Berlin calling(part 3)

Nakon vatrenog krštenja(i vatrene berlinske noći :D) vrijeme je za pravi razgled grada. Imao sam namjeru otići do Brandeburških vrata, Reichstaga i možda do Zoo Gartena. Sad se sigurno pitate samo to? Pa da, samo to jer je već bilo cca 15h dok sam napustio hostel. Amerikanke su to jutro imale povratni let za Ameriku, pa su ostali samo Španjolci. Zvali su me da idem s njima ako hoću, ali mudar i pametan kakav jesam jel prvo sam okolišao i pokušavao saznati gdje idu i što će raditi, naravno izvadio momak Lonely Planet i podcrtane muzeje, rekoh odmah: momak, hvala, ali danas ne hvala. Imali su namjeru posjetiti Pergamon, arheološki, muzej umjetnosti i još neke. Ja nisam ljubitelj muzeja, ako ima nešto dobro i zanimljivo pogledao bih, a i radije sačuvam muzeje za neki drugi put kada dođem, jer nigdje neće pobjeći jel da . Tako je bilo i u Berlinu, tako je bilo u Londonu, tako je bilo u Samoboru i tako će biti i ubuduće. Šalu na stranu, namjeravao sam posjetiti samo Njemački muzej filma, na kraju je ostalo samo na namjeri. Svidio mi i Muzej DDR-a, ali kad sam vidio letak odustao sam, jer to imam i u Zagrebu samo odem u neku gradsku ustanovu, sud ili nešto i to je to. 😀  Šalim se, slično je, ali nije toliko primamljivo. Na kraju smo se našli na tome da se u 8, 9h nađemo u hostelu i onda budemo išli van.

Uputio sam se prema Frankfurter Toru preko kojega ide linija U5 za Alexanderplatz i dalje. Moje odredište je bio Alexplatz i onda sve ostalo.
Prije toga svega sam navratio na doručak, iliti bolje ručak, a opet nije ručak jer sam jeo krafne sa milkshake-om(neznam kako se to zove na hrvatskom, ono kao nekakvo mlijeko, a ima razne okuse vanilija, čokolada, jagoda itd.). I tu je bio moj prvi susret sa legendarnim berlinskim krafnama. Tople, mekane i sa prefinim pekmezom u poštenoj količni. Evo sad ću opet popljuvati Zagreb, ali ruku na srce u Hrvatskoj je lutrija dobiti normalne krafne. Pod normalne mislim da su normalne veličine, nisu prazne, nisu lagane nego ono da se ima kaj pojesti, i naravno da su svježe. Svježina je kod nas relativan pojam. A sad ili njemci imaju neke posebne aditive koje daju takvu aromu, okus i svježinu tijekom cijelog dana ili naši pekari fušaju na najjače. Ali dobro, to je ne bitno, samo ću vam reći, prije puta u Berlin pojedite krafnu u nekoj zagrebačkoj (ili otkuda ste već) pekari, a kada dođete tamo probajte krafnu iz neke berlinske pekare i uočit ćete razliku.

Inače, sviđaju mi se te njihove pekare jer u svakoj…u svakoj u kojoj sam ja bio imate stolce i stolove za sjesti i pojesti u miru. Dakle, nema brzinske kupnje i brzinskog šopanja po ulici, nego fino laganini sjednete, odvojite minutu, dvije i laganini pojedete u miru. Kada budete u Berlinu navratite obavezno u Kamps Backerie ili Wiener jer su oni berlinska verzija Klare, Mlinara ili Pan-peka, također imate i odlične (prave) pekare u Kreuzbergu sa također odličnim krafnama, pa navalite.

Nakon “obilnog, masnog ručka” jel, 😀 uputio sam se prema Frankfurter Toru na kojem se nalazi i stanica U-Bahna(linija U5, vozi preko Alexanderplatza). Frankfurter Tor je slika i prilika neke moskovske ili kijevske avenije koje sam znao gledati na slikama. Četri velike zgrade na svakom uglu, sa tornjevima(ako se to zove toranj), a između njih se prostire ogromna , dugačka avenija sa par automobilskih traka na svakoj strani i zelenilom između, ispod prolazi U-Bahn.

Alexander Platz je onakav kakav i priliči nekoj istočnoj/europskoj metropoli. Po nekim pričanjima navodno i najveće gradilište na svijetu(iako se za cijeli Berlin to može reći). Koliko god Berlin nama bio fascinantan, lijep i ružan od stanovnika Berlina sam saznao da su potrošene milijarde eura da bi izgledao onako kako danas izgleda, najjednostavnije je možda reći istovremeno i lijep i ružan. Jer u jednoj ulici ćete vidjeti fasadu zgrade obojanu zlatnom bojom, a pored nje prljavo smeđu upola razrušenu zgradu sa kontenjerom ispred i hrpom smeća razbacanim posvuda. Ili hotel 4 zvjezdice, a pored njega ogromna skvoterska zgrada. Nije Berlin sjaj i elegancija Potsdamer Platza, središnjeg trga u Wilmersdorfu, skupih restorana, hotela i ambasada u Charlottenburgu ili potrošenih milijarda na Alexu.
Berlin je Prenzlauer Berg, Fridrichshain, Spandau, Wilmersdorf, Ahrensfeld, Pankow, Wedding Treptow, Kreuzberg i svi ostali, toliko blizu jedan drugoga, a toliko različiti. Ne očekujte od Berlina romantiku, šetnju uskim uličicama sa starim srednjovjekovnim zgradama i dobar pogled na grad jer to nećete naći.

Nemojte da i vama padne na pamet ići pješice od Alexanderplatza do Brandeburških vrata, jer iako, se čini blizu i “još malo”, nije…vjerujte mi! Još se je meni pogodilo “krasno” vrijeme, kako možete vidjeti i na slikama, pa me je usput i fino “propuhalo”. Poslušajte moj savjet i na Alexplatzu sjednite na bus 100 ili 200 i on će vas dovesti stotinjak metara prije Brandeburških vrata.
Linije 100 i 200 su vam odlični nakon duge šetnje i hodanja, fino sjednete na gornji kat i promatrate povijest oko sebe. Tako sam ja radio, većinom popodne kad su me već dobrano bolile noge. Na relaciji između Alexanderplatza i Reichstaga je i najveća koncentracija turista. Prije samo 60-tak godina cijeli taj potez je bio u ruševinama…

Evo kako je izgledao nekada i kako izgleda danas…

Nevjerojatno je to da što god sam išao pogledati, oni su nešto drkali po tome. Odem na Brandeburška vrata iza njih građevinske skele, ispred njih pozornica, šatori, wc-i, ograde, odem do Reichstaga, ne možete u blizinu jer se postavlja pozornica, razlog tome je bila proslava 20g. ujedinjenja Njemačke. U jednu ruku je to bilo dobro jer je bio besplatan koncert, a u drugu loše, jer nisam mogao uhvatiti nijednu čistu sliku Brandeburg vrata i Reichstaga, jer ipak su uz zid i tv toranj to najveći simboli Berlina. Također sam uz spomenuta dva simbola, prošetao i Charlottenburgom, jer sam mislio da je u blizini i poznati Checkpoint Charlie…naravno, zajebao sam se.

Nema veze, već se ionako bližilo 21h, a obećao sam španjolskim bećarima da ću oko 21h biti u hostelu pa ćemo van…o noćnom životu Berlina ću pisati poseban članak…

Par sličica…

2 Comments on “Berlin calling(part 3)

  1. ne znam jesi kupio one razglednice `45 i danas, ali stvarno izgleda fascinantno, i u pozitivnom i u negativnom smislu…

    sto se hodanja tice, stvarno je dobro upoznat tram i bus linije jer inace se izgubi dosta na hodanje izmedu metro stanica, cini se blizu, a kad ono ispadne setnja od desetak min.

    tek sad kad ih spominjes, vidim da sam bio u berlinu, a nisam probao njihove krafne, bar imam razlog da se vrnem ponovno:)

  2. Baš kako si i rekao na svojoj stranici, Berlin je preširok i preogroman grad i od većine metropola u Europi u Berlinu je najpotrebnije koristiti javni prijevoz.
    Nisam nažalost kupio te razglednice, ali vidio sam ih. Meni je za oko zapela knjiga staro i novo, čak je možda više i slikovnica. Na slici je recimo ista zgrada i isti ljudi neznam 1970g i ista zgrada i isti ljudi danas, i tako pregled kroz neke kvartove nekad i danas, uglavnom jako fascinantno i zanimljivo.
    Mislim da se zove ili piše velikim slovima Berlin 1945-2010g. , tako nešto. To ću pogledati sad kad budem ponovo išao.

    A krafne…hehe, predobre su…

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: