažem osim da iskoristite ga na najbolji mogući način i na sve ono što želite i volite. Jer jednog dana djeca i unuci će vas pitati što ste zanimljivo i ludo napravili u životu. Valjda odgovor na to neće biti “pa čuj, čitao sam neki tamo blog o životu u Kanadi, nisam imao muda sam otići” .

Između ostaloga, moj dobar drug Twain je rekao 😆 :

Twenty years from now you will be more disappointed by the things you didn’t do than by the things you did do. So throw off the bowlines. Sail away from the safe harbour. Catch the trade winds in your sails. Explore. Dream. Discover. 😉

Hm, 7mjeseci…puno se stvari dogodilo u tih 7 mjeseci. Imali ste i imate priliku pratiti moj život ovdje od trenutka kad sam zakoračio na kanadsko tlo pa do danas. Dobio sam jaako puno pohvala na mail, ostavili ste i puno komentara ovdje. Puno Hrvata je i došlo u Edmonton. Mislim da sam nakon mog dolaska upoznao još najmanje deset ljudi koji su došli ovdje, trojica entuzijasta su došla čak iz Calgarya da me upoznaju 😆 . Neki su došli iz Toronta, neki iz Hrvatske, neki su otišli, a neki su se preselili još sjevernije.

Ostalo mi je 5 dana do Zagreba. Sigurno se pitate kakav je osjećaj, da li se veselim, nestrpljivo čekam itd. Neznam da li imam odgovor na to pitanje.
6 mjeseci mi je trebalo da se adaptiram na kanadsku svakodnevicu, mentalitet i život ovdje. I sad kad sam se konačno adaptirao i koliko toliko prilagodio, polako počeo zaboravljati sve dobro što sam ostavio u Zagrebu, počeo se buditi sretan i dobro raspoložen, vraćam se opet na početak, a ovog puta bi mogao biti još teži. Ali nekako ipak vjerujem da se sve u životu događa sa razlogom, pa tako i ovo što sam napravio.

Moram priznat da tek sad kad se vraćam postajem svjestan koliki sam korak napravio. Živio sam ovdje 7 mjeseci normalno kao da se ništa nije ni dogodilo. Sve ono što sam imao, gdje sam živio, s kim sam se družio i što sam radio “jučer” sam ostavio i došao u sasvim novu sredinu, novi svijet. Sve to što sam imao “jučer” sam mijenjao da imam nešto drugo, da živim negdje drugdje, da se družim sa nekim drugim i da radim nešto drugo. I evo danas i ja mogu reći da sam previše toga uzimao zdravo za gotovo i neke stvari sam počeo cijeniti tek kada sam ih izgubio, recimo ZET 😀

Ali dobro dosta o meni. Zbog Kanade i čitate ove pizdarije kaj pišem jel da? 😆

Ovdje se niš nije promijenilo. I dalje posla ima svakih 100m. Da, ovdje se ponuda posla mjeri u metrima. Dakle, ako svakih 100m vidite natpis “Now Hiring” to znači da posla ima jako puno. Ako vidite svakih 1000m onda nije baš bajno, ako ne vidite ništa onda znači da ste usred Yukona ili Nunavuta, bježite odatle osim ako niste došli samo turistički. 😀
Šalu na stranu, posla i dalje ima, čak je i moja firma stavila natpis na cestu “Now Hiring”, jer ne mogu naći baš puno kanađana koji bi počeli sa 12$/h, a indijci, filipinci, kinezi i ostali se radije drže Tim Hortonsa i minimalca. U cijeloj toj nestašici radne snage, firma je dobila još jednog Hrvata. Koji je inače imao super sreću kaj sam ga ubacio. Jer sam par dana kasnije čuo neke ne baš lijepe stvari o radnom stažu i navikama u Hrvatskoj. Ali eto dobar je i dalje se drži, pomalo visoko u nebu. Inače mi zbog toga duguje ručak, na koji se ja se sam moram pozivat. Ali nema veze, nije mi bed. 😀 Na drugo nisam ni naviknuo od Hrvata… 😕
Nedavno sam počeo raditi sa jednim likom, kanađaninom. I moram priznat da je to do sad najgluplja osoba koju sam upoznao. Čak sam mu to i rekao, ali nije ga baš dirnulo previše. Drugi dan na poslu je razbio auto od rent-a-car kompanije dok ga je vraćao. Peti dan je udario u ogradu pri ulasku u McDonalds McDrive i napravio 1700$ štete na kombiju. Sedmi dan nas je skoro kamion pokupio. Neki dan slučajno budala uključi brisače i samo što nije počeo vrištat koliko ga je prepalo. Pri vožnji u lijevoj traci obavezno pomalo ode u desnu što shvati tek kad mu ostali vozači zatrube. Ne trebam ni pričat koliko ga to tek prepadne. Trebate vidjeti i parkiranje te vožnju unatrag. Jednostavno mi dođe da ga izvučem sa tog vozačkog sjedala i nalupam. U poslu mu neke stvari treba doslovno crtati. Radio je u dućanu za mobitele i jedino pametno kaj sam saznao od njega da je Virgin najbolji operater, najbolji planovi, najbolje cijene i najbolji izbor mobitela, eto da znate 🙂
Kad vidim na kojem su nivou ljudi ovdje stvarno, ali stvarno nije teško napredovati. Samo malo strpljenja i volje, vjerujte mi. Nisam napisao da sam se vozio i sa drugim kolegom prije dva mjeseca te zamalo nismo izginuli 😀
Dobro izginuli je preteška riječ. Ali čovjek nije vidio gredu od 3m duljine i 30cm debljine nasred ceste. Naravno da smo prešli preko nje i stvarno neznam kaj nas je spasilo pri brzini od 90km/h.

Ali nebitno je to sve. Svaku temu koju započnem mogu zaribati sa nekim svojim pričama i dogodovštinama, jer ovdje osim što imate groo posla i love, imate i jako puno dogodovština 😀 . Dakle, što se posla tiče. Po neznam koji put, sa Albertom nećete pogriješiti. Još pogotovo ako imate namjeru ostati. Ovdje ćete najlakše izboriti ostanak. Mislio sam da će ponuda posla u zimsko vrijeme biti manja, ali po onome što vidim i čujem i dalje je sve kako je i bilo. Maloprodaja je jača jer je počeo 12mj, a s njim i šoping-manija. USA imaju popularni Black Friday, dan veelikih sniženja, 50-80%. Kanada ima Boxing Day koji je prvi dan iza Božića i po pričama navodno po tome ne zaostaju za amerima, popusti također 50-80%.
Samo nemojte ni u jednom trenutku kada dođete ovdje otići i vi u nebo sa očekivanjima. Budite realni i čvrsto na zemlji te budite svjesni da ste na Working Holiday vizi, jer samo tako možete ispuniti vaše želje i očekivanja. Ovdje ništa ne pada s neba niti raste na drveću, ali uz malo želje, volje, truda i upornosti doći ćete do onoga što želite.
Što se tiče hladnoće. Neka vas to ne brine. Toplo se obucite i to je to. Još kad auto nabavite bit će vam super.
Ja sam i dalje irriducibili. 😀 Ni kiša, ni snijeg, ni vrućina ni hladnoća me ne mogu zaustaviti. I dalje uredno pedaliram svako jutro. 🙂

Prošli tjedan sam se vozio jednom od najljepših cesta na svijetu, Icefield Parkway Roadway. Ovaj tekst iznad je prekratak, ali nakon prošlog vikenda, Jaspera i Banffa te kako se bliži povratak u Zagreb mislim da je super dugačak. 🙂

Podijelit ću i s vama ljepote koje sam vidio i doživio. Nakon toga po prvi put od dolaska mogu reći da mi se Kanada sviđa…

-“kraljevi leda” se zagrijavaju prije puta u Yellowknife, pozdravljaju sve gledatelje RTL-a u Hrvatskoj 😀

-nacionalni park Jasper

-gradić Jasper

-pekara koja pravu pekaru nije vidjela 🙂

-Icefield Parkway Roadway, iz Jaspera prema Banffu

-neka leteća crna neman usred planina, još hoda bosa po snijegu 😀

-glečer Athabasca

-nakon cijelodnevne vožnje i bauljanja po glečerima Rocky Mountaina, šećer na kraju…kratki odmor u hot tubu(springs) usred ničega, okruženi borovima, snijegom i divljim životinjama 8)

-večera u obližnjem restoranu 🙂

-buffalo burger & fries

LA VITA E’ BELLA 8)

Bio sam na Alpama, osvojio Rocky Mountains…vrijeme je za Himalaje 😀

Ovaj članak sam počeo pisati 1.12, danas je 10. 12. Nažalost bolje ne može, žao mi je 🙂 . Nastavak vjerojatno sljedeće godine, osim ako me slučajno inspiracija ne udari usred Zagreba. Svi koji ste zainteresirani za info iz prve ruke, tj. platit mi klopu i vopi 🙂 ostavite komentar ili se javite na mail, da vidim koliko vas je pa ćemo vidjet ako mi se bude dalo :D.

Svima sretan Božić i sve najbolje u 2012. 😉