Tour de NRW(Düsseldorf) 18.3.-20.3.2010.

Tour de Nord-Rheine Westphaila?

Da, po staroj dobro navici ni ovo nismo isprve pogodili, trebali smo doći u Düsseldorf nakon sat vremena vožnje vlakom. Ali zašto da bude jednostavno kad može i složeno. Zašto da odmah dođemo kad možemo i kasnije, zar ne?

No, da se vratim na početak…Düsseldorf? Šta je to, gdje je to, šta češ tamo, tko uopće ide tamo? Samo su neka od pitanja prosječnog hrvatskog građanina…

Jasno, Düsseldorf nije ni približno razvikan kao jedan Pariz, Barcelona, London ili Rim što po turizmu, što po modi, što po šopingu, ali…

Da ali! Hrvati su u gadnoj zabludi i žive u takvom neznanju(jer slijepo vjeruju samo onome što vide na tv-u i pročitaju u novinama), vjerovali ili ne Düsseldorf (za koji mnogi nisu ni čuli) je jedan od najrazvijenijih njemačkih gradova. Među njemcima je D’dorf grad pojam za život, jer je modno, šoping i poslovno(također mu je i noćni život među jačima) središte Njemačke. Grad ima nekih 700 000 stanovnika, odličnu prometnu povezanost(sa svima osim sa Hrvatskom naravno).

Kako sam uopće došao na tu ideju da idem? Jednostavno, morao sam negdje otići, jer ovo društvo svaki dan sve više i više zatupljuje. Uz to se poklopio vrhunski prijevoz.  Wizzair(LCC) je otvorio liniju Zagreb-Dortmund i naravno da je popularizira stavili su dobar dio karata prvo na akciju za 10eura jedan smjer, pa na 5eur da bi na kraju bila promo-akcija za 0.99eur. Dakle, velikim slovima PUTOVANJE U NJEMAČKU ZA 0.99EURA. Zvuči nevjerojatno i nemoguće, ali eto ko zna zna.

Ja u biti nisam trebao ni ići jer sam išao dva tjedna prije u London, ali kolegu koji je bio sa mnom u Amsterdamu su namagarčili frendovi tako što su bili nabrijani, kupili karte i idu 100% da bi dva dana nakon kupnje rekli da imaju ispite i da nikako ne mogu ići. Matija je mogao ići, ali nije htio solo pa mi je ponudio ako hoću dok su karte jeftine. Naravno, nije mi dugo trebalo da razmislim, nego sam u roku par minuta već kupio povratnu kartu koju sam platio 16eura. Da, nije baš 2 eura kako bi trebalo biti, ali evo i zašto:

-let Zagreb-Dortmund 0.99eura

-let povratni Dortmund-Zagreb 5eura

-plus provizija na karticu kojom plaćam 10eura

=16eura

Dakle, kupio sam i ja kartu te smo se bacili na traženje smještaja. Na forumu smo dobili jako dobre informacije gdje otići i što raditi. Letili smo za Dortmund koji je udaljen nekih 70km od Düsseldorfa, ali Njemačka je vrhunski povezana željeznicom te su nam preporučili da ne idemo u Dortmund jer je  industrijski grad nego u Düsseldorf zbog razloga koje sam naveo na početku. Tako smo odmah tražili smještaj u D’dorfu i jako lako našli, jer nemaju previše hostela. Mislim da smo uzeli najbolje ocijenjeni Backpackers hostel Düsseldorf i platili jednu noć nešto manje od 20eura, drugu noć smo planirali čubit na aerodromu. U međuvremenu sam ja po drugi puta bio u Londonu i opet čubio cijelu noć čekajući let za Zagreb. Naravno, već sutradan kad sam došao rekao sam nikad više i uzeo sam drugu noć u hotelu u Holzwickedu(manji gradić odmah uz aerodrom), platio sam 20eur. I super sve smo riješili. Ostalo je još čekat tjedan i pol, dva do leta.

Sada već iskusni letači nismo se sekirali oko dimenzija kofera i torbi, a i ja sam ovaj put uzeo daleko ljepši noviji kofer 🙂 . Prošli smo sve kontrole bez problema i bilo je vrijeme da se ukrcamo u avion, naravno prije toga u aerodromski bus(bez njega ništa hehe, iako vozi 100m ipak vozi 🙂 ). U avionu je bilo odlično, kamo sreće kada bi tako bilo uvijek, po običaju par zgodnih wizzovih stjuardesa i skoro prazan avion. Od nekih 150-160 ljudi koliko inače stane, mislim da je bilo oko 50-tak, tako da sam mogao i ležati da sam htio. Let je bio ok, za nekih sat i pol, dva ja mislim smo bili na Dortmundskom aerodromu. Iako je i taj aerodrom mali za europske i njemačke prilike i on je moderniji, noviji i veći od zagrebačkog(na kojeg je sletio air force one jednom nedavno jelda). Već na samoj kontroli putovnica prvi suret sa (opjevanom među golf i ostalom vw rajom) strogom njemačkom točnosti i disciplinom. Savršeno obrijana, vjerojatno Braunovim brijaćim aparatima 🙂 , dvojica pedantnih njemaca. Imam dosta žigova po putovnici i svi su onako razbacani i po stranicama papira su svugdje. No, no švabe to eto ne jebe, nego fino milimetarski točno bum žig u sami lijevi rub stranice. Sve po špagi, nema zajebancije.

Prošli smo kontrolu i uputili se izlazu ka busu. Na forumu su nas uputili da odmah ispred aerodroma vozi bus za 1.5eur do željezničke stanice. Ja uzjeban kakav jesam jel nisam ništa prepuštao slučaju, nego ajmo mi naći bus. Tu di smo stajali jesu bile stanice, ali nije bilo ni ljudi ni buseva i tako je Matija napokon bio koristan pa je vidio da bus ide sa te i te stanice u toliko i toliko. Uputili se 50m dalje na stanicu i čekali par minuta i došla gđa šofer koja nas je šokirala. Ne svojim umijećem vožnje i upravljanjem busom, nego znanjem engleskim. Dakle, Hrvati kao izrazito naivan, skeptičan i pun predrasuda narod “bombardira” kako “gore” nitko ne govori engleski i da se nećemo snaći. A mi sirotanovići ne možemo pobjeći od korijena jel, pa se i U NAS ubacio komadić sumnje. Svojom snalažljivošću, govornim sposobnostima i intuciji smo ipak došli do zaključka da od 10 nijemaca najmanje 8 ih govori engleski, među kojima i gđa šofer. Tu smo dakle doživili šok i nakon minutu razbili predrasude, eh mi Hrvati.

Nego, sjedošmo mi u njemački bus i nakon 4-5min vožnje dođošmo do željezničke stanice. Tu nas je gđa šofer iskipala, poželila sve najbolje za novu godinu i uputila prema vlaku sa suzom u oku. No mi Hrvati, neemotivni i skeptični kakvi jesmo samo smo je pogledali ispod oka i rekli na njemačkom onako ugrubo hasta la vista baby, na to je ona počela još više ridati.

Došli balkaniše švajne u njemačku i nikad vidjeli tehnologiju, bar ne onu željezničku i tako seljaci nisu znali istipkati kartu na neki kompjuter preko kojeg se jedino može kupiti karta. Ali nedugo zatim smo signalizirali agentu Stasija koji je na plus 20 ili 15 sjedio u maslinasto-zelenom(da iste boje ko i ona moja torba u Londri i Amsterdamu) baloneru na klupi, čilao i jebe mu se. Pristojni nijemac je bio ljubazan i dobar pa nam pokazao sve u detalj te kupio karte(s našim novcem naravno, karte su koštale ravno 10.90eura jedan smjer). I onda je počeo problem platformi, jer vlakovi su dolazili na 3 ili 4 platoforme, a na karti nije pisalo na koju dolazi naš. Gospodin koji nam je pomogao oko karte već je zbrisao, pa ga nismo mogli priupitati. A kako smo se nalazili u žešćoj selendri nismo imali koga više pitati, kasnije se pojavilo još ljudi pa su nam oni pomogli(a i rekli su nam da piše na kompjuteru). Prošlo je pored nas par vlakova među kojima i onaj ICE koji pići 300-4ookm, jebeno je prošao. Tako je došao red i vrijeme i na naš vlak, bio je poluprazan, udoban, čist i moderan, jea bejbi. Izvalili se i uz stihove nemam pojma koga na slušalicama prvac Düsseldorf.

Sada dolazimo do pitanja, tj. odgovora iz prve dvije rečenice ovoga do sad prekrasnoga teksta. Da, Nord-Rheine Westphaila, trebali smo izaći iz vlakića u Wuppertalu pa pričekati drugi za D’dorf, to nam čiko s početka priče o vlaku nije rekao. Pa smo mi poslikali tablu Wuppertal pozdravili se s istim i produžili pravo. U D’dorf smo trebali doći za sat vremena, ali smo eto preskočili presjedanje pa produžili za Koln, prije kojega smo prošli Leverkusen i Solingen i tada već dobrano bili od cilja. Došavši u Koln uvidjeli smo da je vrag odnio šalu i da Koln nije bio u našem planogramu. Srećom je naletio kondukterić odmah iz Kolna i rekao da smo fulali da trebamo sići na stanici u gradu Neussu te tamo pričekati vlakić za Düsseldorf. Tako se i dogodilo, momak je bio dobar pa nismo trebali ništa platiti(a neznam jesmo li trebali). Izašli smo u Neussu i na informacijima pitali za vlak za D’dorf, taman je došao nakon par minuta nešto između tramvaja i vlaka, ne ide niti brzo niti sporo, a stoji na svakoj stanici. Imali smo sreću da se nije pojavio kondukter, jer nismo znali da li nam vrijedi karta koju smo prije kupili.

Konačno, nakon nekih dva i pol, možda i tri sata od slijetanja ili ulaska u vlak smo stigli na odredište. Ispred nas je bio Düsseldorf Bauptbahnof glavom i bradom, naravno i tamo smo krenuli odmah na krivu stranu. Priupitao sam gospođu za smjer i koji je bio kontra od onoga di smo krenuli. I tako smo izašli sa Hbf i tamo lijepa scena, mladi i stari turci, nijemci i ostali se oblokavaju sve u šesnaest, ne jebu živu silu. Otišli smo do stanice gdje je trebao ići naš bus, tamo isto dosta ekipe cuga po pločniku, bilo je to usred dana. Tada smo se sjetili, bar ja da smo zaboravili kartu nekakvu kupit ili isprintat, imali smo samo upute sa neta s kojim busem do koje ulice doći da bi došli do hostela. Našli smo nekakav turistički ured oni su nas ljubazno uputili na pravu stanicu i bus je došao odmah. Šole je znao engleski littlebit malo je vukao na schwarzneeger naglasak, ali je bil ljubazan nema šta pa nam je rekao gdje da siđemo i u kojem pravcu poslije(naravno mi i kad smo izašli iz busa krenuli smo na krivu stranu, arnold nam je zatrubio i ostalo je povijest). Vozili smo se nekih 5min, možda i manje, karta je koštala 1.30eur. I 100, 200m od stanice je bio naš hostel. Cura koja tam radi je bila jako ljubazna i odlično je govorila engleski. Hostel sam bookirao Amex-om prek neta kojeg ne primaju(uz rečenicu Welcome to Germany 🙂 !), reko jebeno, morali smo na licu mjesta iskeširati 4oeura i to sam ja učinio jer Matija naravno nije imal . Ajde i to smo riješili, dala nam je posteljinu, pokazala hostel i sobu i udijelila neke fensi isprintane karte užeg centra grada sa bitnim stvarima. Na brzinu smo se smjestili, pobacali stvari, tj. ja sam pobacao svoj koferčić jer je Matijaž imal ruksak i pravac grad.

Inače, Düsseldorf je poznat i po noćnom životu, u jednoj ulici u starom dijelu grada, Altstadtu ima cca 200 klubova i birceva, raj totalni. Samo smo mi bili na 2 šugava dana, pa ga nismo mogli u potpunosti upoznati. Cure su prezgodne, do sad najzgodnije koje smo vidjeli(a vidjeli smo ih 🙂 ) i nisu tako uzjebane ko ovdašnje. Prošli smo taj uži dio grada već je bila večer, sve više ekipe vani i po bircevima. Turista skoro pa da i nema, tako da kad smo slikali su nas gledali šta slikamo. Ima svega par suvenirnica u gradu, jer kao što rekoh nisu toliko turistički razvijeni iako je grad predobar. Posjetili Rajnu, poslikali tv toranj po kojem je grad i dosta poznat i vratili u glavnu ulicu u birc di smo popili par pivi. Nemaju baš nekog izbora, tam di smo mi bili imali su jednu običnu pivu i drugu pšeničnu, cijena 0.5l cca 4eura, probali smo obje. Kasnije smo kupili u Rewe-u(Billa) nešto za pojest i po jednu pivu od svakog proizvođača kojeg nismo do sad konzumirali. Nisam bio baš nešto raspoložen za oblokavanje, vjerojatno me sjebale kombinacije obične sa pšeničnim, pa smo odustali.

Vratili smo se u hostel, malo sjedili(na sličnom kauču kao i u Amsterdamu 🙂 ), kasnije tuširanje i  na spavanje. Kreveti su bili udobni i čisti(u biti ja di god sam bio meni su kreveti udobni, valjda zato što doma nemam krevet pa zato 😆 ). Ujutro negdje oko 10h smo se odjavili i cijeli dan bauljali po gradu. Prošli smo i kroz njihov “Oxford Street”, ulica se zove “Kö…nešto” skupi dućani, zlatarnice i nakit, zaustavili smo se u Starbucksu napokon, popili kavu i otišli dalje tim šoping ulicama do neke dvorane ili robne kuće. Tamo je bilo nešto vezi Klička, neka promocija, zanimljivo je da je taj dan baš bio meč Klička i protivnika mu koji ga je izazivao za naslov, ne pratim ta sranja pa neznam, moguće je i da je bila samo reklama, ko će ga znati :), uglavnom smo došli do tam i lagano se vratili u centar. Kasnije smo se popeli na TV toranj koji je visok oko 170m, meni baš nije bilo svejedno jer je fakat jebeno visoko i prozori su nagnuti pod kutem tako da možeš gledat i ispod sebe, platili smo ulaz oko 4 eura(što je bilo odlično, očekivao sam harač od najmanje 10eur). Taman dok smo došli do tornja počela je kiša, ušli smo unutra, razgledali, poslikali i izašli i kiša taman prestala. Pogled sa tornja je predobar, bit će nešto i slika. U kojem god smjeru da gledate na staklu piše koji je grad u daljini. Düsseldorf se nalazi u Ruhrskoj oblasti i na tom područuju gradovi su skoro pa spojeni, zanimljivo je(ko se ne boji visine).

To je u biti jedina atrakcija koju smo pogledali u D’dorfu. Spustili smo se dolje i krenuli natrag kroz grad, zaustavili smo se u dobrom starom Aldiju gdje smo kupili klopu. Nakon ručka, prošli tih par suvenirnica, kupio sam obaveznu šalicu i magnetić. Lagano smo se uputili prema Hbf pa put Dortmunda(Holzwickeda), imali smo dobru namjeru ići na bus, a tako su nas i uputili, ali smo odustali jer smo imali vremena. A od centra Altstadta do Hbf pješice nam je trebalo 15-20min, mislio sam da će nam trebati najmanje sat vremena po pričama. Taj dan nije bilo nešto pijanaca i slične ekipe u, a ni oko Hauptbahnofa, valjda su imali prethodni dan day-off nekakav. Tu smo se oprostili od još jednog prekrasnog grada i krenuli put Holzwickeda. Düsseldorf je bio skoro cijeli srušen u 2svj. ratu, pa čak i stari dio grada. Ove zgrade koje su sada tamo su replike starih tako da u biti ništa nije orginalno iz srednjeg vijeka. Zanimljivo je da i Düsseldorf nije bio baš blizak sa rijekom, ali su tijekom 90-tih imali jako pametne ljude na čelu grada i za vrijeme njihovog mandata izgradili šetnicu uz Rajnu, približili grad rijeci i digli grad na noge. Negdje na početku sam napisao da grad broji negdje oko 700 000 ljudi.

Sad povucite paralelu između Zagreba i Düsseldorfa i vidjet ćete koliko mi zaostajemo u razvoju i mentalitetu i koliko toga zapravo možemo napraviti. Imamo sve predispozicije da budemo kao Düsseldorf, samo šta imamo budale na svim oblicima vlasti koji koče svaki pokušaj razvoja grada i pokušavaju za svaki posao progurati svoje rođake i prijatelje. Metro bi bio prvi pravi okret za novi i moderan Zagreb, samo budala može reći da Zagreb ima vodeno, porozivno i neznama kakvo tlo te da ne može graditi ni ispod ni iznad zemlje. Za usporedbu uzmite London, Pariz, Beč, Amsterdam, Stockholm svi ti gradovi imaju podzemne, s tim da je Stockholm sagrađen na otocima, a Amsterdam na kanalima, a svi drugi su na također rijekama…suma sumarum=narod ima vlast kakvu zaslužuje, tutututu nema nam pomoći.

Dosta jadikovanja, nego sjeli smo u vlak i krenuli prema Dortmundu sa presjedanjem. Vjerovali ili ne, ovaj put smo sve iz prve pogodili. Samo smo dobar dio putovanja stajali jer je vlak bio krcat, ljudi su išli s posla prema Gelsenkirchenu, Essenu, Dortmundu i ostalim gradovima. Na povratku smo došli i u taj Dortmund (Hbf), ali nismo imali vremena ni volje za prošetat po gradu. Došao je brzo tramvaj ili neki manji vlak koji nas je odvezao do našeg Holzwickeda. Taman smo došli na knap s vremenom zbog dućana. Odmah pored željeznice su bili Aldi i Rewe i kontali smo kako bumo kupili gro čokolada, bombona i ostalih slatkiša jer je omjer cijena=kvaliteta puno puno jači, bolji i najvažnije daleko jeftiniji nego u Haračskoj. Mene su sjebali tako što nisu primali Amex, a samo tu karticu sam imao sa sobom. Mastercard sam dao u izradu i čekao sam ga negdje 3-4 tjedna i peder je došao baš onaj dan kad smo odletili. A više-manje svugdje primaju baš Master ili Visu. Nema veze, imao sam još gro love u džepu, nekih 10eur. Uspio sam kupiti dosta stvari za tih 10eur, među kojima i par Rittersporta koji kod nas košta 30-tak kuna. Pokupovali smo šta smo imali, krenuli prema hotelu za koji pojma nismo imali gdje je, niti smo imali kartu samo ime ulice. Tako sretnemo nekog đanera švapskog koji nije znao e od engleskog i pitamo ga koji smjer ta i ta ulica, on melje nešto na njemačkom mi ga kurca ne kužimo i lik nam počne crtati na papiru kojim putem. Kad smo shvatili što i gdje, zahvaljujemo se, a on na to da ima puno bolji hotel u blizini aerodroma i da ovaj nije dobar, još je nešto govorio al nismo razumjeli. Riješili smo se i njega i krenuli prema hotelu, došli tamo napokon, nekih 1.5km od željeznice, možda i manje.

U hotelu ni žive duše, mrak, sva svjetla zgašena, zovemo na portafon javi se ženska i melje nešto na njemačkom. Ja sam prvo pomislio da je automat i da smo u kurcu, ali sam pozvonio ponovo i javila se ista ženska govoreći nešto kao “ja, ja ” i vjerojatno na njemačkom “dolazim”, jer živi malo niže od hotela. Došla je i ona nakon par minuta, obavili smo sve to i otišli u sobu, soba odlična, čista i uredna, kreveti udobni, kupaona iako zajednička isto jako čista. Hotel je bio sa 3*. Već je bilo oko 12h kad smo se smjestili u krevete i sutra ujutro lagano prema aerodromu jer je avion išao oko 8h. Zaboravio sam napisat da se meni treba zahvaliti na spavanju, jer smo zbog mene uzeli smještaj. U protivnom bi bili negdje na ulici, jer se i aerodrom zatvara tijekom noći. Jedna anegdota tu zadnju noć, kako smo bili na zadnjem katu i u potkrovlju, mogli smo otvoriti onaj kosi prozor i vani na krovu je bio neki nosač, Matija je tamo odložio tenisice da se kao valjda malo proluftaju, i ja sam bio stavio, ali sam ja svoje vratio prije spavanja zbog kiše, nikad neznaš. M je svoje ostavio i iako je taj dan bilo lijepo vrijeme, tijekom noći je pala kiša i naravno tenisice su mu pokisnule, doskočio je tom tako da je stavio na čarape najlonske vrećice(koje smo koristili za pastu za zube, gelove i sl zbog avio kontrole) kako ne bi bile u doticaju mokrim tenisicama hahaha, pametno, a imao je i sreću da ga na aerodromu nisu tražili da skine tenisice, bilo bi zanimljivo vidjet facu likovima kad bi ovaj skinuo tenisice, a on na čarapama ima najlonsku vrećicu 🙂 hahaha…jbg tad nije bilo smiješno ni njemu ni meni, ali sad kad se pogleda u natrag jebiga 🙂

Sutradan smo propješačili kroz Holzwickede, zanimljiv gradić, do aerodroma koji je udaljen neka 3-4km, za 15-20min smo bili tamo i avion. Bili smo 2 dana, popili i pojeli vidjeli malo drugi grad i kulturu, od grada nisam skoro ništa očekivao, a eto oduševio me je i najradije bi se vratio, rado bih i živio tamo. Sve nas je koštalo nekih 75 eura , netko u Hrvatskoj to potroši za vikend, a mi smo to iskoristili za dodatno širenje horizonta, koje bi usput dobro došlo i mnogim Hrvatima.

Svi troškovi:

-povratna Wizzair ZG-DTM 16eur

-povratna karta vlakom od aerodroma do D’dorfa 22eur

-hostel D’dorf noć/17eura

-hotel Holzwickede 20eur

=75eura

2 Comments on “Tour de NRW(Düsseldorf) 18.3.-20.3.2010.

  1. Pozdrav molim te kako si došao preko wizzaira do Dusseldorfa kad nema linije ZG-DU?
    Pleas ako mozes mi rechi jer planiram kroz 2 mjeseca ichi tamo pa da si kupim kart.
    Hvala lijepa 🙂

    • Nisam mogao prije odgovoriti jer sam u Berlinu…

      Wizzair ti vise ne leti za DDF, jer je linija bila neisplativa, tj popunjenost aviona nije bila ni 50%…
      letili su od ozujka do negdje svibnja ili lipnja…zao mi je…probaj germanwings do kolna i od tamo za 10 eura vlakom dodes do Dusseldorfa

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

<span>%d</span> bloggers like this: